Suzana Marić “Stol za dvoje”

 

Između njih je odsjaj svijeće
I napola prazne čaše vina
Na stolu umire ubrano cvijeće
U uglu tiho jeca violina.

Pružene ruke nedodir grije
Pogled se gubi u lelujavom plamu
Kao da ništa stvarno nije
Kao da se dan ne pretvara u tamu.

Zamiru riječi, misli tek rođene
Utapaju se u suzi, gorkom vinu
Nevidljivom niti ko da su vođene
Pa nestaju u ponor- duše prazninu.

I dalje tugaljivo jeca violina
Pokraj praznog stola za dvoje
Posvuda je neka bolna praznina
Od ove noći ONI ne postoje.

Svatko sad svojim putem luta
Bol ih prati kao crna sjena
Okreću se, traže trag pokraj puta
Ali sve je samo bolna uspomena.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Jagoda Sablić “Zaspala je jedna nota”

Zaspala je jedna nota.

Zaspala je ljubav naša.

U nijemosti dana,

Tišina je srcu zatvorila

Vrata.

               .

Daleko su staze Sunca.

Izmaglica dušu slama.

Na klaviru ostavljena

Partitura, jedna pjesma

Stara.

                   .

Zaspala je jedna nota.

Ne čuje se njezin takt.

Zaspala je ljubav naša,

Utonulo sve u san.

                  .

Probuditi ću usnulu notu.

Na notnom podiju

Zaplesati će ples.

Nositi će je modri vali,

Nositi će je plima

Ljubavi.

          .

Plesati će dvije

Zaljubljene note.

Nizati se nove pjesme,

Pročitaj cijelu poeziju

Ljiljana Jelaska “Život dostojan življenja”

Bezobrazluk, rumenih obraza,

viri iz crne torbe požude.

Brzopletost se sapliće o grane zle sudbine,

u beznadnoj nadi da će joj uspjeti umaći.

Strah se busa u bijedna prsa

pred grmljavinom prijetnje.

Laž se smije, zavodnica stara,

u lice povjerenja, naivnog sanjara.

Zloba navlači krinku vrijednu svakog divljenja.

Što to ne da životu da bude dostojan življenja?

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Ocu”

Otišao je
a da nas nije obavijestio
o tome
jedne jeseni
u susret zvijezdama
preko pokošenog polja
Prolaze behari
ljeta se tope, zime dolaze
i u prošlost propadaju
kroz vječnost
Bježeći od nepostojanja
smišljam stihove
kao kovač zakivam ih
u drvo života
i
kisnem sam
na proljetnjoj kiši

 

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Nacvrcana baba”

Otegnula baba papke

kažu da je bila

nakresana, nacvrcana

da je mnogo pila.
.

Pivo, vino ili votka

često ispod stola

borila se baba zdušno

protiv alkohola.
.

Sada njeni nasljednici

traže gdje je lova

gajbu su joj prevrnuli

od podruma do krova.
.

I mjuzu su naručili

neka tiho svira

otišao stari babac

bogu za kurira.

           .

Gdje je lova, pitaju se

sjećaju se stare

otišla je cijela lova

u alkoholne pare.

          .

A sa neba stara viče:

Ma kakvog li čuda

nacvrcana jesam bila

nisam bila luda.

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Nemoj odlaziti, druže”

Nemoj odlaziti druže

Ti mi dođeš kao sidro,

jedno poznato lice

u sivom moru stranaca.

              .

Neko kome mogu reći sve,

ko i kad ne shvati – uvijek razumije.

Kome će ova ulica ostati,

ako ju napustiš i ti?

                 .

Sjeti se, ne idi,

kasno je za to.

U ovom srcu dječaka

nećeš pronaći zlo.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts