Josip Ergović “Naida moje duše”

Labruska to voli tvrđe, što za mene predstavlja dodatni problem. Osteomuskularna građa aminodskog tijela i bez toga je suviše gruba za krhka, spužvasta tkiva prosječne Floranke. Ipak, ne rogoborim. S izdancima poput Labruske ne rogoborite. Jednostavno, kontrolirate se. Premda … to je lakše reći negoli učiniti. Naročito s izdancima poput Labruske.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za Lusi”

 

Vreme kada uslede nežni nastupi strasti,

objašnjeni potanko nalik su pripovesti,

tri leta kako raste divlja poput laneta,

na Suncu i na vodi prelep cvet ovog sveta.

                         .

Noći tople kad se koliba njena pohodi,

Mesec blagi zracima svojim verno me vodi,

ka dalekoj dolini tamo kud nema staza,

gde mila Lusi čeka devičanskog obraza.

                       .

Duž doline na konju praćem slatkim snovima,

ponad tamnog voćnjaka vetar na bregovima,

tad Mesec k’o zli znamen iza krova nestade,

                               .

konj iznenada stade i nestaše sve nade.

Ostaje sećanje kad neminovna smrt dođe –

više je neće biti, život njen brzo prođe.

Pročitaj cijelu poeziju

Dejan Bosil “Undina”

Brez vsakega je upanja in sreče
njo ljubil, ki ukradla je za vedno
srcé mu, ki pa zanjo ni b’lo vredno
uslišanja te želje koprneče.

                .
Odšel je v gozd temán, na breg tolmuna,
z Undino zbúdil spet ljubezen spečo,
v zanosu sle jemal jo vso drhtečo,
kot ogenj zvezd je strast žarela njuna.

                 .
Ko z jutrom déva je spoznala zmoto,
prišla do fanta je, ga zapeljala,
a nevede priklicala strahoto:

                     .
tegà ni nimfa oprostíti znala
in je; vrnívši se v vodé temoto;
“Izjókala sem ga do smrti.”, d’jala.

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Brod u oluji”

BROD U OLUJI

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Umiri se, more moje “

Oluje tutnje,
bodu more moje
vatrenim vilama
u rebra,
a ono uzmiće, propinje se; galopiraju valovi
u bjesomučnom trku.
.

Pjeni se modra griva,
lomeći se o stijene
vremenite urliću vjetrovi.
.

Umiri se, more moje…
Uzburkalo se je u tmini…
Dubine su se mutne uzdigle, ..
Zijeva ambis crni, vodeni, tražeći żrtve
u nemirnoj barci.
.

Jedro je rastrgano na jarbolu nade.
I galeb je u kriku odletio.
O, more moje…
Tutnjiš kroz mene
lomiš me, u pijesak, u prah me pretvaraš!

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Ekstravagandno”

Volim mane,
koje ti drugi
zamjeraju.
.
Čekam te,
jer si vrijedan
tolikih peripetija.

27 nam
je godina…
.
Idealna smo
kombinacija.
.
Za raspad
i pobunu
sistema.
.
Grozomorno
koračamo –
ka ambisu.
.
Što je to
hodajuća
destrukcija?
.
U kompletu,
sabrani…
.
Ti i ja.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts