Spomenka Krebs “Dah koji spaja obale”
Nekada je jedno pero klesalo pravdu u jeziku,
gradeći dom od dostojanstva i čvrste riječi.
Danas ta ista snaga, tiha i uporna,
teče kroz tvoje prste dok na obali miješaš boje.
.
Nema razlike između časti onih koji vode
i tvoje ruke koja u tišini kruni valove zlatom.
Sloboda o kojoj se nekad pjevalo,
danas je tvoj krik što otapa led u venama zemlje.
.
Prepoznaje se tvoj radni vijek ugrađen u temelje grada,
ali i tvoja samoća u kojoj tražiš put kroz tamu.
To je onaj nevidljivi most koji ne poznaje međe,
već spaja obale tamo gdje duša diše bez straha.
.
Razumom ispisuješ svoju novu pripadnost,
dok ti Isar, kao stari prijatelj, ispire tugu s dlanova.
Dvije domovine, jedna paleta i jedan dah –
u kojem prošlost mirno ponire u tvoju sadašnjost.
Milan Drašković “Pink Floyd – Childhood’s end”
You shout in your sleep
that’s the price, it’s just too steep
is your conscience at rest
it was put to the test
you awake with a start
just the beating of your heart
just one man beneath the sky
just two ears, just two eyes.
.
You said, sail across the sea
long past thoughts and memories
childhood’s end: your fantasies
merging harsh realities
and then as the sail is hoist
you’ll find your eyes are growing moist
and all the fears never voiced
say you have to make the final choice.
.
Who are you and who am I
to say we know the reason why
some are born, some men die
beneath one infinite sky
there’ll be war and there’ll be peace
but anything one day will cease
all the iron turn to rust
all the proud men turn to dust
so all things time will mend
so this song will end.
.
K R A J D E T I N J S T V A
.
Vikao si sred tvog spavanja
to je cena, strma bejaše putanja
da li je mirna tvoja savest
ona je bila stavljena pred test
budiš se željan zbivanja
samo tvog srca udaranja
samo nebo iznad jednog čoveka
samo dva uva, samo dva oka.
.
Rekao si, plovi ovim morima
daleko u sećanjima i mislima
kraj detinjstva: tvoja maštarija
pred grubom stvarnosti se povija
i dok te plovidba obuzima
.
osećaš da ti se oči pune suzama
i svi do tada nemi strahovi
kažu ti da moraš napraviti izbor novi.
.
Ko si ti i ko sam ja
da kažemo da se razlog zna
zašto se neko rađa, zašto nekog smrt vreba
ponad beskrajnog neba
onda biće rata i onda biće mira
ali sve će to vreme da spira
sve gvožđe će se u rđu pretvoriti
svaki ponosni čovek prašina će biti
tako će svim stvarima vreme prići
tako će ova pesma svome kraju stići.
.
S engleskog prepevao Milan Drašković
Ankica Biskupović “Zavjet slobode”
Jednočinka u stilu Dimitrija Demeter)
.
Likovi:
Mira – mlada žena, snažna i odana narodu
Vuk – njezin zaručnik, ratnik rastrgan između ljubavi i dužnosti
Starješina – glas naroda i mudrosti
(Pozornica: noć. Tišina. U daljini se čuju bubnjevi rata.)
Mira (uznemireno):
Noć je teža no ikad prije…
Kao da sama zemlja diše strah.
Vuk još nije stigao…
I srce moje slutnju nosi.
(Ulazi Vuk, umoran, ali odlučan.)
Mira:
Vuk! Napokon! Reci — hoće li rat?
Vuk (teško):
Ne hoće li… već jest.
Naš narod stoji pred sudbinom.
I ja… moram s njim.
Mira (u boli):
A što je s nama?
Zar ljubav nema pravo na život?
Vuk:
Ima… ali ne kad narod umire.
Ljubav je sveta —
ali sloboda je svetija.
(Mira se okreće, suze u očima.)
Mira:
Te riječi bole više od mača.
Zar je moja sreća toliko mala…
da je vjetar odnese?
(Ulazi Starješina.)
Starješina:
Dijete… sreća pojedinca je prolazna,
ali sudbina naroda — vječna.
Onaj tko bira sebe, gubi sve.
Onaj tko bira narod — živi zauvijek.
Mira (tiho, ali odlučno):
Ako je tako…
neka moja bol bude žrtva.
Idi, Vuk.
Ne kao moj… nego kao sin naroda.
Vuk (dirnuto):
Mira… tvoje srce je jače od mojega.
Ako se vratim — bit ću tvoj.
Ako padnem — bit ću slobodan.
Mira:
I tada ću te voljeti…
kao što narod voli svoje junake.
(Vuk odlazi. Mira ostaje sama, gleda u daljinu.)
Mira (uzdignuto):
Neka noć proguta moj plač,
ali neka zora donese slobodu!
Objavljen je 55. broj Diskursa posvećen Dimitriji Demetru
Lorena Galeta “Primarni glumci”
Raskošni su romani
– sazviježde kreirali.
I likovi odviše znani,
u korzete odijeveni..
Kredibilitet stekli-
zahvaljujući sceni.
Iako kontrastni
-kontradiktorni.
A lucidni su rariteti –
trenuci nezaboravni.
