Gledam kroz dim cigarete

nehajna prica lagano teče

riječi obojene osudom i prezirom

dok dim se gubi prostorom.

Oči prezrive

kroz dim jedva vidljive

 sakrivena iza mutnog pogleda

gubi se i nestaje

sa dimom od cigarete

istina magla postaje.

Ne vjerujem tamo gdje osuda

i prezir nadjačava

takva istina, nije moja istina

obojena gorčinom, začinjena osudom.

Moja istina postoji udahom i izdahom

u ćutnji na usni  ljubavnoj

ne mogu da vodim nehajne i učtive razgovore

dok pakost u očima

kroz dim cigarete probada

led iz srca zenice probija.

Tamni dim sa lakoćom razdvaja

tako, mogu da vidim vuka

 koji vreba iz prikrajka.

Pročitaj cijelu poeziju

Tu će prestajati svaka velika misao.
Filozofija će, kao i uvijek,
pokušavati hodati uspravno,
tražeći u mozgu neko uzvišeno opravdanje
za bodljikavu žicu koju ćemo razvući.
.
No, poezija će biti pametnija.
Ona će znati za zakon gravitacije.
Pustit će mozak da jednostavno sklizne dolje,
ravno u srce, na onaj krvavi ljetni pašnjak.
.
Tamo, u debelom hladu vrbe,
točno na mjestu gdje ćemo jedno drugo dokrajčiti,
mozak će napokon odustati od logike.
.
Počet će mrmljati ritmične gluposti u duginim bojama,
dok će obližnji potok,
potpuno ravnodušan prema našoj tragediji,
žuboriti svoju patetičnu pjesmu o „tihoj večeri“.
.
Bit će to upravo onoliko odvratno
koliko i istinito.

Pročitaj cijelu poeziju

Možda će jednom opet

Svijetlo života biti bijelo

nešto nam

odrediti dan, kada moći ćemo oprati

lice i tijelo,

isprati sa sebe svo crnilo duše,

sve bolesti, misli što guše

                         .

Možda će jednom ratovi sati

bijeda i glad, posve nestati

čovjek čovjeku neće biti vuk,

neće slaviti tuđe nesreće huk

                        .

Vjerujem u Svjetlo, u tu nadu što tinja,

vjerujem u dobro koje opet negdje

iza ugla čeka dovijeka – čovjeka!

Č O V J E K A !

           .

Duše čiste, duše plemenite,

čovjeka satkanog od božanskog!

Spojenog  sa srcem Boga

vječno u ljubavi Bezvremenoga

        .

Čovječe,

Jedan je dao Sebe…. za tebe.

Da vjeruješ, budeš ljubavi čistina,

Put, Istina…

Budi Čovjek!

Pročitaj cijelu poeziju

Ne pamtim riječi

 samo muzike se sjećam

i igre svjetlosti u očima

Poslednji ples

na maturskoj večeri

San koji ponavlja se noćima

Kroz vrijeme putujem sam

da spustim na tvoj dlan

komad neba

Kroz vrijeme putujem sam

da nađem onaj dan

kad muzika je bila

sve što nam treba

Ne pamtim riječi

 samo muzike se sjećam

i igre svjetlosti u očima

Poslednji ples

na maturskoj večeri

San koji ponavlja se noćima

Kroz vrijeme putujem sam

da spustim na tvoj dlan

komad neba

Kroz vrijeme putujem sam

da nađem onaj dan

kad mogli smo rukom

dodirnuti dugu

Al‘ sve je samo san

ostala je samo ova jesen

koja miriše na tugu

Pročitaj cijelu poeziju

Neću prodat svoju djedovinu,
ni za zlato, ni šaku dukata,
ostavljam je kćeri i sinu
pocek ovaj, ova stara vrata.
.

Tu je ova moja soba mala
Tu sam prvi korak prohodala.
Tu se baka sa mnom mučila,
mijesiti me bijeli kruh učila.
.

Tu još vidim moga starog djeda
okom plavim kako me još gleda,
uz njega je vrana kobila.
Kako li je samo lijepa bila.
.

Nit za novce, ni za glavu živu
neću prodat onu staru njivu
na kojoj se pšenica zlatila
gdje sa znoj sa lica prolila.
.

Neću prodat dvora širokoga
niti štalu, niti brezu staru…
Neće gazit po njem’ tuđa noga
niti brašno čuvat’ u ambaru!
.

Nek’ se pjesma sad ori sa šora
nek tambure sviraju do zore
djedovina očuvat’ se mora,
To je zavjet – prodat se ne more!
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Poslušala sam ja mog prijatelja Stipu kad mi je rekao da češće tuda prođem i na naše mjesto dođem.

I evo prošla jutros i naravno između galebova svih moj prijatelj Stipe glasno se nešto sa svojim sinom Ivom raspravljao pa me odmah ni primijetio nije.

                               .

Približim se i čujem njihovu raspravu

” Ive moj, sine dragi, ajde si neku družicu potraži, pogledaj oko sebe, svi nekog imaju osim tebe “

Ive moj se suprostavlja

” Šta ti misliš da je mladu pronaći tako lako ? 

Ja se trudim i znatiželju njihovu probudim , ali nijedna se udavala ne bi , samo bi se šminkale , modirale i na kavice išle i bračni bi život rado zaobišle.

Možda u tvoje doba tako nije bilo, ali eto sad se to promijenilo.

I mira mi daj, kad mi vrijeme bude oženit ću se znaj !”

I dok sam ih slušala nisam niti pokušala

Razgovor prekinuti, važan je bio i koliko god da sa Stipom popričat sam htjela pustila sam ih da olakšaju dušu i da se malo raspušu.

                           .

Krenem i iz daljine pozdrav čujem

” Baš si prijateljica prava, hvala što nas nisi prekidala

Ciao mia amica,

Baš si dobra ti Kika “

Pročitaj cijelu poeziju