https://drive.google.com/file/d/1k-3ZqBzkMmiuIPYOQ7cwIJc8k2JInYLB/view
Anja Lekić “Otpuštanje” (Letting Go – Jimmy Osborne)
Otpustiti moramo
Stvari koje bole
Koje sikću i bjesne
I rane nam sole
.
Koje razdiru srce
I krila nam lome
Da ne možeš letjeti
Ni pjevati k tome
.
Smatram da vrijeme je
Okrenuti list
Svjetlu se predati
Stišati bijes
.
Oprostiti uvrede
I otpustiti sve
Raširiti krila
za slobodan let.
.
Letting Go
We must let go
Of those hurtful things,
That burn and hiss
And bite and sting
.
That hurt the heart
And clip our wings,
Where we can’t fly
And we can’t sing
.
I think it’s time
To turn the page,
Turn to the light
And quiet the rage
.
Forgive the slights
We cannot change,
And spread our wings
To escape this cage
.
Jimmy Osborne
Nada Vukašinović “Zamka za lutku” – izbor iz Diskursa
Mogla je ostati kod kuće na suhom i slikati more boje grožđa, ili drijemati u fotelji, ili gledati neki crno bijeli film na trećem.
Mjesecima već sanja istu sliku potopljene luke, ali čim otvori oči luka nestane. Stalno započinje tu sliku, ali nikako ne može pogoditi tu crnu mrtvog mora.
Dosađivanje u toploj kući trenutno joj se čini kao vrhunac dobre zabave, najbolji provod u usporedbi s mokrim kaputom i dugotrajnim hodanjem uz brijeg nepoznate ulice
Zgrada mijenja veličinu i oblik do neprepoznatljivosti i sad se čudi jer takve nikada prije nije vidjela. Podigla je glavu, a zidovi su se dizali do neba i sad joj se činila poput nebodera.
Pogled joj se prilijepio za prozor na prvom katu. Kao da ispod spuštenih roleta u uskim prorezima žmirka slabašno svjetlo. Možda namjerno ostavljeno svjetlo, a možda je i netko promatra dok tako uporno hoda gore dolje s otvorenim kišobranom?
– Mogu ja to, jaka sam ja, mogu još satima izdržati na kiši. Imam mrak, imam toplu kišu, imam kišobran, imam zaklon. Ne trebam izgovore.
Vedran Zelenika”U horor priči”
Spasio sam sebe iz ove utvrde
I pronašao tajne spise, i neke potvrde
Bježeći od zakona, bježeći od sudbine
Upadam u krivi tok crvotočine
Život nije više isti
A ja zapeo na ovoj dugoj pisti
Stojim i tražim, polako kisnim
Život u zakonu, i cehu rimskim
Sve mi se više čini
Da sam u nekoj horor priči
Utvare, zvijeri, srce i dušu mi kidaju
Još i na moj račun šale zbijaju
Ah, Bože dragi, pa oni duše nemaju
Kakve li još smicalice spremaju?
Ti, Bože, sudbu im presudi
I ne daj više da mi itko naudi
Jer ako se i tko u sekundi usudi
Ti mu, o Bože moj ljubljeni, presudi
Suzana Marić “PRVI SNIJEG”
Sve je bijelo, sve je bijelo
S neba perje doletjelo
Pa je tiho na zemlju palo
Travu meku zatrpalo.
.
Sve je bijelo, sve je bijelo
U bijelom je malo selo
Samo dimnjak crni dimi
Prkoseći bijeloj zimi.
.
Sve je bijelo, sve je bijelo
Sletjela mi je na čelo
Pahulja bijela, mala
I na čelu mi zaspala.
Suzana Marić
Ivica Kesić “Usnuli božuri”
Uspavani glazbom večernje sonate
božuri su nijemo zatvarali lati,
a s bršljanom su se meke i podatne
naših vrelih žila preplitale vlati.
.
Dok si me požudnim gutljajima pila
tama nas je glatkom ovijala svilom;
od pogleda zvijezda brižno si me skrila
izvajanog tijela bijelom krinolinom.
.
U gluho su doba usnuli božuri
snijući još jedan san varljiv i sladak
dok s jutrom u cvjetnjak jave ne iscuri.
.
Samo jedan božur otvoren i gladak,
što ga mjesečina sjajnim prahom osu,
na drhtave lati skupljao je rosu.
