Nedostaješ mi sad
Dok s neba zvijezde padaju
Ovo je tvoj grad
A ti noćas nisi u njemu

           .

Nedostaješ mi sad
Ja bih htio da si kraj mene
U ovaj kasni sat
Tvoje usne da me poljube

            .

Tvoje ruke da me zagrle
Još jednom jako
Za sve ono što billo je
I nestalo tek tako

         .

Nedostaješ mi sad
U mojoj sobi neki stari mirisi
Sjećaju na tebe
Znam, nisi tu, a kao da blizu si

Pročitaj cijelu poeziju

Štit mi je ljubav,
na olovci galopiram državom Olimp.
Čitaju me ribe, ne vole bijeli papir –
pa kako onda prestati pisati poeziju?
Greškom u moje riječi podmetnu požar.
.
Kažu, previše nas je na Zemlji,
crtaju hladne granice i broje tijela.
A ja ne vjerujem.
Vrt što u svjetlu podrhtava,
u plavo uronjen, u crvenom usplamtio,
bliski kraj što nas je zagrlio.
.
Poput plamena stabla se uzdižu,
dok divlje rijeke teku kroz tišinu.
Zastoja nema, samo topli pljusak boja.
Dvije duše što se u slici spajaju,
gdje ruka stane, tu misao kreće,
između platna i nijemog krika.
.
Svijet u tom trenu gubi sve sjene,
dok bijele ptice traže svoje grane.
I sve dok traje taj zanosni let,
mi u tom plesu stvaramo svijet.
.
Ovdje ima mjesta za nas snažni stih,
i za mog vjernog Flooa,
dok nas ne zamrači Sunce
-snažnije od mene.

Pročitaj cijelu poeziju

More se jidi.

Naškurilo se nebo,

Tu se karaju.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne govori mi o ljubavi

Sve mi nedostaјe

                .

Mrak јe na ulicama i usnama

Pod stolom plivaјu ribe

      .

Tišina

Samo mesec od seloteјpa večera slova

Na tapetama tvoјe sobe

           .

Ćutim

Gricka me ulica

Provocira poslednji piksel slike

            .

Ako ugasim televizor

Zaboraviću

       .

I biće kasno

I kasno јe

       .

Da te tražim po uglovima

Od glave do pete

Izgubljenu

Pročitaj cijelu poeziju

U ranu zoru praćen tišinom

ispisujem pjesme bez riječi i rime

u kišnoj ulici nepoznatog grada

i prkosim sjećanjima

koja me vijekovima progone

Ostavljam za sobom

pješčane gradove

kao ptica selica

slijećem na tuđe prozore

i uživam u izlascima Sunca

Tek kasnije budi se grad

priznaje da je opet

sanjao o tebi i pita se

kuda idu usamljeni ljudi

Ne trudim se da pronađem odgovor

puštam kiše da pjevaju umjesto mene

i tražim dječaka u sebi

Pročitaj cijelu poeziju

Na Ćićariji

Pa je snig.

Se se bili

Ma njegovih

Stopi više ni…
.

    Pa je snig

    Se je bilo

    Ma srce ni

    Di bi rada bilo.

.

Pa je snig

Iz ognjšća starega

Dim se ne dimi

Ni oče da

Voganj zapali.
.

    Pa je snig

    Zatrpa je se

    Staze i put…

                .

Pa je snig

Stope od živine

Na njemu

Se vide.

      .

     Pa je snig..

     A ja se domišljan

     Kako mi je ka

     Ditetu lipo bilo

     Kada se je se

     Na Ćićariji

     Pod snigon

     Bililo.

Pročitaj cijelu poeziju