24 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
Objavljeno: 24 ožujka, 2025
Tekst i foto: Željko Viculin
Protekli vikend u Klisu je održana 65. smotra dramskih amatera Splitsko-dalmatinske županije na kojoj su sinjski dramski amateri postigli izniman uspjeh.
Povijesna drama ‘Anka i Stanko Mojanka’ je proglašena najboljom pučkom predstavom i predstavljat će Splitsko-dalmatinsku županiju na festivalu pučke drame, početkom listopada, u Murskom Središću. Tekst je napisala prva hrvatska pjesnikinja Ana Vidović (1800. – 1879.) Radnja ove povijesne tragedije odigrava se u 17. stoljeću i predstavlja sinjsku ljubav Romea i Julije. Tekst je dramaturški obradila Snježana Babić-Višnjić, za kazališne daske ga je adaptirao Željko Viculin, a režirao Stipe Gugić. Lana Mihalj je proglašena najboljom mladom glumicom, a Leo Marinović najboljim mladim glumcem.
Pročitaj cijelu poeziju
23 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
23 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Ovi stakleni kapci-
vrebaju kataklizmu.
Mimika se –
polukružno..
Okreće u
nedogled.
Neemotivno stanje,
definira osobnost…
A gestikulacija –
biva odbačenom.
Čupam se iz grotla
obmana i neistina..
Jedino mi je vjera,
– temeljna vodilja.
Pročitaj cijelu poeziju
21 ožujka 2025
Autor: koko
Kategorije: Uncategorized
Njeno lice toplo
cvijetak je proljetni
poput tratinčice se smije
zubiće pokazuje.
Unosi vedrinu u svaku sredinu
njeno oko, posebno sjaji
uvijek – zagarantirani su zagrljaji!
Upire prstom da nam ne promakne
ono što srećom dotakne,
ako želi, ona je i leptir i cvijet,
u njeno maleno srce stane cijeli svijet!
Mada je dijete, često je velika
jer uči nas komplicirane, tašte,
nas punih ničega
svojim iskrenim očima punim sretnog svačega.
U njima radosti, dobrote, neke posebne sjete
a mi mislimo…samo je dijete…
Ne može znati da mi veliki (a tako mali)
sve manje znamo
davati, praštati, dizati drugog
da gladni smo vlasti, novca, da dijelimo, ratujemo
da ne vidimo, da ne čujemo,
da sve manje se smijemo, da ustvari – ne živimo!
Ne može znati da glumimo, stavljamo maske
pred to dječje lice iskreno, pred to srce otvoreno!!
Kada takvi, pogledamo to lice
ono se na sve, samo tajanstveno nasmiješi
i mirno pruži ruku ostavljajući
zrakom jasnu poruku:
Imam kromosom viška,
i ne znam upariti čarape,
ja sam blagoslov s nebeskog vrhunca,
zovu me još i dijete Sunca
u me, ljubavi je napretek
jer ne radim razliku između čovjeka
ako me prihvatiš, ako si iskren, voljet ću te – dovijeka….
(
21.03. Međunarodni dan osoba sa sindromom Down)
Pročitaj cijelu poeziju
21 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Haiku
Bjesomučni rat
zlih, animalnih bića
treba prestati.
Pročitaj cijelu poeziju
