U fotelji zauzeo sam pozu

Nakon politike da čujem vremensku prognozu

Bit će olujno i jugo

No možda neće dugo

Malo neobičan redoslijed

Sunce, kiša, mraz i led

Vjetrovi će biti malo jači

UV u atmosferi jako zrači

Ne idite na otvoreno mjesto

Jer tamo grom udara često

Ne idite pod drveće

Da vas munja ne opeče

Klonite se teške vrućine

I plovidbe na daleke pučine

Kad se neki vrtlog stvori

O nevremenu svatko zbori

Crveni i žuti alarmi se pale

S vremenom danas nema šale

Razdrmali totalno klimu

Zamijenili ljeto i zimu

Po pitanju vremena teorije su razne

Da je to dio Božje kazne

Javljaju se urotničke teorije

Da sve to rade bića iz druge Svemirske materije

Da će Sunce izgubiti sjaj

I svemu doći kraj

Veliki potop nakon silne kiše

Uglavnom crno nam se piše

Nisu te teorije ni glupe

Da Svijet će nestati

U svemirske crne rupe

Al’ u svemu ja uzimam umjerenu dozu

Ne brine me vremenska, jer se ionako kladim na sportsku prognozu.

Pročitaj cijelu poeziju

Uveče, kad skinem šminku,

sperem umor i naličje,

sjedim pred ogledalom

vodeći nijeme razgovore.

                   .

Dodirom bora na čelu

neće nestati moja strogost,

niti će one oko očiju

sakriti umor i smijeh.

                 .

U spavaćoj nema ekrana.

Meka tišina prija mislima.

Čuvam ove sebične trenutke 

da napunim dušu ljepotom.

                    .

Ujutro, bojom zatežem masku.

Alarm podsjeća na obaveze.

Oblačim provjeren osmijeh,

spremna nadmudriti laž.

Pročitaj cijelu poeziju

 Gledam kroz dim cigarete

nehajna prica lagano teče

riječi obojene osudom i prezirom

dok dim se gubi prostorom.

Oči prezrive

kroz dim jedva vidljive

 sakrivena iza mutnog pogleda

gubi se i nestaje

sa dimom od cigarete

istina magla postaje.

Ne vjerujem tamo gdje osuda

i prezir nadjačava

takva istina, nije moja istina

obojena gorčinom, začinjena osudom.

Moja istina postoji udahom i izdahom

u ćutnji na usni  ljubavnoj

ne mogu da vodim nehajne i učtive razgovore

dok pakost u očima

kroz dim cigarete probada

led iz srca zenice probija.

Tamni dim sa lakoćom razdvaja

tako, mogu da vidim vuka

 koji vreba iz prikrajka.

Pročitaj cijelu poeziju

Tu će prestajati svaka velika misao.
Filozofija će, kao i uvijek,
pokušavati hodati uspravno,
tražeći u mozgu neko uzvišeno opravdanje
za bodljikavu žicu koju ćemo razvući.
.
No, poezija će biti pametnija.
Ona će znati za zakon gravitacije.
Pustit će mozak da jednostavno sklizne dolje,
ravno u srce, na onaj krvavi ljetni pašnjak.
.
Tamo, u debelom hladu vrbe,
točno na mjestu gdje ćemo jedno drugo dokrajčiti,
mozak će napokon odustati od logike.
.
Počet će mrmljati ritmične gluposti u duginim bojama,
dok će obližnji potok,
potpuno ravnodušan prema našoj tragediji,
žuboriti svoju patetičnu pjesmu o „tihoj večeri“.
.
Bit će to upravo onoliko odvratno
koliko i istinito.

Pročitaj cijelu poeziju

Možda će jednom opet

Svijetlo života biti bijelo

nešto nam

odrediti dan, kada moći ćemo oprati

lice i tijelo,

isprati sa sebe svo crnilo duše,

sve bolesti, misli što guše

                         .

Možda će jednom ratovi sati

bijeda i glad, posve nestati

čovjek čovjeku neće biti vuk,

neće slaviti tuđe nesreće huk

                        .

Vjerujem u Svjetlo, u tu nadu što tinja,

vjerujem u dobro koje opet negdje

iza ugla čeka dovijeka – čovjeka!

Č O V J E K A !

           .

Duše čiste, duše plemenite,

čovjeka satkanog od božanskog!

Spojenog  sa srcem Boga

vječno u ljubavi Bezvremenoga

        .

Čovječe,

Jedan je dao Sebe…. za tebe.

Da vjeruješ, budeš ljubavi čistina,

Put, Istina…

Budi Čovjek!

Pročitaj cijelu poeziju

Ne pamtim riječi

 samo muzike se sjećam

i igre svjetlosti u očima

Poslednji ples

na maturskoj večeri

San koji ponavlja se noćima

Kroz vrijeme putujem sam

da spustim na tvoj dlan

komad neba

Kroz vrijeme putujem sam

da nađem onaj dan

kad muzika je bila

sve što nam treba

Ne pamtim riječi

 samo muzike se sjećam

i igre svjetlosti u očima

Poslednji ples

na maturskoj večeri

San koji ponavlja se noćima

Kroz vrijeme putujem sam

da spustim na tvoj dlan

komad neba

Kroz vrijeme putujem sam

da nađem onaj dan

kad mogli smo rukom

dodirnuti dugu

Al‘ sve je samo san

ostala je samo ova jesen

koja miriše na tugu

Pročitaj cijelu poeziju