Gordana Tešanović “Za sva vremena”

Ljubav nije ptica

da letom zataška pad,

ni bljesak u noći

malog tijela svica,

ni pauza bez bola

iza kafanskog stola.

Ljubav je nešto više…

             .

Osjećam da plivam

u toplom zagrljaju,

da s tobom snivam

vjenčanje u maju

za sva vremena…

buduća vremena…

                 .

Ljubav nije borba

da puškom krči put,

ni čarobna torba

sa zakrpama usput,

ni njiva sušnog ljeta

kojoj vrelina smeta.

Ljubav je nešto više…

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Akvarel duše”

Htjela sam ti reći da je moja duša
akvarel od suza i jesenskog lišća,
dok se magla diže s promrzlih grana,
a u meni tiho tuga se stišće.
.

Čitam tvoje riječi zapisane vjetrom,
u svakoj toj kapi što s lica mi pada,
još te tražim kistom i srebrnom tintom,
dok u tihoj noći mirno spava nada.
.

Ipak, ispod kore tog umornog stabla,
tiha vatra grije uspavano sjeme,
čeka prvo sunce da oboji nebo,
i u novu radost pretvori to vrijeme.
.

Tada će se boje razliti po platnu,
od jesenje sjete ostat će tek sjena,
a u mojoj duši procvjetat će proljeće,
puno novog svjetla i mirnih vremena.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Zvijezdani ples”

Tišinu šume čuva

Mjesečina

Nastalim sjenama

S vjetrićem i

Plesom zvijezda

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Lipa”

Subota

Svanulo je negde u brdima

U sobi miriše lipa

Trošnost

Između nas isprekidana tišina

Sve

Sve je prošlo

            .

Poželim da sam sebe tražim

Da dovršim poslednju pesmu

Da pripitomim pakao

               .

Zapalim cigaretu

I odem

     .

Subota

Mojim tapetama to ne smeta

Trovalo ih je godinama

To parče ljubavi među nama

Način na koji smo usamljeni

Način na koji smo se gledali

Posle svađe

          .

Subota

Zidovi jutros nemaju bolove

Miriše lipa

 ,

Sita 

Sita nas dvoje

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Petar Šitum “Zavjet samotnika pred licem beskraja”

Tinu Ujeviću

          .

Leti ko svileni jezici vjetra među zelenim usnama,

Prinče! …iz dvorca izgubljenog među zvijezdama,

gdje se ponoćni vjetrovi pretvaraju

u srebrne labudove… i zvjezdani prah

u krune nepoznatih princeza.

                   .

U svilenim slapovima razlivenih preko božanskih bokova

kao nestašni nasljednik sunčeva prijestolja

ulicama cvjetnog labirinta podno kamenih divova,

gdje se mirisi ružmarina i kadulje miješaju

s nebeskim napitkom zore.

             .

Daleko, u otok

zelenih stepenica što se penju prema suncu

i nijemih brežuljkastih psalama južnoga tla

u pradjedovini

davnih svećenika nemira u hramu ljepote

                   .

Otvori se zanosu

vatrenih evanđelija prognanih snova,

jadikovka veličanstvenog azila okrunjenih prosjaka

zanesen u oblaku palih anđela

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Vatra pod površinom”

Ja ne plješćem vašim jeftinim trikovima,
ne gutam lažni zeleni sjaj s pozornice!
Dok dvorana kliče mađioničaru pod maskom,
ja vidim skrivenu cijev, laž i prevaru.
Moja tišina nije pokoravanje, Judith –
moj prkos kida teške zavjese od smoga.
.

Moj kist je oružje protiv trulih zidova!
Usred vašeg lažnog sjaja otkrivam platno:
naslikala sam vašeg mađioničara profitera,
raščetvorenog vlastitim tvorničkim strojevima.
Iz utrobe mu teku zupčanici, nafta i mikroplastika,
crna, otrovna voda Isara prosipa se pred vas!
.

Kritičari vrište, traže plastični mir,
ti me hvataš za rukav, prestrašena i blijeda.
Želiš strgnuti platno, želiš da se uklopim,
ali ja ne šutim dok rijeke umiru. Ja živim!
Vi ne mrzite moju sliku, vi mrzite svoj odraz.
.

Pogledaj dobro, Edit:
Voda u njihovim reklamama može biti mirna,
ali ispod nje… ispod nje gori vatra istine!
Ja neću gasiti svoj plamen da bi vaša zagađena voda ostala mirna.
.

Odlazim, ostavljam vas u šoku.
Moja je duša rođena u ovoj ekološkoj vatri –
i nijedna mutna voda ovog svijeta ne može je ugasiti!

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts