07 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Odriješena usta polažem krivnji,
režući im pokrete
izgledom, poput pukotine,
otvorenih rubova,
otvorenih oštrica…
kojima primjenjuje se sila,
da rukama ih krvarim,
ostavljajući otiske
otiscima životnog vremena.
.
Dojam prema naprijed gleda
prikucavanjem pogrešnih sudbina,
dovodeći oči nevine do zabluda.
I dok uznemirenost sazrijeva,
u srcu nemarno,
prsti sliježu svojim ramenima
i pale svaki osjet bijelih zglobova,
dopuštajući usnama nepotrebne razgovore,
stvarajući mnogo unutarnje boli.
.
U središtu srca nezasitnoga
ljubav me nosi okrutnim namjerama,
želeći da i prokockano,
krvlju iscuri iz sebičnih usana.
I dok jedu same sebe,
kao prokockanu vrijednost,
budu sve obljubljene žrtve.
.
Tolika oštećenja su izgrađena
kroz svo vrijeme moga vremena,
kako bi se i duša srušila na savjest,
pokapajući me pod ruševinama
izgubljenih osjećaja boli…
Ili kako bih saznao pri kraju svog puta,
kako je prošlost uporno kucala,
u htijenju me pozdraviti
i svoju budućnost podijeliti…
Pročitaj cijelu poeziju
06 travnja 2026
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Duhovno- religiozna pjesma
U tišini jutro polako se budi,
nakon dana pobjede vječnog sjaja,
On nas sada bodri, vodi, sudi
i njegovom Kraljevstvu nema kraja.
.
Sjećamo se križa, njegovih pet rana
i žalosti Majke koja bolno pati,
molimo se Njemu svakoga dana,
Isus će naše grijehe oprati.
.
Poput putnika što za Emaus koračaju,
i mi Ga tražimo u riječi i hodu,
dok nam se srca polako otvaraju,
u Njemu nalazimo mir i slobodu.
.
“Ostani s nama, jer večer se sprema”,
molimo tiho dok srce nam gori,
veće blizine od Njegove nema,
On je ona snaga što život tvori.
.
U lomljenju kruha prepoznat se dade,
svaki je strah sada u Njemu izbrisan,
On nam je temelj vječne nade,
Uskrsli Gospodin, naš neugasli dan.
.
Svečano i tiho, u duši se gnijezdi,
taj dar što nam osta od praznoga groba,
On nam je svjetlo i put prema zvijezdi,
Pastir što čuva nas u svako doba.
.
Nek’ Njegov blagoslov na vas se spusti,
u miru i radosti Uskrsnog dana,
dok svaka sjena polako popusti,
izliječenih srca i svetih rana.
.
Nek’ vas On čuva na svakome putu,
i svjetlost Njegova nek’ u vama sja,
u svakom trenu i u svaku minutu,
blagoslov Njegov nek’ vas obasja.
Suzana Marić
Pročitaj cijelu poeziju
05 travnja 2026
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Duhovno- religiozna pjesma
“Dostojan je Jaganjac koji biješe zaklan primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!” (Otk 5, 12)
“Svet! Svet! Svet Gospodin Bog Sabaot! Puna su nebesa i zemlja Tvoje slave!” (Iz 6, 3)
————————————————
Na prijestolju od rajskoga stakla,
kojim se sjena smrti nije primakla,
u svjetlu što oči smrtnika ne znaju,
Kralj vječni blista u svojemu sjaju.
.
Pred Njegovim nogama kleči cijeli hor,
pred Njim se klanja kerubinski zbor,
dok šestokrili Serafi u svetome strahu,
Ime Mu kliču u svakome dahu.
.
Kao šum voda glas se prolama,
bježi pred Licem Njegovim tama.
“Svet!” – kroz beskraj silno odjekuje,
svako biće nebesko Sina štuje.
.
Vojska nebeska u bjelini blista,
slaveći Ime Isusa Krista.
Kliču svi anđeli, serafini, kerubini:
“Hosana, hosana, hosana u visini!”
.
SUZANA MARIĆ
Pročitaj cijelu poeziju
04 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized

Pisanice; Dijana Nazor Čorda
Svim svojim članovima i njihovim čitateljima
portal “Očaravanje” želi sretan Uskrs.
Pročitaj cijelu poeziju
03 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Haiku
Bura na moru
Pleše svoj posljednji ples
Miris proljeća
Pročitaj cijelu poeziju
03 travnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
T H E N I G H T
.
The night is darkering round me,
The wild winds coldly blow;
But a tyrant spell has bound me,
And I cannot, cannot go.
The giant trees are bending
Their bare boughs weighed with snow;
The storm is fast descending,
And yet I cannot go.
Coulds beyond clouds above me,
Wastes beyond wastes below;
But nothing drear can move me
I will not, cannot go.
.
N O Ć
.
Noć sa svojom tamom obavija me,
divlji vetri hladnoću dovode;
no neka tiranska sila obuzdava me,
i ne mogu, ne mogu da odem.
Ogromna stabla gube na snazi
kad gole im grane optereti sneg leden;
oluja brzo nailazi,
a ja još ne mogu da odem.
Oblaci sa oblacima nadvisuju me,
pustoši ka pustošima vode;
no ništa od te tmuše da pokrene me
i nemam volje, ne mogu da odem.
.
S engleskog prepjevao Milan Drašković
Pročitaj cijelu poeziju