(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ti bi mogao puno toga

Verse iz srca poslati

Ritam riječi prilagoditi

Pogled otvoriti

Reči što se događa

Zašto tako pogađaju

Izljevi čudnih stanja

Ili je u pitanju znakovita

Introspektiva

Dualizma

Ti bi mogao puno toga

Poistovjetiti

Vanjsko i unutarnje

Iznivelirati taštinu

Podići asertivnu

Komunikaciju na

Razumljiviji status

Ovako ostaje emocija

U diletantskoj ekspertizi

Strepnje i

Razboritosti

Ti bi mogao puno toga

Samo kad dođe tvoj

Trenutak

Pročitaj cijelu poeziju

more nas je voljelo toga ljeta

smijalo se algama i malim ježincima

znak čistog mora

 govorio si

a ono je uporno

šumom valova

u razuzdanom ritmu

potvrđivalo tvoje riječi

.

i zore su nas voljele toga ljeta

budile nas još snene

zagrljene

vodile na izvore

 poklanjale pjev ptica

koji si mi u kosu

zaplitao

.

ne može to tako

govorila sam

ne možeš ptici uzeti pjesmu

ne možeš je u cvijet pretvoriti

u kosu  moju zaplitati

.

sve mogu, malena

smijao si se

sve mogu

dok me oči tvoje gledaju

zaljubljeno

sve mogu

dok nas more

 tako divlje…

dok nas zora

tako sneno…

dok mi sami…

ne zaboravimo

ljeto

Pročitaj cijelu poeziju

Odluku donosi da na dug put poći valja.

I dok se na svom putu raspituje za pravac,

on shvata da lukavo je lice tog bogalja –

i pazi da zoru ne dočeka kao mrtvac.

                       .

Potrajaše tako dugogodišnja lutanja,

hod kroz maglu i pustaru surova je zbilja,

kao da nema okončanja tog putovanja

i očajničke nade da se stigne do cilja.

                               .

Priseća se drugova, njihovog prijateljstva,

sluša razne priče i sumorna proročanstva,

na raskršću sumnje koji put je onaj pravi.

                           .

Uporan, nezaustavljiv, cilju je sve bliže –

spreman da dune u rog i svečano objavi:

,,Evo mene! Vitez Roland Mračnoj kuli stiže!”

Pročitaj cijelu poeziju

Zaboravio sam riječi

kojima sam ti se udvarao,

u starom parku,

mjestu našeg prvog susreta,

praćen ravnodušnim očajem neke stare kiše

I sva obećanja koja sam dao,

iz čiste sentimentalnosti,

ostala su ispisana,

na vlažnim baroknim zidovima

tvoje sobe, s pogledom na

obale neke davne jeseni

Ima stvari koje nikad nećemo razumjeti

i bićemo iznenađeni, kad se dese,

kao ova druga mladost,

koja, između dvije tuge,

donosi mirise juga i jednog izgubljenog svijeta

Dugo se nisam brinuo za tebe,

i za to nemam opravdanja,

mada su me pratile, kao ciganske čerge,

slike sretnih sjećanja

Da li smo mi drugačije voljeli

zatvarajući u bijela pisma

svoje priče i svoje čežnje

nalik na cvjetove

Svejedno, ne mogu ti reći

„šta je tuga“

i nemoj da te ova pjesma zaplaši

Jer, umjesto da objašnjavam stvari

ponovo otvaram, teška vrata

svoga srca koje drhti kao list gorske breze

i pali se lako kao stari papir

na kome piše tvoje ime

Pročitaj cijelu poeziju

U vrtu crnila,
palim bunilo.

Bijeg od sebe,
izgleda tužno.

Pukotine po
koži lica, ne
djeluju bolno.

Ružarij krvari,
posve hladno.

Ovo trnje bode,
ostavlja misao.

Tko će spasiti
okrznuti ugao?

Performans
asertivnosti
zvuči realno.

Ne želim
pogledati
otvoreno.

Djelujem kroz
htijenje trajno.

Sklapam oči
-iznemoglo.

Sanjareći-
devijantno.

Mirujem
lucidno..

Nedoumice –
pronicljivosti
dodiruju nebo.

Ne lebdim
periferno..

Nego opet-
(ne)svjesno.

Zamirem
obijesno.

I svemoguće;
nepopravljivo.

Pročitaj cijelu poeziju