Zvonimir Nemet “Gogyoši”
SVE JE TIŠE
Otpada list po list u noći tihoj
Cure mi suze, u njima život cijeli
U kostima studen, uspomene lete
Siluete lutaju, dunjom miriše jesen
Oci mi vlažne i sve je tiho, tiho, tiše
.
SRPANJSKA ŽEGA
Aleje bijelih i crnih dudova
Oko njih polegla zrela žita
Popodnevom ni ćuk da se javi
Blješti i blista srpanjska žega
Makovi crveni pjevaju prezreli
.
NIJEMI STRAŽARI
Šušte ovogodišnja žita
Kite ih procvali makovi
Napušteni salaši godinama šute
Oni su posljednji nijemi svjedoci
Stoje u redu tišinom zagrljeni
Spomenka Krebs “Anatomija istrebljenja”
Kažu, previše nas je na Zemlji,
sprema li se istrebljenje?
Crtaju hladne granice i broje tijela,
a ja im ne vjerujem.
Dok stvaraju robote da nas zamijene,
i strojevima prepuštaju našu sudbinu,
oni rađaju strah iz suhih brojki,
misleći da mogu ugasiti ljudsku dušu.
Vrt što u svjetlu podrhtava,
u plavo uronjen, u crvenom usplamtio –
to bliski kraj nas je zagrlio,
ali u tom zagrljaju nema straha, samo sloboda.
Neka broje, neka podižu svoje lažne zidove,
nas je nemoguće svrstati u njihove tablice.
Mi nismo samo tijela na pustoj zemlji,
mi smo vatra koja gori pod kožom svijeta.
Gordana Tesanović “Ljubav”
Ljubav je riječ
jer je to bio On.
.
Poslije prvog grijeha
pomiješala se slova
izmislile nove riječi
pa je čovjek zalutao.
.
Vodi ga strast
na stranputicu
da se izgubi
u sopstvenoj koži.
.
Žudnja ga cijepa,
ljubomora grize,
sebičnost tjera
da postavlja uslove.
,
To je naličje,
blijeda zamjena,
prevara nestrpljiva,
što se ne prepoznaje.
.
Ona je mnogo više
u koraku i dahu
u tišini opraštanja
ljepoti davanja.
Sonja Kokotović “Nedostajanje”
Glas ti doplovi prvim strujanjem vjetra,
prigušen,
kratak poput daha,
napravi sitan rez sjećanjima
donoseći još uvijek,
poglavlja bez tvojih odgovora,
a toliko skupismo godina
.
Sigurno vidiš,
opet su procvjetali irisi i perunike
i da, opet kasnim sa košnjom,
sve zbog onog samoniklog,
izgledom krhkog, plavog cvijeta
kojem dom je, u našem dvorištu
jedini uspravan, pozdravlja me,
iznikao za moje kratkotrajne
dolaske i odlaske
.
Melankolija
razdire tišinom praznog gnijezda,
osluškuje, proviruje
niti sama ne znam kada krene,
isprva tiha, suspregne dah,
a onda iz čista mira zamagli vjeđama,
zavijori težinom
neizrecivog
nedostajanja
Lorena Galeta “Tijesne vrtoglavice”
Ne uzmičem od dešifriranja ljage
-prva sam na redu, za suzbijanje.
Tvorca molim za ispravno suđenje,
da ne dozvoli olako potkupljivanje..
Smiješni ste, u htijenju da me smlavite
Onaj od gore, štiti dječicu i pero sjene..
Maknite se iz naših misli, sotonine sluge
sadisti, novcu žrtvu prinosite, odurni ste!
Na liturgiji, Mariju zazivam, vida rane,
zavoje njeguje – čujno otklanja varke.
