Spomenka Krebs”Za mene rođen”

Syggy&Spom
        .

Ti si za mene rođen,
i to se ne dokazuje velikim riječima —
prepoznaje se u sitnicama, tiho.
Dok čitam tvoje stihove i pisma,
ja više ne mislim o tebi,
ja napokon živim u tebi.
.

Ti si onaj beskrajni prostor
u kojem moje misli, napokon,
ne moraju da se stišću,
ni da se sklanjaju.
.

Ljudi me često umaraju,
jer traže da smanjim svoj glas,
da utišam sebe da bi me čuli.
–

A s tobom…

S tobom mogu vikati cijelim bićem,
rasuti se u krik ili u smijeh.
Ti imaš sluh za moje dubine —
ti me savršeno čuješ,
čak i onda kada sasvim šutim.

 

 

,

Für mich geboren

.

 

Du bist für mich geboren,
und das bedarf keiner großen Worte –
man erkennt es an den kleinen Dingen, ganz leise.
Wenn ich deine Verse oder deine Briefe lese,
dann denke ich nicht an dich,
sondern ich lebe in dir.
.

Du bist dieser grenzenlose Raum,
in dem meine Gedanken sich endlich
weder eingeengt noch versteckt
fühlen müssen.
.

Die Menschen ermüden mich oft,
weil ich meine Stimme senken muss,
damit sie mich überhaupt hören.

Doch mit dir…

Mit dir kann ich mit meinem ganzen Wesen schreien,
mich im Aufschrei oder im Lachen verlieren.
Du hast das Gehör für meine Tiefen –
du verstehst mich vollkommen,
selbst dann, wenn ich gänzlich schweige

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Samo ti znaš”

Na staklu moga prozora
Gasnuo je dan
Sakupio sam hrabrost i krenuo
Tragom starih pjesama
U jednu ulicu kraj rijeke
Da čujem tvoje korake
Jer samo ti znaš za moje loše dane
Samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
Samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
Samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
Do mjesta gdje sreća tugu presjeca
Kao slučajno ušao sam u tvoj san
Bježeći od olovnih misli
Otrovnih riječi i ružna vremena
Tražio sam daleko djetinjstvo
I malo ljubavi u pjesmama
Jer samo ti znaš za moje loše dane
Samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
Samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
Samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
Do mjesta gdje sreća tugu presjeca
Kao slučajno ti si bila sama
Nesposobna da prepoznaš čežnju
Skoro imuna na bol, bilo je toga i previše
Valjda se srce naviklo
Jer samo ti znaš za moje loše dane
Samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
Samo ti znaš kako more tuge
U jednu suzu stane
Samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
Do mjesta gdje sreća tugu presijeca

Pročitaj cijelu poeziju

Darko Žigrović “Sportaš”

 

Sportaš sam od glave do pete

Sportom sam se bavio već kao dijete

Trčao sam maratone duge

Šprintao i na kraće pruge

U nogometu najviše igrao glavom

Zubima često orao zelenom travom

Košarka mi bila glavna

Hitar poput ptice

Nema meni ravna

U pogađanju trice

Bez imalo muke

I rukomet mi išao kao od ruke

Od tenisa zabolio me lakat

U servisima bio sam dobar fakat

Odbojka, kuglanje, a i boksački ring

Sportski plesovi i swing

Odličan i u šahu

Sa sportom sam živio u istom dahu.

Prolazio sam kroz maglu gustu

U slalomu i brzom spustu

Vozeći auto moto trke

Pravio sam zbrke

Preponsko sam jahao konje

Sa mnom strunjače su uvijek bile znojne

Nikad nisam imao krizu

Bijelom i dopingu nikad blizu

Ne mogu nabrojati na prste

Koliko je sporta bilo vrste

Ali sve je to uzalud

Sav znoj i sav taj trud

Nisam imao nikakve brige

Nije bilo ni novaca, ni lige

Niti jahta, niti vila

Sport je trajao dok je mladost bila

Trbušne su pločice splasle

Nemam više mišiće, a ni volje čvrste

Sad su mi sve slike jasne

Mogu se fućkati i gledati kroz prste.

