Rijad Arifović “Amputirana ljubav”

Nekad moderna djevojka

živi u slijepoj ulici

u koju rijetko navraća poštar

u kući od kamena

kao na slikama starih majstora

Njene pjesme

koje ispisuje na prozorskom staklu

kao glasovi mrtvih

putuju kroz vječnost

zavodeći ljude

Srce joj je teško

od samoće

koju je odabrala

misleći da se ništa ne događa slučajno

ali drugi to ne znaju

Ona šuti

Oni je ne pitaju

I tako

lutajući ulicama

ona skuplja odlutale misli

idući iz magle u maglu

Izbirljiva je

od hiljadu razgovora

učestvuje u jednom

i tiho napušta društvo

kao da u tijesnim cipelama

bježi od strahova

iz djetinjstva

Ponekad se čudi što starimo

zaklanjajući od kiše svoje sjećanje

na kasno proljetnje veče

koje je mirisalo na šeboj

i na jedan tajanstveni pogled

koji je preozbiljno shvatila

Godinama

ona čeka da telefon zazvoni

ali on šuti

ne zvoni ni kratko ni dugo

ni očajno ni muklo

Ali ona se ne žali

iz njene kuće ne čuje se

ni tuga ni laž

Čak i onda kad je zaboli

amputirana ljubav

odlazeći na počinak uz zvuke sa starog gramofona

ona šapuće

Čekaj, čekaj proljeće

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Podzemne vode”

Bezgranično užurbane metafore,
pretencioznošću (za)gospodare.
.

Had im se smije, vunu prede,
na kolovratu educirane zime.
.

Biser vjerodostojne elaboracije-
sveprisutan je nakit orijentacije.
.

Sluh mu prestravljenosti remete,
one neutanačene konsekvencije.
.

Ultimatume s lakoćom zapisuje-
opširno istražujući nove planove.
.

A tko cijeni kvalitetne pojedince,
utaborene na maligni teren igre?
.
Nije li i sam život, opće strukture
– proces iskorjenjivanja zablude?

Pročitaj cijelu poeziju

Tea Pavlović “Hawe you seen this woman”

Da li ste vidjeli ovu ženu?

            Zvuči poznato, ali asocijacija je puno…

                                            .

            „Have you seen this woman?” radni je naslov filma iz uvoda koji je nastao u hrvatsko-srpskoj koprodukciji još 2022. godine. Lako se može steći krivi dojam da je film, premijerno prikazan na 79. filmskom festivalu u Veneciji, pao u zaborav jer se o njemu nije toliko pričalo i pisalo kao o nekim drugim recentnim filmskim ostvarenjima i suradnjama, no o njegovoj vrijednosti najbolje svjedoče sama za sebe osvojena međunarodna priznanja i nagrade.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Samoća”

Samoća je tišina u noći,
glas koji šapće u praznom prostoru,
sjena koja prati svaki korak
i odjekuje u praznini.
.

Samoća je prazna stolica
u kutu sobe gdje nitko ne sjedi,
pogled kroz prozor u daljinu
očekujući siluetu na obzoru.
.

Samoća je zvuk koji nestaje
u vjetru koji puše kroz pusto polje,
osjećaj da si sam na svijetu
i da te nitko ne čuje.

Samoća je…
pustinjski cvijet koji cvjeta u noći
i nestaje s prvim zrakama sunca.
.

Samoća je trag u pijesku
kojeg valovi brišu, odnose u dubine,
šapat u oluji
koji nitko ne sluša.
.

Samoća je sjećanje na ono
što nikad nije bilo
i nada u ono
što možda nikad neće biti.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Jagoda Sablić “Rasulo se”

Rasula se kosa na jastuku

Naših snova.

Rasula se rosa na poljima

Crvenih makova.

Rasuli se snovi u rapsodiji

Života.

Rasule se sjajne zvijezde

U noći iščekivanja.

           .

Rasule se latice ruža

Ljubavne poezije.

Rasulo se cvijeće na

Stazama naše sreće.

Rasule se naše misli u

Svemiru postojanja.

Rasule se naše čežnje

U životu opstojanja.

                  .

Rasule se naše riječi.

U prolaznosti života.

Rasula se naša nježnost

U prolaznosti dana.

Rasulo se sjeme žitnih

Polja.

Rasulo se sve,

Samo naša ljubav NE.

            .

Rasulo se.

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Elegija I.”

O, noći tiha, spusti svoje sjene

na put gdje hodi uspomena moja;

u njemu čuvam lik voljena, svoja—

ali svijet ga skriva maglom uspomene

                .

K’o val što tiho dotiče obale,

u meni duša njegovo ime zove;

no vrijeme, vječno, lomi krhke snove,

i srce strepi pod tugom nedogledne

                               .

Ah, da mi barem vjetar glas mu vrati,

il’ sjena prođe k’o blagi znak života—

da znam da negdje još me može shvatit,

da nijema tuga nije sve što pluta.

                                   .

Jer ljubav, kad se jednom dušom vrati,

ostaje vječno — makar svijet je ote

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts