Suzana Marić ” Tko će našu pjesmu pjevati”
(Posvećeno Miši Kovaču)
.
Otiš’o je s pjesmom galeba,
Čuvali ga svi anđeli s neba.
Al’ tko će našu pjesmu sad pjevati?
Tko će dušu znati rasplakati?
–
Tko će onaj refren ponoviti,
suzu boli u grudima skriti?
Tko će znati šaptati bez riječi,
znati kako pjesma dušu liječi?
.
Otišo je uz jesenje kiše,
svaka pjesma još u nama diše.
Pjevat ćemo te pjesme i rime,
zaboravit nećemo ti ime.
.
Mladost nam je uz tebe vezana,
pjesma leti sa mojih usana
dok jesenji vjetar vani puše…
Ti si bio “pjesma moje duše”
Zvonimir Nemet “Pijesak iz davnina”
U pijesku ravnice
Ostaci proteklih stoljeća
Tragovi ledenjaka
Fosila
Panonskih školjaka
Petar Šitum “Za stolom vječnosti”
Usni pod svjetlom Očeva lica,
u miru Kristova uskrsnuća
u zavičaju pravednih, okupan svjetlom Presvetoga
.
Na obroncima mirisnih gora,
gdje se tamjan uzdiže prema nebu
poput treptaja svijeće pred licem Svevišnjega.
.
Ondje gdje golubica svija gnijezdo
među cvjetovima vinograda,
čekat ću svjetlost našega ponovnog susreta.
.
Za sve nježnosti kojima si zaklanjao moje tek iznikle snove,
dok su se u meni budili neimenovani krajolici pjesme,
i mojim vrtovima prolazio lahor, noseći miris dalekih planina i prvih cvjetova…
.
Ti si mojim mladim lozama darivao potporanj da se uz njega uspnu prema suncu
da jednom pod nebeskim svodom dozriju grozdovi mojih neispjevanih pjesama…
.
da njihovi plodovi jednom zamirišu pred vratima vječnosti
gdje će ti moja duša otvoriti riznice svih prešućenih zahvala, prinijeti raskoš svojih procvalih vrtova, zlatnu ljetinu svojih snova i svu ljepotu što će svoj miris prinijeti pred lice Vječnoga
Kristijana Peršić “Stipe moj” 10
Vozim se s posla danas i razmišljam da dugo sa Stipom popričala nisam.
,
I prema moru pogledam i vidim ekipu, a među njima, naravno i mog prijatelja Stipu.
.
Vidim nešto sa prijateljem priča.
Pozovem ga i prekinem njihovu priču, rekoh mu:
“Dođi, Stipe, tu sa strane, maknimo se ove buke i galame,i glava me boli pa mi više paše mir. Nismo se vidjeli neko vrijeme, reci mi što novoga ima i da li ti je zima?”
.
Stipe mi pričat krene
“Zima mi je vidiš tu
Pored mora bura jako puše, sve mi u kosti hladnoća ulazi, star sam već pa mi ova hladnoća
Ne paše,
Ali nema nam druge izdržat se mora, tako je to kad se živi blizu mora.”
Upitam ga
“A šta sa Ivom ima?
Da li mala iz Drvenika štima?
Da li se Ive odselio ili još uvijek oko roditeljskog gnijezda šeće?”
Uzdišući Stipe odgovara
“Ma napustila ga mala ta jer su neodlučni bili tko će se od njih dvoje
Seliti i napustiti roditeljski dom pa je pošao svatko putem svojim i eno ga tamo živce mi kida umjesto da se skrasi, a ja bih tako rado dida bio i sa unucima se igrao.
Ajde da te ne gnjavim Ivinim jadima,odoh koju oradu za ručak uloviti.”
.
Već je u zraku bio
Ali pozdrav sam čula
“Češće tuda prođi i na razgovor dođi
Ciao amica mia
Adio, goodbay, bene mi stai”
Oto Krami “Oproštajni vijenac za Mišu”
I.
Mišo Mišo moj
ne staješ u haiku
svemir je mjera
II.
suza u oku
odlazak legendarnog
dignuta ruka
III.
ruka u zraku
grlo nijemo pjeva
dvorana grmi
IV.
ruke dignute
glas u duši i srcu
a svi pjevaju
V.
dođe i taj dan
utonuo si u san
neizbrisiv trag
VI.
poljubi zemlju
po kojoj hodaš Mišo
nek’ ti je lahka
VII.
odlazak Miše
ne tuguj vilo moja
pjesma ostaje
