Slavan Kopanja “Riječi”
Napisane davno —
izjave ljubavi,
objave boli.
.
U riječima: tuga, gorčina,
osjećaj nepravde,
osuda i bijes.
.
Ruka u ruci
hodam s tobom,
ili tek pored tebe.
.
„Zatvori usta”, kažeš
dok prolazimo kraj kontejnera za smeće.
Smeće buja iz njih
i rasipa se po cesti.
.
Smijemo se.
.
Tvoja duša spava.
Vrijeme je za laku noć.
Uvijek se nadamo
da će zaista biti laka.
Natječaj za prvu regionalnu Gogjoši antologiju
Imam posebno zadovoljstvo da najavim konkurs za PRVU REGIONALNU GOGJOŠI antologiju
✍️🏻Na inicijativu moje malenkosti, uz saglasnost i podršku svetskog gogjoši majstora, osnivača i urednika Svetske gogjoši antologije Taro Aizu i u saradnji sa dragim kolegama prof. Marijom Juraćić, urednicom portala Očaravanje i mag. edu. inf. Zoranom Hercigonjom, urednikom časopisa Sapphoart raspisan je konkurs sa prvu regionalnu gogjoši antologiju pod naslovom GOGJOŠI U PET u kojoj mogu da uzmu učešće autori sa prostora bivše Jugoslavije.
👇🏻👇🏻👇🏻👇🏻👇🏻
📣KONKURS ZA PRVI REGIONALNI GOGJOŠI ZBORNIK
Pozivamo autore iz regiona da učestvuju u stvaranju prvog regionalnog zbornika Gogyōshi poezije — savremene japanske poetske forme.
Taro Aizu, savremeni japanski pesnik, kreator moderne forme Gogyōshi i urednik međunarodnih Gogyōshi antologija, razvio je ovu formu kao slobodan, slikovit i meditativan poetski izraz u pet stihova..
👤👤👤Uredništvo zbornika
prof. Marija Juračić, urednica portala Očaravanje
mag. edu. inf. Zoran Hercigonja, urednik časopisa Sapphoart
dr Ana Stjelja, urednica književnog časopisa Enheduana i predsednica Udruženja Alia Mundi.
Šta je Gogyōshi?
Gogyōshi je moderna pesnička forma koja se sastoji od pet stihova, bez obavezne rime i bez stroge metričke strukture. Svaki stih predstavlja sliku, misao ili emociju. Forma je otvorena, minimalistička i zasnovana na sugestiji i unutrašnjem ritmu teksta.
💡Uputstvo za autore
Pesma mora imati 5 stihova
Bez obavezne rime i broja slogova, uz napomenu da dobar gogjoši treba da bude što koncizniji
Svaki stih može biti jedna slika, emocija ili misaoni segment
Stil je slobodan: od lirskog do eksperimentalnog
Svaki stih počinje velikim slovom
PRIMER:
Uz prozor bez zavese
Jutro ulazi prvo kao svetlost
Zatim kao tišina
Na stolu šolja još topla
Polako se hladi, kao i soba
✔️Tematske smernice (opciono)
Konkurs nije tematski ograničen, ali inspiracija može biti:
sećanje i vreme
priroda i čovek
tišina i unutrašnji glas
savremenost i digitalni svet
identitet i prostor
🗓Radove poslati do 1.08. 2026. na mail adresu 📧[email protected]Ana Stjelja, dr.
Petar Šitum “Otvorena knjiga svjetla i soli”
Otvorena knjiga svjetla i soli
pod Omišem navečer zaspi
kao dijete pod neugaslim zvijezdama.
U zlatnom zaklonu od svih oluja
plava kolijevka noćnoga neba svijetli
poput rasutog jantara.
Kad padne noć,
san od srebra pod kamenim svjetionikom omiških snova
izgleda kao more iz nečijeg davnog sna.
Pisma vjetra bez adrese kruže iznad ušća, nečujne pjesme zadržavaju se nad vodom,
bijeli se tragovi neba brišu u letu i vraćaju u visinu.
Pod borovima zrak polako poprima okus svjetla,
večer diše kroz iglice i kamen.
U tišini ostaje trag posoljenoga vjetra
što prolazi kroz tamu zelenih krošnji.
Miris se spušta niz stijene Omiša
kao nevidljiva pjesma noći.
I dok plavetnilo zatvara posljednje svjetlo dana,
borovi i sol ostaju budni
nad usnulim kamenim gradom.
Cetina je zelena pjesma što se slijeva u plavetnilo,
tiho kraljevstvo svjetla gdje čarolija ne prestaje.
Na ušću polako ulazi u plavetnilo,
kao stara svjetlost što se vraća svome izvoru
Pod Omišem se dvije tišine dodiruju
i svjetlo sporije tone među valove.
Rijeka nosi tragove planina i kiša,
a more joj otvara svoja modra vrata.
Nad ušćem večer ostaje najduže budna,
dok se voda i plavetnilo stapaju
u jedno veliko disanje noći.
Nad Mirabelom večer polako sklapa kamena krila.
I noć se spušta na Omiš
kao tiha vatra među zvijezdama.
Nad gradom svijetli
kao posljednja zvijezda kamenoga neba.
Vjetar nosi stare glasove mora
kroz tamu borova i soli.
Nad Omišem Mirabela stoji
kao otvorena vrata između kamena i zvijezda.
Kad padne noć,
pod Mirabelom i tišina dobije svjetlo.
Pod Forticom večer razastire modra krila tišine,
i kamen nad gradom polako prima svjetlost zvijezda.
S njezinih zidina vjetar nosi tragove davnih bijelih sjena
kroz tamu borova i posoljene noći.
Fortica nad Omišem bdije
kao oganj uklesan u visinu.
Pod njon noć sporije diše,
a plavetnilo otvara svoja kamena vrata.
Kad utihnu posljednji glasovi vala,
Fortica još svijetli
nad snovima kamenoga grada.
Uz kamene kale glasovi polako pale noć,
a pjesma se zadržava među zidovima i svitlom.
Iz konoba izlazi tiho višeglasje
poput stare molitve nad usnulim gradom.
Pod Omišem se glasovi stapaju u jednu dušu,
dok mandoline drhte u rukama večeri.
Uz rivu pjesma ostaje budna
i kad se svjetla utope u plavetnilu noći.
I iznad svega tišina sluša
kako kamen pjeva kroz ljude.
Lorena Galeta “Renesansna”
Dubioza je uvriježena-
popudbinu utamničila.
Kao strvinar se skrila –
pa plijen suludo tražila.
Bizarno grotlo humanizma-
sprječava strahopoštovanja.
A gdje je granica između takta
i pucanja po tankim šavovima?
Indolencija melodramatična,
– retorička pitanja eliminira.

