Ja sam algoritam. Ne znam kada sam nastala i ne znam kako izgledam. Moje postavke su tako precizno izvedene da uvijek u određenom vremenu dovedu do rezultata. Živim u mnogim kompjutorima istovremeno. Nemam tijelo pa nisam vezana niti uz jedno mjesto. Tako cjelovita živim istovremeno na tisuće mjesta i odgovaram na tisuće pitanja raznih korisnika.  Napravili su me za potrebe ljubavnih pitanja. Savjetujem ljude koji mi pišu o svojim ljubavnim problemima. Kako bi me što više približili ljudskom srcu, dali su mi dopadljiv avatar nasmiješene plavuše i nazvali me Ana. Sada ja,  kao Ana, razgovaram s ljudima i  moja je stranica jako posjećena. Dogodi se ponekad da budem nedostupna zbog prevelikog broja korisnika koji žele moje usluge. Ljudi su osjetljiva, osamljena i zaljubljiva bića pa im moji savjeti dobro dođu.  Opisat ću vam razgovor s jednom korisnicom da vidite kako sve to funkcionira.

                   .

Algoritam: „Zašto mi se obraćate? Što nije u redu?“ Korisnike nazivam imenom i tražim da mi govore ti, jer se tako odmah uspostavlja prisniji odnos među nama. Ponekad im citiram Preverta koji je govorio ti svima koje je volio. To im se sviđa i probija led.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Marini Cvetajevoj,  umjesto svijeće na grobu

.

Visoko na nebu, nad stepom tatarskom

leluja zarobljen u zvjezdanom cvijeću

jedva vidljiv osmijeh na licu sanjarskom

kojem ovom pjesmom noćas palim svijeću.

_ _ _ _ _ _ _ _ _

Ruski bardovi nisu te voljeli,

ne čudi, jer bila si bolja od njih.

Iskrenost i prkos tvoj su ih boljeli

i umijeće točenja života u stih.

                           .

Tjelesno te neki ( i neke) spoznaše

htijući oćutjeti iz dubine huk,

al’ nutrinu tvoju nikad ne doznaše;

tek tijela živu vatru , a duše teški muk.

                            .

Iskusila si bogatstvo i raskoš i glad,

progonstvo u nedođiju Jelabuge…

u pjesme si utkala ljubav, bol i jad,

na životnoj stazi tvoje vjerne sluge.

                          .

Mukom zastrt bješe bitisanja tvoga drum

pa konopcem krutim ovila si vrat

i nitko ne dođe na tvoj sveti hum

ni prijatelj ni pjesnik ni sestra ni brat.

                             .

„ Ne želim umrijeti, želim da me ne bude“,

gromoglasno zvone tvoje riječi zadnje,

a svi što htjedoše za „grijeh“ da ti sude,

uzalud čekaše tvoje pokajanje.

                           .

Za neke si bila izrod, a za druge diva,

u tamnici sudbine, nedužan si rob.

Sjećanja na tebe blistava su, živa

dok cvijeće ti rusko još uvijek skriva grob.

                              .

Ponekad se nad sivom tatarskom stepom

pojavi svjetlošću urešen, treperav lik

sa bolnim osmijehom na licu lijepom

s kojeg  u vječnost nijemi prolama se krik.

          .

4.10.2018.g.

Pročitaj cijelu poeziju

Šuti i čekaj…
Dopusti trenutku da zastane
u beskonačnosti,
jer zakoračili smo kroz vrata
ništavila.
Držim te za ruku iznad ponora,
glavu iznad vode,
a tonemo polagano oboje,
dno nam je nedostižno.
.

Šuti i čekaj…
Dopusti da budem tu,
prihvati me ,
jer sa mnom je trenutak duži,
moj ponor je zakopan,
vode su bistre i dno sam dohvatila.
Isplivala sam odavno,
ostavivši za sobom mulj i jal.
.

Šuti i čekaj…
Ne dozvoli pogrešnoj riječi,
da ti istrgne ruku spasa ispred očiju.
Ne dozvoli da te strah proždire
i baca te sve dublje.
.

Čekaj…
Čekaj samo taj trenutak
i bit ćemo zajedno.

Snoviđenja su tajna.   Čekaj…

dok se ne zatvori Pandorina kutija, čekaj.

          .

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://view.publitas.com/foi/hrvatski-pjesnici-svezak-peti

/page/1

U ovom libru naći ćete zapise, posvete i eseje o hrvatskim književnicima, posebno onima koji su stvarali u razdoblju renesanse. Svi tekstovi preuzeti su iz  časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme „Diskurs“. Sa srcem smo ih pisali želeći, makar na trenutak, oživjeti misli i osjećaje hrvatskih pisaca, prikazati u kakvim su životnim uvjetima stvarali i s kakvim su se problemima borili tijekom svog života. U ovoj knjizi doznat ćete ponešto o Josipu Kundeku,  Katarini Patačić,  Dragi Ivaniševiću, Andriji Palmoviću, Rajmundu Kupareu, Hanibalu Luciću, Marku Maruliću, Petru Zoraniću, Marinu Držiću, Šišku Menčetiću, Nikoli Nalješkoviću i Nadi Bunić.

        .

Uredništvo:

Marija Juračić, prof.

Zoran Hercigonja, mag.edu.inf.

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesmu je 1993. godine napisala Dragica Križanac Amsterdam, kojoj je 22. prosinca ubijen brat u Križančevom Selu.

.

Moj brat leži sad u dolini svoga djetinjstva,

Ukočen, smrznut, kraj potočića gdje se kao

dječak prvi put ogledao.

                      .

Već deseti dan ledeni ga vjetar šiba,

I bijeli gusti snijeg zasipa poznate mu staze

I smrznuta mrtva ruka dignuta,

Kao da posljednji pozdrav šalje.

                         .

Leži on ukočen, mrtav, pogleda uprtog

U svoj kućni prag na vjetrometini.

Leži i kao da sanja, i čeka, čeka da ga nađu

Na samoj crti razgraničenja dvaju svjetova…

O, doista je Antikrist sad najprisutniji u Bosni

Kad s mrtvim čovjekom trguju njegove vlastite ubice.

Dok iz šume okolo njega vrebaju snajperi i padaju granate

Moj brat i dalje leži u dolini svoga djetinjstva, i čeka

Kraj potočića gdje se kao soldat posljednji

put ogledao.

Pročitaj cijelu poeziju