Pročitaj cijelu poeziju

Odrasla sam žena sada,

ali još uvijek pokoja suza krene,

kad sjetim se svake granate, sirene,

što obilježile su kao dijete mene.

                           .

Strah je bio moja svakodnevnica,

tuga nije silazila ni s majčinog lica,

u krilu svom čuvati me znala,

brisala je svaku suzu koja je iz mog malog oka pala.

                         .

Podrum je bio tada naš dom,

spavali smo na krevetu studenom,

slušali smo te bolne granate,

čemu više ratovi? Ljudi nikako da shvate…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Moja kuća moje pjesme

Moje žudnje moji snovi

bez kaputa na vjetru a

velike crne oči se smješe.

                    .

Plešem dok vjetar mi šiba lice

Prkosim podižući dugu suknju

Nek se vide

 crne od zemlje nožice.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

S posebnim zadovoljstvom objavljujem da je Zoran Hercigonja, urednik časopisa „Saphoart“ i suurednik časopisa „Diskurs“ dobio veliko priznanje – Spomenicu Varaždinske građanske garde za promociju grada Varaždina i Varaždinske županije te za zapaženi književni i profesorski rad. Imao je čast i zadovoljstvo izvesti prvi hitac iz varaždinskog topa.

Pripremila: Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

U osvit zore

S treptajima vjetra

Sa zrakama Sunca

Ljubaka rujan

U žutim haljinama

Pročitaj cijelu poeziju

Besciljno lutam praznim

Ulicama grada.

Tražim konačište izgubljenih

Htijenja.

Prate me crne sjene.

Zastajem.

Osluškujem.

Tišina.

Muk.

.

Vrtoglavica.

Posrćem.

Padam.

U crnilu morbidnosti,

Okružuju me crne utvare.

Prekrile su Mjesec,

Zvijezde, zamračile put.

              .

Nema izlaza.

Naviru iz rijeka,

Šipražja, močvarnog tla.

Okružuju me.

Zaposjedaju moje umorno

Tijelo.

„Mrtva sam“!

Glas u meni vrisne.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju