U petak, 23. siječnja s početkom u 21 sat u The Rock Pubu u Rijeci, u prvom gostovanju OFF scene u novoj godini, predstavit će se Republika Poetska koju čine:
Lean Radić – Prazan prostor između umjetnika i umjetničkog djela, složen u svome morbidnom eksperimentu. Pluralista jednog nepostojećeg vremena
i
Andrej Zbašnik/Egzistencijalna matrica – Duhovni Element, Organizam žive umjetnosti, ludi pjesnik prorok, transcendentalni fenomen u imanentnom tijelu.

Ulaz slobodan

Pročitaj cijelu poeziju

Među koricama libra duše moje

ostale su neke nepisane strane

na koje zaborav bez kista i boje

naslika samoćom nagrizene dane.

                     .

Prelistaj stranice od sjećanja teže,

dlanom nježno skini paučine niti

i oćuti  noći kroz prste što bježe;

u mrežu si s njima upletena i ti.

                      .

Kad stignu te jednom od olova dani

i krv ti se vrela od skitnje umori

kraj praznih listova libra mog zastani.

.

Čut ćeš pjesmu moju kroz noć što žubori

i  osmijehom grešnim kojim vidaš rane

libra duše moje oslikat ćeš strane.

           .

02.04.2015.g.

Pročitaj cijelu poeziju

opet se uvukla u snove

utonula u sumrak ulice

                 .

iza stakla, odavno već, niti tračak

svjetla, poput pijeska izčezava

pohranjena u tragu oka zadnja slika

ruke za pozdrav

                 .

sve gluho, zarasta trnjem

u tišinu

skroz do

srca

što

kuca

krikom

    .

https://www.youtube.com/watch?v=1kdzdklvxho

Pročitaj cijelu poeziju

Amelija se veselila izletu koji je za svojih petnaestak studenata organizirao stari profesor Biner u sklopu terenske nastave. „Kakvi ćete vi arhitekti biti“, gunđao je, “ako nikada niste vidjeli i doživjeli neko zaista staro zdanje koje i danas odolijeva vremenu, a u kojem su ljudi prije nekoliko stotina godina živjeli, voljeli se, rađali djecu, brinuli se o svakodnevnim problemima…“

Amelija je poštivala starog profesora. Cijenila je tu iskru koja bi mu se pojavila u očima kada bi držao svoja predavanja… koja nikada nisu bila dosadna ni suhoparna. Profesor Biner je posebno volio gotiku i često bi svoje studente vodio do   nekog zdanja, koje je za njega predstavljalo vrhunac ljudskog stvaranja. Ovog ih je puta autobus trebao odvesti do stare gotičke utvrde koja se nalazila u šumi, dva sata vožnje udaljena od grada.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Why do you follow me? –

Any moment I can be

Nothing but a laurel-tree.

                 .

Any moment of the chase

I can leave you in my place

A pink bough for your embrace.

                      .

Yet if over hill and hollow

Still it is your will to follow,

I am of, – to heel, Apollo!

                .

Zašto me progoniš ti?

Svakog trenutka mogu nestati

i lovorovo drvo postati.

                  .

Svakog trenutka progona

mogu te zadržati, postojana

za tvoj zagrljaj, ružičasta grana.

                   .

Ipak, ako je preko brda i dolina

tvoja volja da slediš tako silna,

odlazim – pratim Apolona!

                  .

Sa engleskog prepjevao  Milan  Drašković

Pročitaj cijelu poeziju

Svako od nas ima tajno mjesto

na koje, u mislima, odlazi

kad želi da pobjegne od briga i od ljudi

Tamo su čiste vode, mirišu borovi

a zvuk harmonike uspomone budi

Tamo je, nekad, bilo more,

a sad su njive ravne kao dlan

Tamo je daleka obala moga djetinjstva

davni nedosanjani san

I krenem, tako, tragom prošlog vremena

i usput srećem meni draga lica

i opet mi je srce radosno

i slobodan sam kao gorska ptica

Svako od nas ima tajno mjesto

na koje, u mislima, odlazi

kad želi da pobjegne od briga i od ljudi

Tamo nam sjećanja iziječe rane

a zvuk harmonike uspomene budi

Tamo su čiste vode, pokisle vrbe

kao djevojčice poslije ljetnje kiše

Tamo je daleka obala moga djetinjstva

davni nedosanjani san

a zvuk harmonike loše misli briše

Pročitaj cijelu poeziju