Oblaci leže u meni

Jesen stvara geometriju tišine

Stabla ćute

I ja ćutim

Samo malo tužnije

              .

Moji krovovi sanjaju putovanja

U kapi kiše su našli mir

I nevidljivi su

I nepoznati su

Onom ko nema duše

               .

Trepere sa lišćem

Naučili su prespavati maglovit dan

Smeju se razbacanim tačkama

Na leđima žirafe

I znaju da jesen će proći

Mora

      .

Moji krovovi pod glavom

Sanjaju ptice

Velike šarene suncobrane

U plavom

U plavom

         .

Moji krovovi u travi

Tebi su slični

Pročitaj cijelu poeziju

Bez dlake na jeziku,

reći ću ti sve,

ne iza leđa

kako mnogi govore,

gledajući te oči u oči,

kod mene laž ne može proći.

                  .

Upoznao si me ranjenu,slabu,

nekada sam bila na samom dnu,

ali smogla sam snage, osnažila sebe,

i s ponosom sam danas tu.

 .

Žena kao ja,

voli, ne ostavlja,

prašta, ne zaboravlja,

zubima se bori,

za ono što voli,

dok u njoj plamen života gori.

         .

Žena kao ja,

slobodno diše,

rane u srcu čuva, ne briše,

kao podsjetnik na prošle dane,

tragovima boli utabane.

              ,

Gledaš u mene, jasno ti nije,

koliku snagu prepoznaješ u meni,

samo ću ti jedno reći, dragi,

radi se o puno jačoj ženi.

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesnik zapiše:

Hrvatsku mi objesi

hrpa lopova.

Pročitaj cijelu poeziju

Možda zbog kiše

koja se kotrlja po krovovima,

iznenadne slabosti,

sitne greške u karakteru

vraćam se u vrijeme

kada smo, naoružani osmjehom,

započinjali svaki novi dan

Možda zbog uspomena

koje dogorijevaju,

nevine i napuštene pjesme,

tako čudne i daleke,

koja je, kao posljedica nostalgije i malo dara,

zaboravljena na starom skveru

Možda zbog nedosanjanoga sna

koji traga za svojim početkom

kao dijete, po čijem se srcu lako piše,

za izgubljenom igračkom

Možda zbog riječi

izgovorenih u spomen nekih davnih sjećanja

koja nam postaju strana,

a do juče su nam bila sveta

Možda zbog osjećanja

nalik na kajanje

koja su se nanizala tokom godina

i bezbroj pitanja bez odgovora

Možda zbog ptica

koje skaču po baricama

u slijepoj ulici u kojoj su svitala

moja sunčana jutra

Možda zbog avantura

koje su popunjavale praznine

u mom sistemu samoodbrane

i bile dobre za neko vrijeme

Možda zbog…

ne znam više čega

tek na tebe mislim

Pročitaj cijelu poeziju

„Oblaci nisu sfere,

planine nisu stošci,

obale nisu krugovi,

kora nije glatka,

a munja ne putuje

ravnom linijom.“

.

Ušao sam prerano u svoje tijelo.

Sve je zaboravljeno,  prekriveno

i prekomponirano.

Sve se zna…

Dakle, vi iskusni i mrtvi,

je li sve bilo dovoljno učinjeno?

Jer…

 … Ovdje sam da ponovim …

Pročitaj cijelu poeziju

Suze su uvijek spremne na potresnu sudbinu čovjeka.

S bijelim rupcem kao zastavom predaje,

život nove donosi dane.

Skupljamo rosne kapi svojih očiju

u bijele maramice šaljući u nebo

isparilu dušu krupnih kondenziranih kapi.

Svatko ubire ono najbolje u suzama

kada  život otpuhuje lađe čovjekove.

Ostavite na vrelom suncu i poletnom povjetarcu

spremnike svojih suza;

neka barem dio vaše duše otkrije raj.

Tko nije brisao suze neće skoro ugledati raj.

Ubirite tom tanahnom celulozom ono najbolje

što se ubrati od čovjeka može.

Otiranje suza spasilo nas je.

Temeljito brišite suze porama celuloze.

Pročitaj cijelu poeziju