Mile Lisica “Ljubav”

Kada mi govori

Govori mi jezikom zvezda

Na način na koji to još mogu samo deca

Lagano da ne uplaši snove

              .

Kada me gleda

Zavuče se pod kožu

Postane Novembar, April u Novembru

I muzika je bez koje nema plesa

I šapat je bez kojeg te jeza ne prođe telom

I čarolija je bez koje nema radosti

I vazduh je bez kojeg ne mogu disati

                    .

Kada se smeje, smejem se

Samo je takvu i poznajem

Nekako nedovršeno je božanstvo rasparčano na vekove

Beli labud dobro skriven ispod rebara slikara

Mali mačić je

Što se sa leptirima igra žmurke

I ništa drugo

I ništa veće što ovaj svet poznaje

     .

Kada me ljubi

U svakom je delu moje duše proleće

             .

Kada me ljubi

Imam svu ljubav sveta

U sebi

Kraj sebe

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Odvedi me”

Otvorit ću ti

vrata svoga srca

zaboraviću sve

što se zaboraviti da

izdaju i grube riječi

ukloniću sa barikada sjećanja

I ti ćeš biti slobodna

kao kad smo bili djeca

I ti ćeš moći reći

odvedi me

Odvedi me u jedno predgrađe

sa starim želuzinama na prozorima

gdje oleandri cvatu i

gdje nisu važne karijere

Gdje je vrijeme stalo

kao brod u boci

što prodaje se u radnji staklara

i gdje između duše i uma

nestaju barijere

Odvedi me

tamo gdje jutra mirišu na mlijeko

okus soli kušaj sa moje kože

i dok zemaljski dani sporo teku

drži me, drži me čvrsto, daleko

od sveg zla na svijetu

 

 

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Gordana Tešanović “Haiku”

božansku igru

ljudi zaboravljaju –

a voda pamti

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Pjesma mornara

probudila je more

sad more pjeva.

Pročitaj cijelu poeziju

Gordana Tešanović “Putovanje”

 

​Podijelićemo misli

kao i sudbinu

izabranu odavno.

            .

​Na svom dlanu

nosiš moje korake.

Na mom srcu

odmara tvoj nemir.

           .

​Putnici smo

u istom smjeru

nepoznatih stanica.

              .

​Pjevušimo melodiju

znanu samo nama.

U zagrljaju mirišemo

darovane začine.

              .

​Goriva je manje,

usporavamo.

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Slobodna riječ”

Ja sam čista, autentična istina.
Kopije tuđih života me ne zanimaju,
u mojim venama teče neukrotiva rijeka.

                               .

Letim kao orao, ponosna i drugačija,
s nevjerojatnim pjesničkim genom u sebi.
Bol sam davno pretvorila u umjetnost,
a umor u čisti prkos!

 .

Ja sam Feniks, a ne žrtva povijesti.
Moja snaga je stvarna i opipljiva.

I nikada, baš nikada nisam sama.
Razumijem skriveni jezik divljeg cvijeća,
čujem šapat korijenja pod zemljom.
Priroda me drži u svom naručju,
kroz moje stihove ona uzdiše i diše.

 .

Moja duša je jača od bijesa svake oluje.
Žilava sam stabljika koja ponovno cvjeta.

 .

Ja sam jaka žena.
Pjesnikinja koja piše cijeli život,

ovaj svijet je ljepše mjesto
zato što u njemu živi moja riječ!

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts