Milan Drašković “Sonet za Dorijana Greja”

U začaranoj noći ugovor sa đavolom,

zanosni Dorijan Grej kod slikara Bazila,

mladić s likom Narcisa stoji pred ogledalom,

biti zauvek mlad – i proklet spram ništavila.

                            .

Jak uticaj lorda Henrija na Dorijana,

poroci i cinizam odraz dekadencije,

Vagnerova muzika i bokor jorgovana,

čudo zvano lepota uz dozu misterije.

                             .

Sred lažnih ideala svakom snu dati stvarnost,

pri grešnoj svireposti sudbinske posledice,

Sibile tragičan kraj uspomena na prošlost.

                            .

Dar večite mladosti naklonost đavolova,

preneseno na platno njegove duše lice,

sa slikom koja stari pri nestvarnosti snova.

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Sirena”

Zvuk je parao

zrak

na kotačima u jurnjavi

puzi život dok

dugi prsti crnila

mraka

zarivaju nokte

u ono što je ostalo od tijela,

zov nemoći prane

moli šaptom

milost udisaja

još jednog dana.

Hod života

na rubu sudbine

visi o

parnom ili neparnom

danu u sreći,

biti će kako je

zapisano

na zvjezdanom sanskrtu

Zvuk je parao

užurbano lice

grada.

Mnoštvo grabi

u koračaju,

u smijehu,

u sivilu,

neizvjesnosti praznih pogleda,

hihot

u različitosti

krabuljnog plesa dana

Zvuk je parao

pogled

jeza klizi niz leđa,

usporava korak.

Molitva

skrojena u mislima

za umirućeg

kojeg vozi cesta

pod sirenom

Zvuk je parao

umiruću

želju za životom.

Pročitaj cijelu poeziju

Katica Badovinac “Haiku – 120”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “I u snu umirući”

Novo svjetlo obasjalo je plimu

kad čuo je njezin glas u snu.

Zvala ga preko valova; “Odumirem,

nad mračnim i neukroćenim morem.”

.

Ostavio je kosti drhtave

i probudio krvne žile mrtve.

Pod oštrim zimskim zvijezdama.

Po pustim stazama za motorna vozila.

I prosu sjajni crni sirupasti

katran svog uma,

po poljima smrtno tihog žita,

preko sumornih usnulih brda,

u bezimene gmižuće gradove,

gdje su umorni ljudi zaboravili

svoja imena…

.

Kroz tužan snijeg koji se topi,

sjajno svjetlo njenog svijetla,

zasja preko gladne svijesti

prema glasu unutar sna;

“Dođi k meni i budi blizu,

drži me u dugom zagrljaju”

.

Takvim svjetlom, toplim i čistim;

Ljubili se kao da su A bombe pale.

Ljubili se kao da je svijet mrtav.

Ljubili se kao da dželat čeka

za vrat njihov u zoru…

.

Svjetlost je ta kratko sjala,

iz gavranovih krila krv je pala,

na tužan snijeg otopljeni,

u staro svjetlo san topeći,

sve što topili su iz svog srca,

do zore tiho umirući…

Pročitaj cijelu poeziju

Natječaj za zbornik priča književne fantastike 2025.

https://www.enheduana.com/post/konkurs-za-zbornik-prica-knjizevne-fantastike-iza-uma

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Leptir ljubavi”

Noćas se spustila kiša

tiho

kao mokra kosa

niz tvoja leđa

Noćas je cvjetala lipa

i mirisao bagrem bijeli

Noćas je pun mjesec

obasjao srebrenu cestu

po kojoj , godinama, lutam

tražeći među

krhotinama starog svijeta

koji se srušio

11 jula 1995 godine

tragove ljudskosti

Noćas se spustila kiša

tiho

kao mokra kosa

niz tvoja leđa

Noćas je cvjetala lipa

i mirisao bagrem bijeli

A ja sam bio

leptir ljubavi

koga

vatra mržnje

nije uspjela da sagori

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts