21 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Bila je jutarnja svjetlost kad ju je prvi put ugledao.
Nije znao njezino ime, ali znao je da će ga jednom izgovoriti kao molitvu.
Stajala je među ružama, a vjetar joj je dirao kosu kao da i sam želi biti bliže.
„Tko si ti?“ upitao je tiho.
Ona se nasmiješila.
„Netko tko prolazi.“
Ali on je znao — ona ne prolazi. Ona ostaje.
Od toga dana, svaki njegov korak vodio je prema vrtu.
Nisu govorili mnogo.
Nije bilo potrebe.
Pogledi su bili dovoljni.
Jednog dana donio joj je cvijet.
„Zašto baš ovaj?“ pitala je.
„Jer ne traži ništa, a daje sve.“
Pogledala ga je kao da razumije više nego što govori.
Njihova ljubav nije bila glasna.
Nije tražila obećanja.
Bila je tiha, ali snažna — kao svjetlost koja dolazi svako jutro bez pitanja.
Ali, kao i sve lijepo, došao je dan odlaska.
„Moram ići“, rekla je.
„Znam“, odgovorio je.
Nije je pokušao zadržati.
Jer prava ljubav ne veže — ona pušta.
Godinama kasnije, stajao je opet u vrtu.
Ruža koju joj je dao još je rasla.
I tada je shvatio:
ljubav koja je bila iskrena
nikada ne odlazi.
Ona samo mijenja oblik —
ali ostaje.
Pročitaj cijelu poeziju
21 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
U šapatu nevidljivog u jeziku tame
razgrćeš tihe pukotine kroz koje prolazi beskraj
i zacijeluješ ožiljke preko razdvojenog prostora
blizine koja pamti dodir svoje izgubljene mladosti
.
Bila si tajanstvena katedrala,
glasnici dubina koji nose poruke
iz tajanstvenih svjetova
tvoji su zvonici koji pjevaju vječnost
.
Blijedog cvijeta što
na tamnom nebu cvjeta ljubavnica
pod zlaćane trepavice sna
mjesec je prosipao zadnje tragove sna
.
Samo si tajnom pjevaču
među stabljikama trave vidljiva
rasla uz priče stada bijele tišine na nebu,
putnika što nose kišu na dlanovima
Pročitaj cijelu poeziju
21 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Tiho, tiho, sve tiše,
Samoća u meni diše.
Jastuk mokar od suza,
Srce slomljeno od boli,
Plačem.
Pitam se :“Da li me još voli“?
.
Vjetrić kao lahor kroz
Prozor uđe.
Dolepršaju i padnu na
Jastuk dvije latice crvene
Ruže.
Stavljam ih na dlan.
.
Plačem.
Vjetru se povjeravam.
Vjetar kao ljubavnik stari,
Ljubi mi lice, grudi,
Mrsi kosu.
Vidim u vrtu na ružama rosu.
.
„Vjetre!, plače li to On,
Ili su to suze ostavljene žene?“
U ruci pismo rastanka.
Namrštio se vjetar, istrgnuo
Pismo i vinuo ga u zrak.
.
A ja gledam u jastuk
Mokar od suza.
Na njemu dvije latice
Crvenih ruža.
Pročitaj cijelu poeziju
20 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Misaona
metafizika tla
.
tamo gdje si rođen
određeno je stupnjem
minutom i sekundom
geografskom širinom i dužinom
tu si rođen
tu si naučio govoriti
počeo disati
jesti s toga tla
piti vodu s toga izvora
grijati se pod suncem
na tome tlu
.
atomi traženja
na rubnici svijeta
.
metafizike tla
Pročitaj cijelu poeziju
20 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Nisi sama u svojoj borbi,
uz tebe sam, trebaš to znati,
da ti pomognem da ti se
izgubljeni sjaj u očima vrati.
.
S tobom ću dijeliti dobro i zlo,
biti tvoj oslonac kad god ti je to potrebno,
ako treba, i suzu ću s tobom pustiti,
ne moram ni riječ izustiti.
.
Zagrliti ću te onako od srca,
da osjetiš svjetlost života,
da ti pružim nadu i da shvatiš,
da i za tebe postoji ona prava ljepota.
.
Ne želim ti davati lažna obećanja,
da bolje će biti jer možda i neće,
ali biti ću uz tebe kad ti najteže bude,
i ublažiti ti bol da te manje peče.
.
Srcem ću svojim dotaknuti tvoje,
da ti bar malo zacijelim rane,
i pokušati ću pogledom svojim,
utješiti tvoje oči uplakane.
.
Znam da te život mazio nije,
i da te često znala zatočiti tama,
ali tu sam sada ja uz tebe,
jer ne moraš kroz sve prolaziti sama.
.
Povjeri mi se, slobodno i bez straha,
sve što kažeš ostaje među nama,
olakšaj si dušu i jedno znaj,
bez obzira na sve, ti si uvijek dama!
Pročitaj cijelu poeziju
19 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Ima jedna žena crna
ima jedna suknja plava
s pokretom ko u srna
s očima ko da spava.
Jedna žena tek stvorena
pa mu srce svo ozebe
a ne sluti da je njena
riječ nož što srce grebe.
Ima djevojka na balu
gle, dok glazba sneno svira
nije htjela da sandalu
izuje i dragog bira.
Ostala je sjedit sama
na zid lako naslonjena
dok su momci jer je dama
čuvali se oka njena.
A ono je nebom išlo
i tražilo lik viteza
sve dok tužno nije sišlo
da ga uhvatila jeza.
Dugo joj je gledo ruke
i proklinjo sudbu kletu
što ga bacila na muke
da zavoli gospu svetu.
Karneval je vrhom bio
svi su stali jurit ludo
i on je tad po nju htio
pa je molio za čudo.
I skupivši hrabrost krene
zidu gdje je ona bila
al umjesto lijepe žene
na kamenu osta svila.
On se saže i poljubi
strasno otaj rubac sveti
te skoči ko da ga hitne
njezin glas što snom proleti.
A taj dopro mu do uha
i predjela plačne duše
da mu kaže kako duha
njenog lik ga pomno sluša.
Ima jedna žena mila
koju pjesnik srcem drži
plava svila
u ludnici mozak prži.
Pročitaj cijelu poeziju