Nakupljene teskobe žuta boja ludila,

strah od amputacije s okovanim rečima,

volja što ne popušta – za let imati krila –

duhovna putovanja žeđ u našim telima.

                          .

Biljno čudo pejzaža žuto k’o misterija,

silueta lopuže ružičasto staklena,

prijatelji-stubovi stihovi Albertija,

iskustvo sakaćenja – krv na telu jelena.

                               .

Drevni Okosaurus darodavac svetova,

princip univerzuma solsticij okretnica,

nadrealistički svet – Sunce boje otrova –

dah iza ogledala k’o vetar devojčica.

                           .

Dijegom opsednuta spram lutke-verenice,

slikati svoju stvarnost – kaleidoskop slika –

ljubav prema skrivenom sred gnezda lastavice,

apokaliptički haos kao poslednja slika.

Pročitaj cijelu poeziju

Klepetanje pod naponom oluje,
struje, ne mogu bezumne hulje.

.

Takve razgolićene fiks – ideje,
-srećom onesvijeste zapešće.
.

Naviklo na rigorozne ožiljke,
podsjećanje na prošle dane.
.

Kurtozano zaustavljanje krivnje,
odmalena nametnute, iscrpljuje.
.

A vidjet ćemo tko će puniti dosje,
a kome će izniknuti -crvene ruže.

Pročitaj cijelu poeziju

Crven, bijeli, plavi sjaj,
stig’o je trenutak taj,
na nogama je zemlja sva,
susjed za nas navija.

U Dallasu naša zastava,
duga preko sto metara,
pjeva se pjesma hrvatska,
pjeva se pjesma bratska.
.

Protivnik je danas jak
dvoboj neće biti lak,
Nek’ nas lome, nek’ nas ruše,
ne mogu nam uzet’ duše!
.

Da vidimo tko će jače,
od ponosa tko plakat će.
Sudbina se naša kroji,
Vatrenih se svijet boji!
.

Bodrimo naše Vatrene,
te dečke hrabre, stamene,
uz njih smo sada srcem svim
i usklikom poznatim.
.

Zapjevat će grla bratska:
IDEMO, HRVATSKA!

Pročitaj cijelu poeziju

Bum! Bum! Bum!
Hej! Hej! Hej!
Čuješ li zvona?
To grmi ona!
Od Županje do Dubrovnika!
Hrvatska je naša dika!
Bum! Bum! Bum!
Za nju! Za našu Hrvatsku!
.
Slavonija zlatna ori, Osijek grmi, Đakovo zvoni,
Brod na Savi glasno brodi,
Vukovar heroj jasno kliče:
Uvijek za te, pobjedniče!
Baranja diše, Srijem se budi,
za pobjedom srce žudi!
–
Ori sve do Moslavine, preko ravne Banovine,
do Zagorja, Međimurja, Podravine, Bilogore.
Zatalasa plavo more, Lika kliče: naprijed naši!
Gorski kotar ,sve se praši.
,
Bum! Bum! Bum! Čuješ buru?
Istra, Rijeka, gori, ori!
Kvarner grmi, Senj se bori!
Zadar kliče, Šibenik viče!
Split se bijeli, ori cijeli!
Hvar, Brač, Korčula zvoni,
Lastovo, Vis ,sve se lomi!
,
Sve do starog Dubrovnika,
Libertas je naša dika!
I Konavle odjekuju:
Za nju! Za nju! Za Hrvatsku! (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dođe nenajavljeno, otvori širom

vrata srca

i ubrizga otrov

pokupljene sa najvoljenijih usana.

           .

Cilja sredinu.

Tamo gdje ništa ne sluti da bol će uprijeti

da išta lošeg, može doprijeti.

                     .

Ispuca riječ koja bane -kao tane!

Zabode se u misli blokirane,

riječju šokirane, ne stigavši zaoriti,

oboriti metak, spriječiti začetak

rane

što donijeti će noći besane,

u misli uklesane.

      .

Tuga tada srce svlada,

oboji ga tišinom koja pogne glavu

zatomivši

jecaj što nadire,

srce što razdire.

Pročitaj cijelu poeziju

Prašnjave slike prošlosti me stižu,

sužavaju obzor, pušu mi za vrat;

svojim lednim dahom bez milosti ližu

k’o jezici mrazni mrtve trave vlat.

                          .

Radujem se jarkim, brišem crno-bijele,

mada sve su redom potrošene, blijede,

bljeskovima muklim žar posljednji dijele

ognju zaborava, za drugo ne vrijede.

                          .

Prašnjave slike nas progone i prijete,

a novih nema da ih u prah zatru

i sa životne ih prognaju palete,

paleći žilama novu strast i vatru.

                       .

U tvojim rukama, tvoj su kist i boje,

novom slikom stare blaži nespokoje!

Pročitaj cijelu poeziju