NAŠE PODUZEĆE

Ranom zorom naš se radnik budi

Ide u poduzeće za kojim toliko žudi

U njemu su nam mnoga lica

Neka i s policijskih tjeralica

Radnice su prpošne i drage

Za podizanje tereta pune snage

Momci su veseli i čedni

Ovdje su svi jednako vrijedni

Vode nas mudre glave

Koeficijenti se dijele kao od šale

Mi s pjesmom započinjemo jutra

Mi radimo od danas do sutra

Plaća je možda i mala

No svakome super paše

Može ovdje raditi i zadnja budala

Jest da smo privatno poduzeće

Al’ u duhu slobode kao da je sve naše.

Pročitaj cijelu poeziju

Potraži me

u novinskim vijestima

o starim, dobrim, vremenima

Ugasi svjetlo,

prikradi se nečujno,

do uspomena

koje čuvaš od zlostavljanja

i svoje majke

Prouči ih

i shvatićeš

da nema jednostavne istine

Pročitaj cijelu poeziju

Bacao sam brižni, molećivi pogled

u visine gorde sazdane od nade

gdje se crni oblak sa planinom ljubi

a munje ga strašne sijeku na komade.

                                 .

Jesu li to su okrutni jahači gromova

što će mačem silnim od ognja i vatre

mržnju i oholost što svijetom zavlada

u pepeo stvorit’ da trag im se zatre?

                     .

Hoće li vulkani provaliti bijesni

da poteče vrela, užarena rijeka

i povuče zlobu što duše razara

u utrobu zemlje gdje bit će dovjeka?

                            .

Bespomoćni, slabi, zebnjom ogrnuti,

od pitanja teških slutnje nam se množe;

da l’ pravda će ikad  sletjeti na zemlju

i vladati svijetom, o reci nam Bože.

19.09.2013. g.

Pročitaj cijelu poeziju

Tu je prestajala svaka velika misao.
Filozofija je, kao i uvijek,
pokušavala hodati uspravno,
tražeći u mozgu neko uzvišeno opravdanje
za bodljikavu žicu koju smo razvukli.
.

No, poezija je bila pametnija.
Ona je znala za zakon gravitacije.
Pustila je mozak da jednostavno sklizne dolje,
ravno u srce, na onaj krvavi ljetni pašnjak.

.

Tamo, u debelom hladu vrbe,
točno na mjestu gdje smo jedno drugo dokrajčili,
mozak je napokon odustao od logike.
.

Počeo je mrmljati ritmične gluposti u duginim bojama,
dok je obližnji potok,
potpuno ravnodušan prema našoj tragediji,
žuborio svoju patetičnu pjesmu o „tihoj večeri“.

.

Bilo je to upravo onoliko odvratno
koliko i istinito.

Pročitaj cijelu poeziju

Zadrhtalo

zatreperilo baš u trenu

kada spoznah

da tišinu dijelim

sa tvojim pogledom iz naslonjača

omiljene ti stolice,

za svaki slučaj

da budeš nadohvat

iluzije,

kada

svratim

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoji su pogledi bili

Amorove strelice

Pocrvenila sam

Zaljubila se

Vjeruj, nisam mogla reći ne

Pročitaj cijelu poeziju