Na radnom stolu dogorjeva svijeća

Osvjetljava sobu

Pero umočeno u mastilo

Sjećanja i misli u pjesmu je slilo

Korkira Negra zaklonjena zidinama

Kamene kuće sa uskim ulicama

Kroz tišinu noći veslo ribara

u modro more uranja

 sanja snove

u sparnim predvečerjima

vidi zlatne djevojačke kose

kiticu bosilja u njedrima a

kotula podignuta oko nogu pleše…

u vrelim ljetima

vidi kapljicu mora

niz grudi joj se sliva

ispod trepavice stid proviruje

zategnuta bedra prikriva

zvijezde trepere ušuškane

u nebeskom svodu

na bonaci se ogledaju i bilježe

sve ispjevane verse

o ljepoti djeve bajne iz Korkire Negre

U lijepom gradu Dubrovniku

Sa sjetom se sjeća

Dok piše godinu, Anno Domini 1680-ta

Pročitaj cijelu poeziju

Pretvorena u spektakl izložba Anišova,

naš kolektivni san kroz pejzaž Venecije,

ekskluzivno pravo na hod do Akademije,

podseća na de Kirika sonet njenih snova.

                                 .

Postnuklearni prizor totalno bez tragova,

sve noći na Zemlji i strasti spram apsorcije,

prošlost od pet vekova poput alegorije,

sa tamnim oblacima slika Đorđoneova.

                      .

Ono što te podseća na izbledele dane –

strahopoštovanje za taj stih iz beležnice,

plavi kutak neba za oslobođene ptice.

                                       .

U polutami sobe ekspresija intime –

jednog običnog jutra sesti pored fontane,

dok polagano tonu zdanja Serenisime.

Pročitaj cijelu poeziju

Mala ljubica

u travi grli život.

Kakva ljepota!

Pročitaj cijelu poeziju

Tu ste s razlogom,

postojite, živite, dišete,

srcem volite i pišete,

neodoljiv je taj vaš sjaj,

kojim šaljete nekome zagrljaj.

        .

Vaša veličina je u vama samima,

vaša svjetlost je ovog svijeta ljepota,

i ne dajte nikome da sruši

niti jedan dio vašega života.

                .

Borite se, uzdahnite,

samo polako,

hrabro, ustrajno i jako,

puno puta neće biti lako,

ali biti vi… to ne može svatko.

                          .

Posebni ste, onakvi kakvi jeste,

i nemojte kopirati druge, ne,

original je ono što traje,

a kopija samo izblijedi i nestaje…

Pročitaj cijelu poeziju

Diskutabilne špijunaže
-ridikuloznih teorema,
poprimaju hijerarhiju
ljubičastih kronika…

Utanačene intrige,
mutnih znakova
pored puta, ne –
djeluju ljekovito.

Pijuni su među
ovim farsama..

A skandali se nižu
kao kule u pijesku.

Ljupkost blijedi poput –
praznih listova, antičkog,
-autentičnog dnevnika…

Publika, koja s povjerenjem
iščitava sadržaje, uvelike –
nespecifičnih umotvorina…

Pruža podstrek za detalje
– neviđenih inspiracija…

Dilemi se, upravo nazire
razrješenje zavrzlame…

Neporecivi lom –
usprkos svemu do
sada previđenom…

Teži tom raskolu
melankolične, čak
i preteške sućuti…

Unazad gledajući,
jure nas duhovi –
davne prošlosti..

Pročitaj cijelu poeziju

Nitko ne može osjetiti ono što jesam,

unutar mog paraliziranog osmijeha…

Nazovi me imenom kojim se smiješim.

Reci mi da me voliš, smiješim se.

Reci mi da me mrziš, smiješim se.

.

Odvest ću te u najbolji restoran,

počastiti najboljim vinom

i ponuditi najukusniju večeru,

nazvat ćeš me svojim princom,

a već sutra propalicom…

Nasmiješit ću se za tebe.

Dovedi me pred grob svoje bake,

nasmiješit ću se…

.

Zaglavio sam s ovim osmijehom.

Ova paralizirana emocija,

na licu mi se zaglavila,

samo da nitko ne može vidjeti

paralizirano stanje mog srca.

Djeluje, ali ne popravlja ništa.

Ne briše ništa.

Ne čini ništa bolje…

.

Ali stvarno, ne bi to mogla znati sada,

zar ne ??

Jer, nasmiješit ću se…

Pročitaj cijelu poeziju