Pijesak vremena kroz prste nam curi

pomiješan sa zrnima suhoga zlata

i ništa takvom brzinom ne juri

k’o kazaljke njegovog pješčanog sata.

                      .

Mjeseci i dani, ljeta i jeseni

glavinjaju nekud kroz sudbine vrata

da bi čamili tužno u hladnoj sjeni

na dnu ponora pješčanog sata.

                  .

Pijesak nam vremena izmigolji tečno

i steže nam vješto prste oko vrata;

svega će nestat’ al’ kucat će vječno

nevidljive kazaljke pješčanoga sata.

           .

02.02,2015.g.

Pročitaj cijelu poeziju

Protupravno je oduzeta sloboda

– svoj danak uzela, tijelo strada.

                         .

U žiži – visokorizična trudnoća –

žarištem psihu kao grom pohara.

                         .

Tužiti sam mogla, ali javila se fobija-

zato sam slučaj, Gospodu prepustila.

                        .

Ne vrijedi se bosti s rogatima

-dug vrati, određena sudbina.

                          .

On poznaje klaustrofobiju vapaja –

podvlači račune, onako kako valja.

Pročitaj cijelu poeziju

Topla julska noć

Klupa na plaži u sjeni.

           ,

S rozeom u ruci

sjedaš na topli šljunak,

naslonjen glavom na moja koljena.

Dodajem ti čaše.

            .

Šum mora i klokot vina

izvode premijeru.

Mrsim ti kosu mjesečinom,

crtam nevidljive linije.

                .

Punim čašama nazdravljamo

ko zna kojoj godišnjici,

zadovoljni na starom mjestu.

                    .

Čudesna modrina drhti

od našeg kikotanja,

a vino lako isparava.

Spuštam se do tebe

da zajedno ćutimo.

Mjesec se smješka u oku. 

Pročitaj cijelu poeziju

Priča je osvojila 1. nagradu na natječaju Koprivničko – Križevačke županije “Koprivničke priče” 2026.

.

Postoje gradovi koji se pamte po onome što su htjeli biti i gradovi koji se pamte po onome što jesu. Koprivnica je oduvijek pripadala ovima drugima, a to je, doznat će Ivan Horvat mnogo kasnije, mnogo teži i mnogo rjeđi oblik dostojanstva.

Rodio se u ravnici koja ništa ne obećava i zato je vjerodostojna. Sa sjevera Drava, koja se ne vidi ali se osjeti u magli, s juga blago rame Bilogore, a između njih grad položen kao dlan otvoren prema nebu. Ujutro bi se s polja dizala para i stajala nad krovovima do devet sati, a onda bi se sve razbistrilo odjednom, kao da je netko obrisao staklo. Djeca su mislila da je tako svugdje. Tek kad odu, shvate da su odrasla u kraju koji svaki dan počinje nejasno pa se razbistri, i da su od toga nešto nasljedno naučila.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Igranju šaha naučio me tata

Jer je bio majstor od formata

A ja sam kao malo dijete

Volio figurice po ploči kad se razlete

Volio sam rošade velike i male

Topa, konja i pijune pale

Igrao sam danju i noću

Zaljubio sam se u crno-bijelu ploču

Nije to igra laka

Ne može ju igrati persona svaka

Razvija logiku i matematiku

Kad se naljutiš nekad

I nepristojnu gramatiku

Šahisti su čvrsta kova

No u svemu tome mala je lova

Svi su braća, geslo im vrijedi

Na šahovskom polju nitko nikoga ne štedi

To je igra smirena, nitko nije ljut

Bitno je tuđeg kralja stjerati u kut

I zato vijuge moždane rade kao sat

Jer cilj je uvijek dobiti šah-mat.

Pročitaj cijelu poeziju

Sindrom prazne stranice zastoj inspiracije,

u svetu bestselera biti marioneta,

nestvarna avantura sred druge dimenzije,

sa iskušenjem srca pri magiji susreta.

                               .

Devojka od papira i izokrenuti svet,

van granica razuma usred druge stvarnosti,

biti tačka oslonca za imaginarni svet,

uz bežični internet trenuci lucidnosti.

                                         .

Uspomene na prošlost kroz svet mašte i snova,

pri svetlosti Meseca duž pariskih krovova,

nikad bliže ponoru kod mračnih putovanja.

                                .

Kroz lavirint života uz krhka osećanja,

ne misliti na sutra pred poslednje viđenje,

sve vrste poniženja k’o bolno pročišćenje.

Pročitaj cijelu poeziju