Misli na sebe,

budi sebi na prvom mjestu,

ne ignoriraj zdravlje svoje,

jer sve drugo u životu prolazno je.

                  .

Redovito otiđi na preventivne preglede,

jer kad imaš zdravlje, imaš sve,

jedan je život, a ti ga zaslužuješ,

zato, draga, misli na sebe.

                .

Ne čekaj da bude kasno,

da ti bude žao što nisi išla prije,

jer zapamti: ništa od zdravlja

važnije nije.

.

Otiđi na vrijeme, pa i kad ništa ne boli,

ne čekaj, obavi to za sebe,

jer ako ne misliš na svoj život,

tko će to učiniti umjesto tebe?

              .

Život je nepredvidiv,

a bolest ne bira,

nažalost svatko od nas može biti žrtvom neželjenog dodira,

dosadnog gosta koji samo dođe,

a ne želi tek tako da prođe.

.

Bori se…

Prvenstveno si bitna ti,

ne razmišljaj, nemoj oklijevati,

neka ti prevencija zdravlja na prvom mjestu bude,

a život će po svome, onako kako bude.

                 .

I ne odustaj, bez obzira na sve,

nada uvijek postoji, ostaje,

možeš ti to, budi bitna sebi,

jer život je oko tebe, život je u tebi.

Pročitaj cijelu poeziju

Čiko, zašto bježat moram iz svog toplog doma?
Zašto plače mama i dida i baka?
Kakav je to zvuk jači od svakoga zvona?
Što ne idu s nama tata i dva brata?
.

Nemoj to da radiš, imaj srca, čiko!
Pa zar nemaš i ti i tatu i mamu?
Pa,zar nije bolje da ne plače ni’ko?
Zar ti svoju mamu sad ostavi samu?
.

O, kako je teško iz doma otići!
Zar ti ne znaš, čiko koliko to boli?
Uplakane oči braći, tati dići,
o, kako ih ostaviti kad ih tako volim?
.

Nemoj pucat, čiko,idi svojoj kući!
Bez tate i braće nikud ja ne želim!
Imaj srca, čiko! Srce će mi pući!
Ne, ne pucaj više od srca ti velim!
.

Zar te nisu učili i mama i tata
da ne diraš tuđe, da je tvoje sveto?
Zar ti, čiko, voliš ružan zvuk granata?
Idi domu svome, tuđe je ukleto!
.

Čuj molitvu moju,vapaj srca moga,
ostavi mi zemlju, one koje volim!
Poslušaj me, čiko, molim te k’o Boga!
Imaj srca, čiko, kad te žarko molim!
.
Luca Mamić,01.03.2022.

Pročitaj cijelu poeziju

Bio si moj vjetar, moja živa stijena,
dok te nisam skrila u te tanke žice.
Sad si samo eho prošlih vremena,
izgubljen u ritmu, nemaš: dušu, lice…

                       .

Pjesma mi te ukrala, u nju sam te skrila,
okovan si rimom, ne možeš se maći.
Ljubav se je naša zbiljom potrošila
samo stihom mogu utjehu pronaći.
.

Sad te svatko pjeva, svatko te dotakne,
ti si samo priča što mi grlo para.
Dok suzu mi oko potiho potakne
Ti si zarobljenik, a zatvor je gitara.

                   –

Suzana Marić 27.2.2026.

Pročitaj cijelu poeziju

O, kako je tiho kad te nema,

i kako je glasna svaka noć bez tebe

Zvijezde su se sklonile u svoje tame,

a moje srce luta među sjenama sebe

.

Ja te tražim u šumu i vodi,

u letu ptice i suzi rose,

jer gdje god pogledam,

tvoje ime izrasta

kao cvijet iz boli i nade

                 .

Bio sam mlad kad sam te sanjao,

i star kad sam shvatio da sanjam uzalud

Ti si bila svjetlost u mojoj magli,

a ja tek putnik bez doma i puta

                    .

Ako ikad čuješ moj tihi zov,

znaj — to nije glas, nego rana

Jer pjesnik ne voli kao drugi ljudi:

on daje srce i kad zna

da mu se neće vratiti

Pročitaj cijelu poeziju

Srce mi udara  svoje udare,

tvoreć’ osvježavajuću poplavu,

dok ruke duše besmrtne

s tijela mi sapiru krv i prašinu,

i s usta brišu nakupljenu pjenu,

da iz glatkog alabastra

stave pomasti dragocjene.

 .

Očima sjajnim poput stakla

mladost mi sjala frigijska,

sjajnija od svih melodijskih boja,

dok bdio sam u ljepoti životnih naboja,

a pogled neovlašteno kružio

otimajući se od lijepih očiju.

 .

Jer suzama će one platiti

za svu ljubav i svu ljepotu,

kad ne bude mi više se čulo daha

I tišina zavladala, kao noć noću.

Kad krv se zgusne u mom licu,

gaseći žeđ presušenim potocima,

što tekli su nekada mojim udovima..

gustim mrakom obasjani, u dušu tinjalicu.

 .

Ushićen biti ću zadnjim uzdasima.

Oslijepit će sve, ali ne i moj dizajn,

pa i da me nebesa unište,

da svjetlost mi otmu za vječni san,

ja bih tražio tvoje poruke

držeći se za nit njihovu smrtonosnu.

I osamljen po nitima dušu prolio…

I svaku stihom blagoslovio.

 .

Iz sata u sat, grlo zrači i

proročanskom snagom um osvjetljava.

Krunim vidioce budućih mi dana,

dok lebdim desno, lijevo, uzduž

nebeskog neba,

upijam dane što brzo prolaze

bezvremene jedine istine,

da krila su mi posve ugažena

potvrđujući svoje zavjete,

jer čast je bila, jedina moja,

gledati tebe svojim očima.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju