Jadna zemljo moja,

Dobra mati moja,

Što ti učiniše kurvini sinovi?

U tvoja njedra

Utrpaše smrad

Smeće i

Taj se jad

Obrisati ne da.

              .

Tvoje čiste vode

Otrovaše

To biserje naše

Taj izvor života

I ta se strahota

Obrisati ne da.

          .

Hrvatsku mi moju objesiše

A nije godina 909.

Pročitaj cijelu poeziju

Sve je ostalo nepromijenjeno,

radosti broji minutama, danima,

godinama već,

zaleđena hladom njegova pogleda.

Ostala još samo

ušivena bol na brijegu mrtvila lažne

bajke koju nekada, zvala je brak.

Riječ koju je davno progutao požar

zabluda

       .

Odavno sreća ne navraća više,

nestala u komadićima skupa sa

nostalgijom mladosti,

rastočena

čašu po čašu

još od prvog pijanstva

                     .

Njegovo oko odrastanja  nikada nije sazrjelo

u dubini sebe zna,

niti neće.

           .

Okoštala  su njena viđenja,

njegov pogled

ništa ne dira izvana

dok utrobom razlijeva

mrlje

od tinte,

dok komada djeliće srca

šuteći kao zalivena.

              .

Sve češće i češće na njegovo lice

navrate mamurne, marčane bure

a ona, radi mira,

preko blijedog lica, stavlja masku koja

skriva strah, pa

gledajući ga ravno u oči

crta ravnodušnost

praveći se, kao uvijek,

da sve je,

u najboljem

redu.

.

(Pjesma napisana kao podrška na apel „Stop svim zlostavljanim ženama“)

Pročitaj cijelu poeziju

Bila si oštrica vjetra na jeziku soli

što prikazuje odraz golih careva

u svilenom oklopu i papirnatoj kruni

zlatnog kaveza

u ogledalu soli što ne zaboravlja lica

                    .

Na bijeli sloj drveta

limunov sok na rani unosiš…

kroz prozor bez obzora

koprivu što cvjeta u ustima

o vrhovnim Uzvišenjima

u zlatnim šavovima vlasti

Pročitaj cijelu poeziju

Večeri poezije ljubavi

Pevaju stihovi u očima,

Raširenih ruku je noć,

Zidovi su granice događaja

Sa svih strana lupa uzbuđenje.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Prvi dan

        . 

Danas ne tražim ja proljeće u knjigama,
ono je jutros u mom dahu.
Svijet se ne budi s kalendarom,
nego s mojim prvim korakom
prema suncu.
Samo da krenem…

          .

 Drugi dan

           .

Proljeće bez najave je stiglo.
Jučer je bilo samo slutnja,
a danas je već miris koji se ne da ignorirati.
Sunce je drsko,
uvlači se pod kapke i crta zlatne pruge
po mojoj sobi.

Nema više teških kaputa u mislima,
samo želja da izađem bosa na rosu
i osjetim kako trava golicavo javlja:
“Tu smo. Stigle smo.”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju