Pročitaj cijelu poeziju

NAŠE PODUZEĆE

Ranom zorom naš se radnik budi

Ide u poduzeće za kojim toliko žudi

U njemu su nam mnoga lica

Neka i s policijskih tjeralica

Radnice su prpošne i drage

Za podizanje tereta pune snage

Momci su veseli i čedni

Ovdje su svi jednako vrijedni

Vode nas mudre glave

Koeficijenti se dijele kao od šale

Mi s pjesmom započinjemo jutra

Mi radimo od danas do sutra

Plaća je možda i mala

No svakome super paše

Može ovdje raditi i zadnja budala

Jest da smo privatno poduzeće

Al’ u duhu slobode kao da je sve naše.

Pročitaj cijelu poeziju

Potraži me

u novinskim vijestima

o starim, dobrim, vremenima

Ugasi svjetlo,

prikradi se nečujno,

do uspomena

koje čuvaš od zlostavljanja

i svoje majke

Prouči ih

i shvatićeš

da nema jednostavne istine

Pročitaj cijelu poeziju

Bacao sam brižni, molećivi pogled

u visine gorde sazdane od nade

gdje se crni oblak sa planinom ljubi

a munje ga strašne sijeku na komade.

                                 .

Jesu li to su okrutni jahači gromova

što će mačem silnim od ognja i vatre

mržnju i oholost što svijetom zavlada

u pepeo stvorit’ da trag im se zatre?

                     .

Hoće li vulkani provaliti bijesni

da poteče vrela, užarena rijeka

i povuče zlobu što duše razara

u utrobu zemlje gdje bit će dovjeka?

                            .

Bespomoćni, slabi, zebnjom ogrnuti,

od pitanja teških slutnje nam se množe;

da l’ pravda će ikad  sletjeti na zemlju

i vladati svijetom, o reci nam Bože.

19.09.2013. g.

Pročitaj cijelu poeziju

Tu je prestajala svaka velika misao.
Filozofija je, kao i uvijek,
pokušavala hodati uspravno,
tražeći u mozgu neko uzvišeno opravdanje
za bodljikavu žicu koju smo razvukli.
.

No, poezija je bila pametnija.
Ona je znala za zakon gravitacije.
Pustila je mozak da jednostavno sklizne dolje,
ravno u srce, na onaj krvavi ljetni pašnjak.

.

Tamo, u debelom hladu vrbe,
točno na mjestu gdje smo jedno drugo dokrajčili,
mozak je napokon odustao od logike.
.

Počeo je mrmljati ritmične gluposti u duginim bojama,
dok je obližnji potok,
potpuno ravnodušan prema našoj tragediji,
žuborio svoju patetičnu pjesmu o „tihoj večeri“.

.

Bilo je to upravo onoliko odvratno
koliko i istinito.

Pročitaj cijelu poeziju

Zadrhtalo

zatreperilo baš u trenu

kada spoznah

da tišinu dijelim

sa tvojim pogledom iz naslonjača

omiljene ti stolice,

za svaki slučaj

da budeš nadohvat

iluzije,

kada

svratim

Pročitaj cijelu poeziju