U očima tvojim pronalazim sebe,

u dodiru koji mi poklanjaš kako samo ti to znaš,

bez ijedne riječi s usana,

srcem mi ljubav izgovaraš.

          .

Prelaziš mi prstima po kosi,

držiš me za ruku da znam da si tu,

da znam da ti je stalo,

meni nije potrebno:” Volim te” ni “I love you”…

                     .

Dovoljan je samo pogled tvoj,

samo trenutak jedan jedini taj,

u kojem dušom osvajamo jedno drugo,

to je naš mali raj.

                .

Dovoljno je da se sklupčam onako nježno,

u zagrljaju tvom, dok nas zvjezdani sjaj prati,

to je dragocjenost koju nitko i ništa,

na ovom svijetu ne može da plati.

                    .

Samo taj trenutak mali,

u kojem se topim u pogledu tvom,

dokaz je ljubavi kad srce mi luđački lupa,

jer je tvoje pronašlo u mom srcu dom.

Pročitaj cijelu poeziju

Hajd’, idemo, moja rano
mi na Mjesec polagano.
Možda tamo sreće ima,
da nas grli, da nam štima.
Možda tamo nema rata,
ni nepravdi, ni granata.
Možda tamo ptice poje
cvijeće cvijeta razne boje.
Možda tamo nema noći
pa je tamo lako doći
po sve dane uživati
nema noći, ne spavati.
Na Mjesecu gnijezdo sviti
u sjajnosti stalno biti
pa svjetliti na Zemlju s njega
tamo nema niti snijega.
Biti ćemo prave lole
i gledati Zemlju dolje
šeretski joj namigivat
ne trebamo lica skrivat.
Ne vide nas od sjajnosti
Sjajit ćemo do vječnosti…
Hajd’ idemo, moja lolo
Tamo ćemo igrat kolo.
Ljuljat će nas Mjesec žuti
Nemoj nikom reći…šuti…
.
Luca Mamić,24.03.2024.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad bi barem u svijetu mir nastao,

 kad bi bar svaki rat prestao,

ljudi bi sretniji bili,

na tugu bi zaboravili.

               .

Koliko je dosada bilo stradanja,

uništenih života, izgubljenih nadanja,

zar već nije dosta toga više,

da ovaj svijet samo na bol i suze miriše.

                         .

Zbog nečije zloće, zavisti i lažne moći,

netko više neće dočekati jutra ni noći,

nečije dijete djetinjstva nema više,

rat ostavlja trag koji se ne briše.

                           .

Kad barem ljudi ne bi ratove vodili,

okova boli bi ovaj svijet oslobodili,

pružili bi ruke jedni drugima, zar ne?

Jer ovaj svijet bez ljubavi umire…

                          .

Kažu poezijom se ne zaustavljaju ratovi,

točno,nažalost ,jer ona ne dolazi do onih do kojih bi trebala doći,

ali zalagati se na sve načine treba,

jer najgore je u tišini zatvarati oči.

                       .

Nema ništa dragocjenije od mira,

kad nitko nikoga ne dira,

eh, kad bi se barem ratovi zaustavili svi,

ovaj svijet procvjetao bi.

Pročitaj cijelu poeziju

Odriješena usta polažem krivnji,

režući im pokrete

izgledom, poput pukotine,

otvorenih rubova,

otvorenih oštrica…

kojima primjenjuje se sila,

da rukama ih krvarim,

ostavljajući otiske

otiscima životnog vremena.

 .

Dojam prema naprijed gleda

prikucavanjem pogrešnih sudbina,

dovodeći oči nevine do zabluda.

I dok uznemirenost sazrijeva,

u srcu nemarno,

prsti sliježu svojim ramenima

i pale svaki osjet bijelih zglobova,

dopuštajući usnama nepotrebne razgovore,

stvarajući mnogo unutarnje boli.

.

U središtu srca nezasitnoga

ljubav me nosi okrutnim namjerama,

želeći da i prokockano,

krvlju iscuri iz sebičnih usana.

I dok jedu same sebe,

kao prokockanu vrijednost,

budu sve obljubljene žrtve.

 .

Tolika oštećenja su izgrađena

kroz svo vrijeme moga vremena,

kako bi se i duša srušila na savjest,

pokapajući me pod ruševinama

izgubljenih osjećaja boli…

Ili kako bih saznao pri kraju svog puta,

kako je prošlost uporno kucala,

u htijenju me pozdraviti

i svoju budućnost podijeliti…

Pročitaj cijelu poeziju

U tišini jutro polako se budi,
nakon dana pobjede vječnog sjaja,
On nas sada bodri, vodi, sudi
i njegovom Kraljevstvu nema kraja.

.

Sjećamo se križa, njegovih pet rana
i žalosti Majke koja bolno pati,
molimo se Njemu svakoga dana,
Isus će naše grijehe oprati.

.

Poput putnika što za Emaus koračaju,
i mi Ga tražimo u riječi i hodu,
dok nam se srca polako otvaraju,
u Njemu nalazimo mir i slobodu.

.

“Ostani s nama, jer večer se sprema”,
molimo tiho dok srce nam gori,
veće blizine od Njegove nema,
On je ona snaga što život tvori.

.

U lomljenju kruha prepoznat se dade,
svaki je strah sada u Njemu izbrisan,
On nam je temelj vječne nade,
Uskrsli Gospodin, naš neugasli dan.
.

Svečano i tiho, u duši se gnijezdi,
taj dar što nam osta od praznoga groba,
On nam je svjetlo i put prema zvijezdi,
Pastir što čuva nas u svako doba.
.

Nek’ Njegov blagoslov na vas se spusti,
u miru i radosti Uskrsnog dana,
dok svaka sjena polako popusti,
izliječenih srca i svetih rana.
.

Nek’ vas On čuva na svakome putu,
i svjetlost Njegova nek’ u vama sja,
u svakom trenu i u svaku minutu,
blagoslov Njegov nek’ vas obasja.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

“Dostojan je Jaganjac koji biješe zaklan primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!” (Otk 5, 12)
“Svet! Svet! Svet Gospodin Bog Sabaot! Puna su nebesa i zemlja Tvoje slave!” (Iz 6, 3)
————————————————
Na prijestolju od rajskoga stakla,
kojim se sjena smrti nije primakla,
u svjetlu što oči smrtnika ne znaju,
Kralj vječni blista u svojemu sjaju.
.

Pred Njegovim nogama kleči cijeli hor,
pred Njim se klanja kerubinski zbor,
dok šestokrili Serafi u svetome strahu,
Ime Mu kliču u svakome dahu.
.

Kao šum voda glas se prolama,
bježi pred Licem Njegovim tama.
“Svet!” – kroz beskraj silno odjekuje,
svako biće nebesko Sina štuje.
.

Vojska nebeska u bjelini blista,
slaveći Ime Isusa Krista.
Kliču svi anđeli, serafini, kerubini:
“Hosana, hosana, hosana u visini!”
.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju