Moja rijeka teče tiho

obale su njene strme

sva od zlata, sva od srebra

od bisera i od srme.
.

Moja rijeka, mjesečina

sva od pjesme, starog vina

sva od snova, sva od sjaja

smijeha, suza

osjećaja.

Moja rijeka teče samotno.

.

Moja rijeka teče brzo

već je ušću jako blizu

teku dani, žure noći

uskoro će kraju doći.

Moja rijeka teče samotno.

.

Što je bilo, više nije

što je sada

nema sutra

idu noći, idu jutra.

Moja rijeka teče samotno.

.

Moj je život  rijeka cijela

od kolijevke do opijela

moja rijeka teče samotno.

Pročitaj cijelu poeziju

 

Prirediti svečanost kulturni ukus grada,

uz ritam heksametra pisanje poput bekstva,

kroz dugo putovanje sam pod lukom arkada,

ključevi uspomena oživljenog detinjstva.

                                   .

Eho nečeg dalekog, raskoš miholjskog leta,

njena očekivanja kad ožive sećanja,

igrati svoju igru kod erotskog susreta,

sred ulične proslave njena razočaranja.

                                  .

Bol zbog gubitka brata mučna situacija,

višeg društva aura zavodljivih glasova,

postati pragmatičan – biti špijun Štazija –

pasivna agresivnost zbog raspršenih snova.

                               .

Album sa slikama i razgovor o prošlosti,

s pričom o rastancima osećanje mučnine,

kroz dugo rastajanje očaj izgubljenosti,

spram namreškanog mora leto puno prašine.

                                 .

Od umrlog rastanak štampanjem pozivnica,

superioran stav i izvesna tajanstvenost,

erotičnost mladosti dodirom devojčica,

Suzanino prisustvo za setnu opuštenost.

                          .

Slušanje celim bićem posebna čarolija,

uz izvesnu ozbiljnost zdanje sa erkerima,

sredstvo protiv bolova, staračka depresija,

dugo traju rastanci ljudi na peronima.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad bih htio voljeti samo sebe

I hrvati se sam u pijesku životnog sata

Bio bih Kastor bez vlastitog brata

I Arhimed bez famoznog kruga

Bio bih Narcis kojem se voda ruga.

                            .

Kada bih htio vjerovati samo sebi

Bio bih Feniks pougljenih krila

I sv. Franjo za trpezom jela i pila

Bio bi lira bez uzvišenog Orfeja

U poštenim rukama Doriana Graya.

                        .

Kada bih htio živjeti samo sebe

Bio bih Hamijeva glava u Jorikovoj ruci

I zrno grožđa u Tantalovoj muci.

O, kad bih htio, što bih sve bio?

Ni bog  ni vrag, čovjeka trag.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Život je božanstvo, slava, čast!

Život je od Onoga gore najljepši dar!

Život treba slaviti

od jutarnje zvijezde

do mrkloga mraka,

ljubiti k’o što se ljubi čedo,

maziti k’o što se mazi žena.

Pod ovom moćnom kapom nebeskom

toliko sočnih plodova ima,

treba ih brati,

uživati u slasti,

ne dati da ih pokrije zima.

Treba osjetiti, htjeti, znati

ljepote se napiti do pijanstva,

napuniti svaku žilicu tijela,

toliko u sebi ljepote da imaš

da je možeš i drugima dati!

I kada svaki bi čovjek tako,

sve bi nam nekako bilo lako.

Ali, od prvoga onog na svijetu stvora

nikad se čovjek naučio nije

slušati Onoga što dao je dar,

čuti ono što htio je reći –

da ljubav, dobrota i mudrost

jedini pravi su putevi sreći!

Pročitaj cijelu poeziju

Patim u
deliriju…

Kruni me
žalovanje.
.
Trn mi
probada
lubanju.

Krvarim
rijekama
umiranja.
.
Otrgnuta
iz komore
strahova.
Surove
kandže
zločinca.
Mafije,
uličara.
.
Svejedno
se sjećam.
Nekad je –
bilo dobro!
.
Bili smo
sjedinjeni.
Nasmiješeni,
vedrog duha.
.
Njegove su
ovisnosti…
Donijele
odluku..
.
U parnici
između
borbe…
Za goli
život…
Umilno
dijete
treba
stabilnu
okolinu..

Razigrano
odrastanje.

Ispunjene
trenutke…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju