Kad sam došao u Zagreb kao mladi ilirac,

nosio sam tri stvari:

veliku domoljubnu ideju,

mali novčanik

i golemo samopouzdanje.

U gostionici sam naručio vodu

i govorio o slobodi naroda.

Konobar me slušao pažljivo

i pitao: „A hoćete li uz to i kruh?“

                      .

Govorio sam o jeziku,

o narodu,

o velikoj budućnosti književnosti.

A gazdarica mi reče:

„Sinko, budućnost je lijepa,

ali račun je sadašnjost.“

Pokušah platiti stihovima.

Oni su me pogledali

kao da sam im ponudio domovinu umjesto novca.

                             .

Na ulici sam sreo prijatelja pjesnika.

Bio je jednako gladan i jednako oduševljen.

Rekao mi je:„Mi nemamo kruha,

ali imamo povijest.“

                 .

I tako smo hodali Zagrebom,

gladni, ponosni i puni ideala,

sigurni da ćemo promijeniti svijet

čim pojedemo ručak.

        .

A ručak…

još uvijek čekamo.

Pročitaj cijelu poeziju

Zaljubljena žena sanja

Ljepotom snova plovi

Sretna se zaljubljena smiješi

U pogledu njenom

Sretni se goste anđeli

Pročitaj cijelu poeziju

S pojavom predskazanja i božjim promislima,

Obećanja prethodna kroz zavet nevinosti,

Navala iskušenja pri čistoj slučajnosti,

Eto slasti, razvrata, kroz ljubav u snovima.

                          .

Tesnoga zagrljaja ljubav traje do bola,

Zanosima ispunjen bez glupih predrasuda,

Amor kao zaštita usled ljubavnog truda,

A Kupidon k’o uzor – dobijena dozvola.

                          .

Raznih vrsta skandala mašta neumerena,

Eh, kad se tako zbilo, žalba neuslišena,

Tema za pokajanje – proglašen za grešnika.

                              .

Ispoved uz kajanje mladog iskušenika,

Na preteškim mukama među grešnim rukama,

A to nije sramota u erotskim knjigama.

Pročitaj cijelu poeziju

Roman “Roj” hrvatske spisateljice Marije Juračić je intrigantno i višeslojno djelo koje izvrsno balansira između napetosti i duboke psihološke karakterizacije likova.

Ono što posebno fascinira  jest sposobnost autorice da metaforom roja  ostvari osjećaj klaustrofobije i neizvjesnosti koji drži čitatelja do same zadnje stranice. Priče Marije Juračić, pa tako i priča Roj, duboko dišu Kvarnerom – Opatijom, Rijekom, tom specifičnom atmosferom bure, mora i povijesnih vila. Marija Juračić ne piše površne trilere u kojima se sve rješava pukom srećom. Njezin je fokus na ljudskoj psihologiji, a Ika Ekl je istražiteljica koja promatra, analizira i razumije motive. Ona razvija priču kroz suptilne dijaloge i unutarnje monologe, što je njezina jaka autorska strana.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U daljini tražim tebe,
dok mi vjetar kosu dira,
prazno srce bol sad grebe,
tuga tihe note svira.
.

Sad mi Mjesec društvo pravi,
hladna sjena sobom šeće.
Da se sreća zaboravi,
srce pristat nikad neće.
.

Pitam vjetar i zvjezdice:
“Gdje si sada, lutalice?”
Al’ ne znaju ni sestrice,
Mjesečeve miljenice.
.

Tko ti ime sad doziva,
tko kraj tebe sada spava,
jesam li ja za sve kriva
il’ je tvoja luda glava?
.

Gledam nebo, zvijezde sjaje,
svaka iskra tugu budi,
dokle ova čežnja traje,
gdje si, tko ti usne nudi?
.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Čekajući na tebe

ispod bezvremenog neba

moje sopstveno srce,

umorno od rastanaka,

postaje nesposobno za bol

Jedino pamti pobjede i poraze

Pročitaj cijelu poeziju