Svako od nas ima tajno mjesto

na koje, u mislima, odlazi

kad želi da pobjegne od briga i od ljudi

Tamo su čiste vode, mirišu borovi

a zvuk harmonike uspomone budi

Tamo je, nekad, bilo more,

a sad su njive ravne kao dlan

Tamo je daleka obala moga djetinjstva

davni nedosanjani san

I krenem, tako, tragom prošlog vremena

i usput srećem meni draga lica

i opet mi je srce radosno

i slobodan sam kao gorska ptica

Svako od nas ima tajno mjesto

na koje, u mislima, odlazi

kad želi da pobjegne od briga i od ljudi

Tamo nam sjećanja iziječe rane

a zvuk harmonike uspomene budi

Tamo su čiste vode, pokisle vrbe

kao djevojčice poslije ljetnje kiše

Tamo je daleka obala moga djetinjstva

davni nedosanjani san

a zvuk harmonike loše misli briše

Pročitaj cijelu poeziju

Dozvolit ću ti još nekoliko stihova,
da zakrpaš džepove nade uzaludne,
jer život je klackalica patnje i laži.

Ne odustajem od tebe,..
Pjesma tvoja razdire tamu
jalovog razmišljanja- neshvaćanja
bivstvovanja , nagosti duše
u ovom grješnom šatoru zemaljskom.

Piši…
Neka se gusto crnilo razlije
po nevinosti bjeline i oduzme joj tu čistoću.
Piši…
Istresi jal užeglim vinom nakapan.
Ne živi u ambisu, kada su dveri spoznaje otvorene i čekaju stih prokletstva života
da zaokruži odu
ovozemaljskog putnika.

Piši…

Jer pjesma je: prokletstvo i blagoslov, utjeha i optužba,..

Pjesma je svjetlo i tama koja nas uvlači u svoje katakombe ispunjene krikovima duše.

Okreni zrcalo prema svjetlu i ne gledaj sebe kao nepoznatog putnika na praznom kolosijeku .

Pogledaj u svoju nutrinu i izvadi onaj kamen koji od davnina leži na duši ti!  Ne. Ne odustaj!

Piši… Odaberi onu nit koja će te izvesti iz labirinta samoprijekora.

Piši…

Pomiri se s pjesmom i budite prijatelji.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Crtež: Marija Juračić
.

Sve su pokrali.

Ničega više nema.

Dugoprstići.

Pročitaj cijelu poeziju

Želim biti pjesma.

Želim biti stih.

Želim biti nota.

Želim biti hit.

          .

Želim da vječno

Leti.

Želim da živi

U svima nama.

Želim da bude uvijek

Mlada.

       .

Želim da ljude grli,

Želim da bude himna

Ljubavi i mira,

Želim da poveže cijeli

Svijet,

Pjesma srcem napisana.

             .

Želim biti pjesma.

Pročitaj cijelu poeziju

Stigla je, nijema na prstima –
pa područjem zagospodarila.
.

Na tron zasjela, opustošena,
no, suviše- bijela i teatralna..
.

Padaline na kontinent spustila,
ledenom kišom, stope okupala.
.

Čujem ju, valjda od pamtivijeka,
-njome upravlja, sama Morana..
.

Negdašnja, svesrdna prijateljica –
a već stoljećima, gorda suparnica.
.

Prošetala je, u haljini od kristala –
drska, bahata, oholo nemilosrdna.
.

Njegovati toplinu, nije poželjela –
vječnim se mrazom, ona okovala.

Pročitaj cijelu poeziju

Ti si vrana, ženka od gavrana

Tijelom i perjem šarene vuge

Ti si žena bez ijedne vrline,

Ti si Frosine

         .

Ti si sestra Pepeljugina,

Mačeha Snjeguljićina

Visoki jablan u crnoj noći

Plavi oleandar, crni pupoljak

                  .

Ti imaš glas od olova

I smijeh od poskoka

Tvoja kosa bijela je crnina

Koja časti vanjsku ljepotu

Ovozemaljskih vještica

                   .

Na čast i ponos ljubljenoga Pelješca

Pročitaj cijelu poeziju