Tinu Ujeviću

          .

Leti ko svileni jezici vjetra među zelenim usnama,

Prinče! …iz dvorca izgubljenog među zvijezdama,

gdje se ponoćni vjetrovi pretvaraju

u srebrne labudove… i zvjezdani prah

u krune nepoznatih princeza.

                   .

U svilenim slapovima razlivenih preko božanskih bokova

kao nestašni nasljednik sunčeva prijestolja

ulicama cvjetnog labirinta podno kamenih divova,

gdje se mirisi ružmarina i kadulje miješaju

s nebeskim napitkom zore.

             .

Daleko, u otok

zelenih stepenica što se penju prema suncu

i nijemih brežuljkastih psalama južnoga tla

u pradjedovini

davnih svećenika nemira u hramu ljepote

                   .

Otvori se zanosu

vatrenih evanđelija prognanih snova,

jadikovka veličanstvenog azila okrunjenih prosjaka

zanesen u oblaku palih anđela

Pročitaj cijelu poeziju

Ja ne plješćem vašim jeftinim trikovima,
ne gutam lažni zeleni sjaj s pozornice!
Dok dvorana kliče mađioničaru pod maskom,
ja vidim skrivenu cijev, laž i prevaru.
Moja tišina nije pokoravanje, Judith –
moj prkos kida teške zavjese od smoga.
.

Moj kist je oružje protiv trulih zidova!
Usred vašeg lažnog sjaja otkrivam platno:
naslikala sam vašeg mađioničara profitera,
raščetvorenog vlastitim tvorničkim strojevima.
Iz utrobe mu teku zupčanici, nafta i mikroplastika,
crna, otrovna voda Isara prosipa se pred vas!
.

Kritičari vrište, traže plastični mir,
ti me hvataš za rukav, prestrašena i blijeda.
Želiš strgnuti platno, želiš da se uklopim,
ali ja ne šutim dok rijeke umiru. Ja živim!
Vi ne mrzite moju sliku, vi mrzite svoj odraz.
.

Pogledaj dobro, Edit:
Voda u njihovim reklamama može biti mirna,
ali ispod nje… ispod nje gori vatra istine!
Ja neću gasiti svoj plamen da bi vaša zagađena voda ostala mirna.
.

Odlazim, ostavljam vas u šoku.
Moja je duša rođena u ovoj ekološkoj vatri –
i nijedna mutna voda ovog svijeta ne može je ugasiti!

Pročitaj cijelu poeziju

Atlantida nije potonula, aurulentna

-ostala je u podzemlju suhih voda.

                            .

Balzamiranje egipatskih mumija –

služi očuvanju povijesnih točaka.

                      .

Svakako nas bombardiraju floskulama-

pola od evidentiranoga nema ni smisla.

                        .

Nalazimo se u crnoj rupi ludorija-

cirkus nije ravan ovim obranama.

                       .

Kako god bilo, srž je koncipirana –

nauditi joj ne mogu tuđa mišljenja.

Pročitaj cijelu poeziju

U fotelji zauzeo sam pozu

Nakon politike da čujem vremensku prognozu

Bit će olujno i jugo

No možda neće dugo

Malo neobičan redoslijed

Sunce, kiša, mraz i led

Vjetrovi će biti malo jači

UV u atmosferi jako zrači

Ne idite na otvoreno mjesto

Jer tamo grom udara često

Ne idite pod drveće

Da vas munja ne opeče

Klonite se teške vrućine

I plovidbe na daleke pučine

Kad se neki vrtlog stvori

O nevremenu svatko zbori

Crveni i žuti alarmi se pale

S vremenom danas nema šale

Razdrmali totalno klimu

Zamijenili ljeto i zimu

Po pitanju vremena teorije su razne

Da je to dio Božje kazne

Javljaju se urotničke teorije

Da sve to rade bića iz druge Svemirske materije

Da će Sunce izgubiti sjaj

I svemu doći kraj

Veliki potop nakon silne kiše

Uglavnom crno nam se piše

Nisu te teorije ni glupe

Da Svijet će nestati

U svemirske crne rupe

Al’ u svemu ja uzimam umjerenu dozu

Ne brine me vremenska, jer se ionako kladim na sportsku prognozu.

Pročitaj cijelu poeziju

Uveče, kad skinem šminku,

sperem umor i naličje,

sjedim pred ogledalom

vodeći nijeme razgovore.

                   .

Dodirom bora na čelu

neće nestati moja strogost,

niti će one oko očiju

sakriti umor i smijeh.

                 .

U spavaćoj nema ekrana.

Meka tišina prija mislima.

Čuvam ove sebične trenutke 

da napunim dušu ljepotom.

                    .

Ujutro, bojom zatežem masku.

Alarm podsjeća na obaveze.

Oblačim provjeren osmijeh,

spremna nadmudriti laž.

Pročitaj cijelu poeziju

 Gledam kroz dim cigarete

nehajna prica lagano teče

riječi obojene osudom i prezirom

dok dim se gubi prostorom.

Oči prezrive

kroz dim jedva vidljive

 sakrivena iza mutnog pogleda

gubi se i nestaje

sa dimom od cigarete

istina magla postaje.

Ne vjerujem tamo gdje osuda

i prezir nadjačava

takva istina, nije moja istina

obojena gorčinom, začinjena osudom.

Moja istina postoji udahom i izdahom

u ćutnji na usni  ljubavnoj

ne mogu da vodim nehajne i učtive razgovore

dok pakost u očima

kroz dim cigarete probada

led iz srca zenice probija.

Tamni dim sa lakoćom razdvaja

tako, mogu da vidim vuka

 koji vreba iz prikrajka.

Pročitaj cijelu poeziju