Marija Juračić “Dug je dug”

Dugo vam se nisam javljala. Ne zato što su mi presušile ideje, već stoga što  naša politička javnost rječito govori sama za sebe pa joj nikakvo uplitanje sa strane nije potrebno. Svi se busaju u svoje patriotske grudi, optužuju drugoga da nije patriot, a patriotizam lako postane ugroza slobode „utočište svih hulja“ kako ga je definirao Tolstoj. Patriotizam se mjeri jedino vlastitim postupkom, kada se vlastita zemlja nađe u škripcu, a koliko znam, ni jedan od te domoljubne gospode nije se angažirao u vrijeme kada je Hrvatska bila opasno ugrožena.

Eto, zato ne pišem. Ne svrstavam se ni lijevo ni desno. No onda se dogodi nešto što ne spada u politiku, nego u logiku, što bi svima trebalo biti blisko. Dogodilo se da sam plaćajući svoje račune, jedan račun platila dvostruko. Radilo se o promjeni imena korisnika računa. Iako sam tvrdila da je račun plaćen, distributer mi je prekinuo uslugu, dok ga opet ne platim. Očito se, ponovnim pregledom, ispostavilo da sam bila u pravu, jer mi je na kućnu adresu stigla uplatnica s iznosom duga od nula kuna.  Dug od nula kuna nisam platila smatrajući da ga nemam. Ali dug je dug i ne oprašta se lako. Nakon opomene o dugovanju i prijetnje o obustavi usluge, otišla sam na kiosk i uredno platila svoj dug od nula kuna. Taksa je iznosila nešto više od 3 kune. Ima logike, zar ne?

 

Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

Igor Divković “Pijana Dijana”

Dijana

stvara,

ne

razgovara,

zovu

je

Dijana

Kartuzijana.

     .

Kao

Madonna

živi

ona,

više

pjeva,

manje

zijeva.

      .

Slavuji je

glede,

grdelini

slijede,

kastrati

u koru

oko nje

sjede.

 .

Belcanto

kantaju,

svijet

smantaju,

piano,

pianississimo,

svemir

zbudisimo.

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Sonet”

Kad zora tiho spusti srebrn veo,

i more dahne modrom tajnom dana,

u srcu mom probudi se bez prestanka

tvoj lik, što nosi svjetlost s neba, mio

                  .

K’o ruža što je jutrom rosom spleo

anđeo neki, tih i bez vremena,

tako je tvoja milost izabrana—

a u njoj sam cijela, njoj sam život dala

                           .

I kada večer zvonke sjene lije,

u kamenu spava Grad, a zvijezde bdiju,

u meni opet želja tvoja vrije:

                        .

da pjesmom tihu dušu ti umijem,

da sve što slutim, sve što srcem snujem,

položim tebi u ljubav što se smije

Pročitaj cijelu poeziju

Dejan Bosil “Sonet II.”

Jezus izdan in aretiran
.
Edina pot, ki vodi v odrešenje,
je tista, ki nocoj se bo pričela,
ko judež v spremstvu divjega krdela
izdal me bo in pahnil v muk besnenje.
.
Med oljkami se sliši zvok korakov,
zven jekla reže žarke mesečine,
poljub hijene v siju srebrnine
uklešči me v surov objem vojščakov.
.
Gospod, naj mar ubranimo te s silo,
utišamo zverin teh rjovenje?
Nikar, nasilje duše je slepilo,
.
zabloda, ki vas pelje v pogubljenje –
kar se zgodilo bo, to bo darilo
za vse, ki v vas budi se koprnenje.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Ljepava “Arslan i Šana”

Otišao dragi na dalek put

Osta Šana u dvoru čekajuć

U avliji pod mirisom jasmina

U sanak slatki pala

misleć na Arslana

Sanja Šana u haljini od kaftana

Svoga milog dragana

Ne sluti šta joj sudba sprema

Nježna duša, zaljubljena djeva.

Horda vojske došla do trijema

Oteše Šanu dok drijema

Niz kaldrmu staru, topot konja odjekuje

Šanin vrisak prigušuje.

Vraća se Arslan u svoje dvore

Dočeka ga ono najgore

ni traga ni glasa od Šane

avlija prazna.

Silazi niz basamake,

rasuše se darovi i dunje

nema njegove ljubljene

raspusti svatove, upreže konje

prema nebu okreće svoje  dlanove

Zakle se Arslan kršni

Preći će pola svijeta,  pustinju vrelu

samo da nađe svoju dragu, lijepu.

A tamo u tamnici

Bolom pune duše

I suzama koje teku

od zuluma što je snađe

Šana kuje plan o bijegu.

Neka zna dunjaluk

Arslan dade u amanet

Opet će ašikovat

S lijepom Šanom u đulistanu.

                    .

Pjesma je inspirisana romanom prof. Đorđa Dabarčića „ Tučevska molitva“.

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Slavljenik”

Slavljenik je nestao

U treptaju oka.

Pokrenite potragu –

Maločas je bio tu!

           .

Pretražite grmlje,

Šikare i žbunje,

Parkove i jarkove

I najdublje mrakove.

                 .

Nazovite SOS,

Nemojmo da stojimo.

Otkad njega nema,

Ni mi ne postojimo.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts