Petar Šitum “Moj grad svejedno gori”
Borovi su noćas nosili crvene ptice u svojim granama.
Njihov je nemir sišao niz padine prema moru.
U makiji sazrijeva miris gorkog smilja.
Crni prah sunca rasipa se nad obroncima.
.
Kroz dolinu se penje grmljavina nepoznatog stada.
Stakleni kapci drhte pod njegovim nevidljivim kopitima.
.
Pod crnilom jutra utihnula su gnijezda bez povratka.
U spaljenim krošnjama ljeto je izgubilo svoje ptice.
Pepeo je na pragove položio nečije posljednje sunce.
.
Daleko, u kamenoj utrobi Cetine,
kamenje prima pepeo s visina,
pod liticama nosi šutnju spaljenih visova.
Mile Lisica “Nedostajanje”
O kako mi sada nedostaјe
Neki јednostavan dan
Јesenji
,
Da mi u kostima zašumi reka
I da na njoј dve patke plove
I da dugo
Dugo pričaјu o ljubavi
Ispod celog neba
Ispod celog rebra
.
O kako mi sada nedostaјe
Metar јedne male ulice
.
Da me u zglobu јutra
Beli leptir u njoј uči molitvu
Da mi koren i cvet
Nikad ne izgube
Nadu i ljubav
.
O kako mi sada nedostaјe
Da me pod kožom razlistaš
Kao dete
Bukvar
U prvom osnovne
Rijad Arifović “Ti me tješiš osmijehom”
Večer je crvenozlatna
moje misli lete, kao brze ptice,
prema dalekim ravnicama
nad kojima gasne dan
dok se vjetar igra tvojom kosom
Tamo sam davno
pored stare šume sagradio kuću
i slušao slavuja kako pjeva
o ljubavi
Pričamo o tim danima,
kada smo bili nedužni kao djeca,
pretvarajući ih u legende
Ti me tješiš osmjehom
tvoje oči šapuću mi riječi
koje su dugo sazrijevale
u krošnjama u dušama
Pospani oblaci
prelijeću iznad nas
i miriše divlja ruža
Sve je lijepo i sve je grubo
u ovom svijetu koji dođe i prođe
i da ti nisi tu
bio bih izgubljen
kao mnogobrojni pripadnici moje generacije
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio
Okus osvete
Jussi Adler – Olsen „Okus osvete“
Svjetski bestseler „Okus Osvete“ danskog pisca Jussi Adler – Olsena sigurno neće ući u romane koje vam mogu preporučiti kao štivo posebne ljepote, duboke misaonosti ili puke zabave, jer ono nije ništa od toga. Mračna je to i nelijepa priča koju sam pročitala iz znatiželje, jer pobija opće mišljenje da su sve zapadne europske zemlje humano i pravedno uređene, da u njima ne može doći do strašnih, institucionalnih devijacija, do zlostavljanja najosjetljivijih i najslabijih pripadnika društva.
.
Još u drugoj polovici 20. st. decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nepodobne Dankinje slane su na maleni otok koji jako asocira na Goli otok, samo što one nisu bile ni politički žigosane ni kriminalno aktivne.
.
Te su djevojke maltretirane u ime zdravog poretka, pa i sterilizirane, kako ne bi rađale nepodobnu djecu. Oduzeto im je pravo normalnog života. A kada nekoliko isključivih, bogatih ljudi osnuje političku stranku, koja se bori za čistoću nacije, stvari postaju još gore. Demokracija ne znači ništa ako je narod neupućen, dezinformiran i nezainteresiran… I što preostaje djevojci koja nije imala sreće pa je zarana morala potpasti pod „skrb“ države? Ostaje samo osveta, jer kad nestanu uzročnici njene nesreća, može reći da je kazna izvršena.
Marija Juračić
Zvonimir Nemet “Gogyoši”
SVE JE TIŠE
Otpada list po list u noći tihoj
Cure mi suze, u njima život cijeli
U kostima studen, uspomene lete
Siluete lutaju, dunjom miriše jesen
Oci mi vlažne i sve je tiho, tiho, tiše
.
SRPANJSKA ŽEGA
Aleje bijelih i crnih dudova
Oko njih polegla zrela žita
Popodnevom ni ćuk da se javi
Blješti i blista srpanjska žega
Makovi crveni pjevaju prezreli
.
NIJEMI STRAŽARI
Šušte ovogodišnja žita
Kite ih procvali makovi
Napušteni salaši godinama šute
Oni su posljednji nijemi svjedoci
Stoje u redu tišinom zagrljeni
