Danijela Ćuk “Vjetar života”
Danas se žališ da nije tvoj dan,
a nekome se upravo srušio svaki san,
nekome tko je želio samo život i to je sve,
a tebi sve nedovoljno je.
.
Teško ti je,kažeš?
A zašto sebi lažeš?
Imaš krov nad glavom, imaš topli dom,
nisi gladan, ne spavaš na studenom.
.
Bolest te ne lomi sve do srži,
a nekoga poput vatre užareno prži,
imaš noge i dvije ruke,
a žališ se na svoje “muke”!
.
Ne da ti se nešto, tebi se ne da,
a netko upravo sada smrti u oči gleda,
i opet ne odustaje, bori se do kraja,
a tebi nije dobro, ništa ti ne valja.
.
E, moj prijatelju, što je bol, ne znaš ti,
kamo sreće da nikad ne moraš ni saznati,
jer samo onaj koga je život dobro udario,
živjeti nije zaboravio.
.
I zato, prije nego zakukaš u svitanje zore,
pomisli na one koji se za život bore,
i budi zahvalan što nisi ti,
jedan od onih koje vjetar života polako odnosi.
Josip Ergović “Eseji o piscima i djelima”
Profesor Josip Ergović je u elektroničkom obliku objavio novu knjigu „Eseji o piscima i djelima“ u kojoj, na sebi svojstven, vrckav način, priča o piscima koje je čitao ili osobno poznavao, koje je imao čast i priliku slušati na fakultetu ili ih svakodnevno sretati.
Ljiljana Jelaska “Žeđ”
Žeđam za stihovima, za
rimama u kasni noćni sat
kad ponoć se bliži i čekam
da pustom ulicom čujem korak.
.
Noć je moja prijateljica,
a ja njezina sljedbenica.
Taj magični trenutak
taj moj, samo moj kutak.
.
U koji se skrijem dok nježno
pjesmu sijem, da pusti korijenje,
plodom se oplodi, proklija i
novu pjesmu stihovima rodi.
.
Usta su mi suha, za pjesmom
žeđam, bez nje svaka noć, svaki
nadolazeći dan je bezvrijedan.
Žeđam, da cijela joj se predam.
Mile Lisica “Srešćemo se”
Srešćemo se pod golim brdom
Tamo gde ti trave ljube kolena
I jesen raste iz tišine
Nasmešena
.
Srešćemo se u krugu nežnosti
Na staklima izloga
U tankoj pukotini jutra
Dok more drhti između obala
.
Srešćemo se u pesmi
Na balkonima
Na mršavo belim laticama
Zaljubljenim u novembar
.
Srešćemo se
U plavom
Što prolazi
A ostaje
Zauvek u nama