Petar Šitum “Poljubac proljeća”
Poljubio sam proljeće,
u snu plahi tajanstveni cvijetak
svilenkastu tajnu koja drhti
pod dodirom proljeća
kao sjenka cvijeta što treperi
pod jutarnjom rosom.
.
Zlatni prah jutra padao je s visine,
tiha kiša svjetla što se razlijeva po tijelu
i ostavlja srce u tišini
.
Oblak se raspršuje preko polja
i treptaj što klizi kroz prostor nevidljivosti
kao voda u zdencu zatreperi pod svjetlom
Krila titraju između svjetlosti i sjenke
Let pčele preko cvijeta nestaje u zraku
.
Med se slijeva s ruba cvijeta
Jagoda treperi u prvoj kapljici sunca
Nektar razlijeva među sjenama pupoljaka
Pelud lebdi i nestaje u zraku
Trag mirisa cvijeta titra između nas
Sonja Kokotović “Da li znaš”
Da li znaš
da je žena radost svijeta
u njoj, uvijek oči znatiželjnog djeteta!
Ona je vedrina dana, sva godišnja doba, sunce i kiše,
ljepota svijeta na ženu miriše
.
Da li znaš
da u ženi nastanjen je svemir?
Ako pružaš iskrenu ljubav, pružit će ti mir
zvijezde oka što sjaje, njene ruke, darivat će ti zagrljaje.
Drhtave dodire njene, putene, snene
zaboraviti nikada nećeš moći
jer njeni poljupci, carstvo su njene svemoći!
Skriveni, čekaju da ih budiš
riječju što ječi,
srce žene, ljubavlju ogoljeno,
samo želi da bude voljeno.
,
Da li znaš
da u ženi stanuje more?
Sve tuge žene stvaraju u tu vodu
što ispire oko njeno, od žalosti potamnjeno.
Zbog te tuge, ako je stvaraš, možda ne znaš,
Nebo utkat će u te nemir
zatvoriti zvijezda svemir!
Ako i to, mora da se desi,
osamljena i nevoljena
iz tog boja, žena izaći će, opet, svoja!
Vidati sama svoje rane,
krišom obrisati suze i otići bez krika,
bez drame,
oslonjena
sama
na svoje rame.
Marko Jareb ” Moj zavičaj”
Zavičaj! Što je to?
Je li to šum valova?
Jesu li to puni hoteli turista?
Ne, to nije šum valova,
ni hoteli puni turista, t
o je pogled u rodno mjesto na odlasku,
ono što nosiš u srcu,
u mislima,
kopanja za misiti kruv,
bukara i lakomica za pritakati vino,
komoštre i kotlenica,
komin i suze u očima od dima s njega.
Miris dimljene pancete pod gredama
i vina kojeg popije konoba pri toćenju.
Maslinovo ulje u kamenici, z
elje u vrtlu, stara odrna u dvoru.
Eto to je moj zavičaj.
Naravno plićaci i vale, š
krape i grote koje su mi se usjekle u dušu.
Moj zavičaj je trata koju ribari potežu s kraja.
Moj zavičaj je kaić i idro, burtižavanje, štropi,
vesla i škermi.
Sve je to moj zavičaj.
Masline, smokve i loze
i to je moj zavičaj. T
imun i jagluta gajete, mankuli na gajeti,
jarbol i flok, šum vitra ka’ idru stare gajete,
a morete ih tuču u provu. S
ve je to moj zavičaj.
A inbalavanje diteline, brananje zemlje, š
kopljenje, plivljenje i kidanje zaperaka na lozi,
i to je moj zavičaj.
Balote, tumbula, trešeta, briškula, kimeno,
pa i to je moj zavičaj. N
a odlasku se nosi sve to narečeno u srcu,
cijeli zavičaj nosiš u duši.
.
Sven Adam Ewin: SIDRENJE RIJEČI
.
Ma vidi Marka: slavenska antiteza!
Ja priđem bliže, a on zatvori škure.
Što mu je sada?
Je l’ on to mene zeza? A onda čujem:
– To radi inventure! Pa ispod vrata poturi list papira.
Ja uzmem, čitam…
Sve riječi nepoznate. A opet bliske.
I ne daju mi mira.
I snove moje već noćima mi zlate.
Trešeta. Jarbol. Škermi. Flok i jagluta.
Neke su riječi glasne, a neke muču.
Gajete, prove, balote pored puta,
Ljepotom svojom u pleksus mene tuču.
Trata i timun. I kaići. I idro. U srce moje već bacile su sidro.
Milan Drašković “Sara Teasdale – Brinuti neću”
I S H A L L N O T C A R E
.
When I am dead and over me bright April
Shakes out her rain-drenched hair,
Tho’ you should lean above me broken-hearted,
I shall not care.
I shall have peace, as leafy trees are peaceful
When rain bends down the bough,
And I shall be more silent and cold-hearted
Than you are now.
.
B R I N U T I N E Ć U
.
Mrtva kad budem i okolo mene blistavi april
protrese svoju kišom natopljenu kosu k’o vreću,
mada bi trebalo da budeš nada mnom srca slomljena,
brinuti neću.
Mir imaću, kao što lisnato drveće miruje
kada kiša savija granu pre pada,
i biću tiha i hladnokrvna
više nego ti sada.
.
Sa engleskog prepjevao Milan Drašković
