Rijad Arifović “Čekajući na tebe”

Čekajući na tebe

ispod bezvremenog neba

moje sopstveno srce,

umorno od rastanaka,

postaje nesposobno za bol

Jedino pamti pobjede i poraze

 

Pročitaj cijelu poeziju

Igor Divković “Guza u trapericama”

 

 

Prolazi

korzom

karatna

Kata,

sva blješti,

sva sjaji,

sva je od

zlata.

Prolazi

korzom

briljantna

Fata,

briljira,

sija,

sjaj joj

prija.

Prolazi

korzom

zlatareva

Zlata,

s guzom u

trapericama,

sita je

zlata.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Dvoboj”

Kišne kapi ispraćaju praznine,
poput suza natapaju neravnine.
Misli izviru, od mnoštva se ne čuju,
a zlo navire da prošlost ponovi,
u rođenom nesretnom mi broju.

 .

Uspravno stojeći u smrtnom dvoboju,
ne mogu žal srcu zanijekati,
strijelcu sam meta, zrno u proboju,
daha posljednjeg, a srcu si lagati.

 .

Zamislih si da kiša grijehe ispire,
kapljica istine zvucima opčinjena,
da nada postoji gdje ljubav izvire,
ljubav stvarna i bezvremena.

 .

Oči se nikada života ne boje,
suze u njima su beskrajna dubina,
da mogu učinit da budu tvoje,
bila bi opita od života nevina.

 .

Vucaram se životnim putima,
mir ne nazirem, a sklanjam se svima,
misli mi razbacane, u ljubavi strasne,
u strasti želim da se srce zgasne.

 .

Poželim kleknut i kapi zamoliti,
prodrite dublje, duša mi duboka,
dok ljubav ne osjete, i požele piti,
dok ne isprazne sve iz krvotoka.

 .

U gusarenju riječi put utočišta,
od svih istina nesretnoga broja,
duši mi jedno obećanje je zahvala,
da spoznat ću milost dvoboja.

Pročitaj cijelu poeziju

Luca Mamić “Odlazak u nepoznato”

Decembar k’o ljeto vreli

dušu mi bolnu grije.

Da l’ smo se voljeti smjeli?

Što se ne sretosm’o prije?

.

Pitanja mnoga me more

Dušu rastrganu lome

Ne spavam noćima do zore

Sve bio si srcu mome.

.

Bolnu si digao mene

Na noge kratko sam stala

Maštu i snove snene

Cijelu sebe ti dala.

.

U čahuru neku svoju

Skrio si se cijeli

Zaboravio ljubav moju

i jedan Decembar vreli.

.

Slomljena ponovo postala

O, kako dići se opet, kako?

Nema me! Cijela sam se dala!

S prvim snijegom odlazim u nepoznato.

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Tvoja ljepota”

Lijepa si onoliko koliko sebi značiš,

posebna si srcem kojim privlačiš,

sjajem koji živi u tebi,

i snagom koju nosiš u sebi.

Pusti druge neka govore što žele,

ionako tvoju bol s tobom ne dijele,

stavi sebe na prvo mjesto,

i ne rijetko, čini to često.

Ne daj nikome da ubije emocije tvoje,

pusti ih da žive, jer one postoje,

oslobodi sebe u samoj sebi,

jer duša ogromna živi u tebi.

Veseli se, pleši, uživaj u životu,

vidiš li svoju ljepotu?

Jer toliko si divna, toliko si snažna,

 sama sebi uvijek budi važna.

Nije sramota ako i padaš,

bitno je da odlučno život svoj skladaš,

i da od sebe ne dižeš ruke, jer znaj,

jedan je život i zato ga ne ignoriraj.

Nisi ti rođena da cjeli život padaš,

već da živiš, voliš i da se nadaš,

zato kreni odmah u izazove nove,

i ne daj nikome da ti sruši snove.

Pročitaj cijelu poeziju

Vedran Zelenika “Kako li te mrzim”

Kako da te volim, kada te želim?
Od misli, sve mi se sagori
.

Ovaj redak strofe nema
Pravopis katastrofičan,  u duši tuga velika
.

Prosipaju se suze noćas
Od boli i žaljenja, sve se ruši sad
.

Nestao je osmijeh, nestao sam i ja
Da me vidiš i čuješ, bar sad
.

Tako sam usamljen i sàm
Nema stiha, nema dara
.

U ovu prokletu i jebenu tugu sada se pretvara
Proklete su noći, prokleti su dani
.

Proklinjem ime tvoje,  dok zazivam od Boga milost
I pretvaram sebe u pravu mističnost
.

Svaku misao o tebi i sebi ubijam
Dok se ništavilom i crnilom okupiram
.

Nestao je osmijeh sa lica
A mlado tijelo, polako jede zemlja crnica
.

Oh, kako li te mrzim
Dok na cijeli svijet bijesnim
.

Ukrala si mi snove, ukrala si mi san
Više nisam isti, sada sam apatičan!

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts