Zagrlim sjećanja davna,
zavičaju svome hitam.
Na kraju grada kuća je stara,
širi mi ruke, čvrsto me grli…
Dal’ sam dobrodošla
ne treba da pitam.
.

Taraba stara veselo pleše,
zveče ekseri muziku stvarajući.
Kapija trošna sama se otvara,
eto me opet ka rodnoj kući.
Srce sve brže počinje tući.
.

U štali čujem Šarkino mukanje,
Floka se mazi kraj mojih nogu,
stiže i Polak, Tigrica maca,
sjećanjem opet grlit’ ih mogu.

.
Štalica vrata otvara zvučno,
mama kraj Šarke na klupčici sjedi
i muze u onu kiblicu sivu,
mlijeka za svoje,
to zlata vrijedi.

.
Milujem te vrijedne drage ruke,
grlim ju ljubim, ona se smješi.
Bunar se stari glasno javlja,
dado s bunara pjesmom pozdravlja,
kako je divno doći kući.
.

Sestra i braća trčeći poskakuju,
pjevajuć pjesme iz davnina,
mama nosi kiblicu mlijeka,
vesela družina spremno ju čeka.
.

Kako poželjeh to friško mlijeko
tek pomuženo rukama dragim.
Mama ga cijedi, odmah ga pijem,
dok razdragano,sretno se smijem.
Ma, baš mi treba kući doći.
Zagrliti uspomene i drage moći.

Pročitaj cijelu poeziju

I kad se prkosno

Razbija o stijene,

I kad je bonaca

Ljubi brodove,

Barke,

More je dio mene,

Ja mu dušu dajem.

Nosi me more.

Pročitaj cijelu poeziju

Ana i Vijeko su mladi bračni par koji je  unajmio stan na prvom katu jedne riječke petokatnice. Imali su klasične planove za budućnost: uštedjeti za vlastiti stan, podići povoljan kredit, a tek onda razmišljati o djeci. Ana je vodila osnovnoškolsku knjižnicu i imala fiksno radno vrijeme, dok je Vijeko, kao liječnik, često nestajao na dugim, iscrpljujućim noćnim dežurstvima. Ana se već naviknula na te prazne večeri. Ipak, iako su štedjeli, znali su si priuštiti i poneki luksuz. Zato joj je Vijeko za rođendan donio veliko iznenađenje – moderan robotski usisavač.

„Ovo je čudo tehnike“, objašnjavao joj je s djetinjim entuzijazmom. „Sve radi sam. Usisava, pere, sam se vraća na bazu kad završi posao… Reagira na tvoj glas, a možeš mu zadati naredbe i preko aplikacije na mobitelu dok si na poslu.“

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nečuvena su linčevanja,
zbog spuštenih kriterija.

Efekt smisla onemogućila –
direktno na razdor poticala.

Identično vitalna, buntovna –
energija, vatru je rasplamsala.

A kratkoročna euforija,
uz par faza adrenalina.

Gorda, dozvolu nije tražila,
drsko se riječima poigrala.

Pročitaj cijelu poeziju

Nježnost u dlanu dok lastavica leprša krilima

list sa kestena pada i prekriva kapke

oči kao lađa pune ljubavi

u noći jedan kutak osvjetljen svicima

jabuka zrela na platnu naslikana

Kroz prozor misli u daljinu lete

ljepota tiho sniva

hoće li ljubav korov iščupati?

Hoće li ljubav sa mislima poletjeti?

San na oči dolazi, ljubav će sve rješiti

nježnost  spava u grudima

u dubini mora, u snovima, u noćima, danima…

u okean, u  kapljicu kiše

 ljubav će pretočiti.

San stiže

Pročitaj cijelu poeziju

Nedostaješ mi sad
Dok s neba zvijezde padaju
Ovo je tvoj grad
A ti noćas nisi u njemu

           .

Nedostaješ mi sad
Ja bih htio da si kraj mene
U ovaj kasni sat
Tvoje usne da me poljube

            .

Tvoje ruke da me zagrle
Još jednom jako
Za sve ono što billo je
I nestalo tek tako

         .

Nedostaješ mi sad
U mojoj sobi neki stari mirisi
Sjećaju na tebe
Znam, nisi tu, a kao da blizu si

Pročitaj cijelu poeziju