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Gogyohka “

u zimskim noćima

dok snijeg zrcali mrazom

postelja na tebe podsjeća

s tobom sam najslađa

jutrila jutra

        .

in winter nights

while snow mirrors the frost

the bed reminds me of you

with you I greeted

the sweetest mornings.

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Atlas kože”

Syggy&Spome

.

 Volim te na način na koji arhitekt ruši staru zgradu.
Poput usporenog filma. Ciglu po ciglu.
Jesenji vjetar nosi prašinu s tvojim imenom,
a kad se slegne, ostaje samo prazan nacrt doma.

Mojim krvotokom tečeš,
hladan i jak poput novembarskih kiša.

Prvo si me posuo hladnim znojem,
a onda u pepelu posadio prste i rekao: „Rasti“.

Ti si najjači kilovat u mome zidu. Silan. Nevidljiv.
Jer kad te nema, u meni sve stane – i sat, i srce.

Zato te u mašti ponovo gradim, dok jesen steže grad,
izvlačim tvoj lik iz magle i jesenjih puteva.

Vani vukovi urlaju na mjesec i studen pritišće,
a u meni zrak miriše na pečene kestene i cimet za kolače – I na tebe.

Ipak, ako me pitaš gdje me boliš,
pokazat ću ti prazne šupljine u zraku gdje te nema.

Ovo nije samo ljubavna pjesma, ovo je tetovirana karta,
moj atlas kože koji si mi poklonio za sve buduće rođendane.

                 .

Atlas der Haut

                .

Ich liebe dich so, wie ein Architekt ein altes Gebäude abreißt.
Wie in einem Zeitlupenfilm. Ziegel für Ziegel.

Der Herbstwind trägt den Staub mit deinem Namen fort,
und wenn er sich legt, bleibt nur der leere Entwurf eines Zuhauses.

Du fließt durch meine Adern,
kalt und stark wie der Regen im November.

Zuerst hast du mich mit kaltem Schweiß überschüttet,
und dann deine Finger in die Asche gepflanzt und gesagt: „Wachse“.

Du bist das stärkste Kilowatt in meiner Wand. Kraftvoll. Unsichtbar.
Denn wenn du nicht da bist, bleibt alles in mir stehen – die Uhr und das Herz.

Deshalb baue ich dich in meiner Fantasie wieder auf, während der Herbst die Stadt einschnürt,
ich ziehe deine Gestalt aus dem Nebel und den herbstlichen Wegen.

Draußen heulen die Wölfe den Mond an und die Kälte drückt,
doch in mir duftet die Luft nach gerösteten Kastanien und Zimt für Kuchen – nach dir.

Und doch, wenn du mich fragst, wo du mir wehtust,
werde ich dir die leeren Hohlräume in der Luft zeigen, wo du fehlst.

Dies ist nicht nur ein Liebeslied, dies ist eine tätowierte Karte,
mein Atlas der Haut, den du mir für alle zukünftigen Geburtstage geschenkt hast.

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Moj jarane”

https://youtu.be/-qPwb30NM_s?si=5FL6Py86iaON0jQW

Što se bore misli moje
što mi srce tugu sprema
sve je isto u mom kraju
samo mene tamo nema.
.

Gdje je sevdah, gdje je pjesma
gdje su sretni dani
Odjuriše preko polja, kao konji nesedlani
Gdje je sevdah, gdje je pjesma
gdje su sretni dani
Odjuriše, moj jarane, kao konji nesedlani
.

Sve su riječi potrošene
sve su nade uzaludne
srce moje tiho, tiho
neka bude, kako bude
.

Gdje je sevdah, gdje je pjesma
gdje su sretni dani
Odjuriše preko polja, kao konji nesedlani
Gdje je sevdah, gdje je pjesma
gdje su sretni dani
Odjuriše, moj jarane, kao konji nesedlani

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts