https://drive.google.com/file/d/1cuNpm
Emil Strniša “Salvador Dali” izbor iz Diskursa
Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech, 1st Marqués de Dalí de Pubol (May 11. 1904 – January 23. 1989)
.
Postoji samo jedna razlika između mene i luđaka. Luđak misli da je normalan, a ja znam da sam lud.
.
Španjolski, ne samo slikar, već influencer prije digitalnog svijeta, Salvador Dali i dalje je jedan od najkontroverznijih umjetnika ne samo dvadesetog stoljeća. Izvrstan slikar, izvrstan grafičar, izvrstan dizajner, izvrstan samoreklamer i izvrstan showman.
Prodavajući sebe mogao je prodati sve što je dotakao kistom, rukom ili brkom.
I da ne zaboravim – filozof i utemeljitelj “Paranoično-kritičke metode”, kao više faze nadrealizma, pojednostavljeno – oblik mentalne vježbe pristupa podsvjesnim dijelovima uma u svrhu umjetničke inspiracije.
Podgrijavao je svoj ego i ime koje je stvorio ne samo egzibicionizmom i ekscentričnošću u djelima koje je stvarao, ne samo u umjetničkim oblicima, već i u načinu na koji se predstavio široj javnosti. Upravo je 1936. godine, na nadrealističku izložbu u Londonu, došao na predstavu odjeven u ronilačko odijelo i tvrdio da je to izvor njegove kreativne energije.
Baš poput Williama Shakespearea u književnosti i Isaaca Newtona u fizici, Tesle u elektrotehnici, Dalijev utjecaj na nadrealizam je ogroman, iako je bilo onih koji su mu to javno odricali.
Njegov odgovor je bio – Tajna mog utjecaja uvijek je bila u tome što je on ostao tajna.”
Neka Dalijeva kasnija djela, tipa prskanje boje ili efekti “pucnjeva” i “eksplozija”, podsjećaju nas na Pollockove stare gojzerice, ali i na ono što je Leonardo da Vinci napisao u svom “Traktatu o slikanju” citirajući Tiziana: “Bacamo li spužvu punu boje na zid, na njemu ostaju mrlje u kojima se vidi lijepi krajolik … kao i glave ljudi, životinja, bitaka, stijena, mora, oblaka i drugih stvari“. U ovome ćete pronaći čudesne ideje jer um slikara potaknut je na nove izume opskurnim stvarima.”
Sve je u biti stvar mašte, kad smo kao djeca temperom nabacane listove spajali i gnječili da bi rastvorivši ih nalazili obojeni, umjesto tamni fundać s dna šalice kave… figure koje su upućivale na nešto.
Mnogi kritičari koji znaju zašto, ali ne znaju kako, tvrde da je nakon “kratkog boravka” koji je imao kao nadrealist učinio vrlo malo, s druge strane, postoje i drugi na njih nakostriješeni koji cijene njegov rad i vizije.
Za svoje ludosti, a nije ih bilo malo, (čak je i neosjetljivog Hitchcocka zgrozio svojim idejama nudeći mu neprikladnu scenografiju za film Spellbound), imao je odgovor: Inteligencija bez ambicija je ptica bez krila.”
„Svakog jutra kada se probudim, najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam: Salvador Dalí.
Jednu stvar često je znao potvrditi, pa drugi put zanijekati – Koliko bi Dali bio Dali bez Gale.
Umro je 1989. A možda i nije.
Jedanaesta manifestacija domoljubne poezije „Stijeg slobode“ – Knin
U Kninu 1. VIII. 2025. godine na Kninskoj tvrđavi održat će se jedanaesta pjesnička manifestacija domoljubne poezije „Stijeg slobode“. Manifestacija je nastala zahvaljujući ideji pjesnika Nikole Šimić Tonina koji je tom prilikom rekao:
„Mi koji smo ostali živi i uživamo ostvarenje sna, ovom večeri potvrđujemo da nisu zaboravljeni naši poginuli hrvatski branitelji. Dužnost pjesnika je, između ostalog, uz ljubav prenositi domoljubnu misao kao jamstvo trajanja. Krštena si zemljo na tvrđavi Knin, napisao sam u jednoj svojoj pjesmi. U početku stidljivo, a onda s punom podrškom pokrenula se organizacija ove pjesničke manifestacije Domoljubne pjesme, na svetom tlu domovine, na sreću hrvatskog naroda kada je naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman stvarnom i simboličnom gestom, poljubio hrvatski stijeg i pustio ga vijoriti, rekao: “Imamo Hrvatsku”.
Na Manifestaciji će nastupiti 20 hrvatskih pjesnika, na kraju koje će biti podijeljene nagrade.
Milan Drašković “Dionisovi ditirambi”
Lovac iza oblaka pred nebeskim suzama,
vatren dah Zaratustre plamen novih daljina,
znak vetra razvigora na travnatim stazama,
sred čežnje pesnikove pesma Arijadnina.
.
Bezumlje za istinom uz kikot grabljivice,
poslednji plamen srca spram kipova vrline,
poslednja usamljenost zagonetka za ptice,
na mostovima reči nestrpljive istine.
.
Purpurno rumenilo među grabljivicama,
među pobednicima obesne veselosti,
bolestan od nežnosti na večitim mukama,
ambis njenog pogleda na štulama gordosti.
.
Stotine uspomena kad se jave duhovi,
stotine ogledala daleko od pustinje,
k’o okrutna žaoka preko svoda gromovi,
pod stamnjenim vazduhom Zaratustra proklinje.
Suzana Marić “Vrištim u sebi”
Nestaješ polako
u sjeni lipe,
sa mirisom perunika
odnosi te vjetar.
+
Kroz moje prste
klizi tvoj lik
dok grčevito
zatvaram dlanove
želeći sačuvati
barem trag prašine.
+
Mjesečina mi noćas
svadbenu haljinu tka
zrakama srebrnim
rasprostire mi je po tijelu
prekrivajući nagost moju.
+
Uzalud… uzalud tkanje srebrno
jer ga trnje bode
jer ga vjetar drapa
u dronjke usamljeničke!
+
O, samoćo! O, čežnjo!
Tako ste mučne,
tako ste gorke
poput užeglog vina
na usnama vrelim!
+
Vrištim u sebi
a tišina me nadvikuje,
odzvanja jekom
oko mene.
+
Gorim… gorim plamom
prikrivenim,
bolom,
koja kola poput lave krvotokom.
+
Perunike su ocvale odavno,
a nijema tišina sa mnom vrišti.
SUZANA MARIĆ,