Raskošni su romani
– sazviježde kreirali.

I likovi odviše znani,
u korzete odijeveni..

Kredibilitet stekli-
zahvaljujući sceni.

Iako kontrastni
-kontradiktorni.

A lucidni su rariteti –
trenuci nezaboravni.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad bih iznova,

svoje vrijeme imao…

Nisam siguran tko ili što bih bio.

Žaljenje je samo dio postojanja.

Naknadna pamet potpuno je beskorisna.

Život je jednostavno pjenušavo mrtav.

Polako sam gubio svaku ljubav.

Poljubac po poljubac, zagrljaj po zagrljaj.

Ti posebni osmijesi,

dubokim uzdasima su zamijenjeni.

.

Ta nježnost dodira,

na vršku prsta se osjeća

kao slatki štipci…

Ali se više ništa ne događa.

Teške riječi i uvrede,

očajnički argumenti…

.

Mrzim sada voljeti

i razum mi paraju

natezanja i suze,

za još jednu rundu borbe…

A nitko zapravo ne pobjeđuje.

Bolna i beskrajna je istina,

nema nikad iskrenih pomirenja.

.

Ostaju beskrajni napadi tišine,

prekinuti samo kavom za sjećanje…

“Eh, draga ljubavi, poste mi bilješke,

i samo je pitanje vremena,

prije nego te izgubim u mislima,

pred svjetlom ljubavi ti nove,

kojom konačno, ugašeno bit’ će,

stisnuto srce moje”.

.

Kad bih mogao iznova

imati svoje vrijeme…

Odabrao bih odlučno,

da se ne zaljubim u tebe.

Za takvu bol nisam znao,

što sam tada spoznao…

Biti s tobom, za odljubiti se…

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Prema narodnoj legendi

Kad se gradi kamena ćuprija
U Mostaru na vodi Neretvi
U cara je ni u kralja nejma:
Majstor joj je neimare Rade
gradio je za nuždu golemu,
a da svoju on otkupi glavu,
jer ga Turčin bješe osužnjio,
pa je gradi četiri godine.
On načini kamenu ćupriju.

On načini a noć mu je sruši.

Na ćupriju bačene su čari.

Na savjet neimar, pozva Rade,

pozva Rade Podveleške vile.

Rekoše mu Podveleške vile.

Što rekoše to učini Rade.

U temelje zazidao mosta,

Zazidao dvoje zaljubljenih.

Snaga ljubavi držala je eto,

držala je i još uvijek drži,

luk kameni nebu iznad rijeke.

Pročitaj cijelu poeziju

Prizvuk antičke mode statua Apolona,

estetska istančanost znak cara Hadrijana,

Agamemnon i zvezde, vatre sa Partenona,

sred mnoštva otpadaka putevima Šlimana.

                .

Vrt za meditaciju spram zavetnih darova,

zasadi ananasa duž senovitih staza,

pri dekoru mostova oktobar bez bogova,

kroz vreme putovanja nebo boje topaza.

             .

Predstava kabukija, žene u kimonima,

uz žamor kurtizana vlasnik kamena snova,

kroz lov na kormorana jahač na talasima.

                     .

U večnosti trenutka pejzaž svetih vrtova,

totem domorodaca lik od šimširovine,

sve što osta od snova – efekat mesečine.

Pročitaj cijelu poeziju

U jutarnjim satima,

dok se snovi još opiru,

osjećaj je mučenja,

tjeskobe iz snova,

koja nepresušno izviru.

.

Borbu za odrješenja,

gola duša bi utišala,

al’ uzburkane misli,

misao mračnu miluju,

jer smrtna tišina

vodi me tom cilju.

.

Svaki san, nova je bitka,

razbijanje uma, moja je plaća.

Osjećaj blata živim svaki dan,

da i Mjesec mi je duhovno neljubazan.

.

Molitva moja, za primirje je…

Jednostavno primirje,

tijela i duha.

Al’ snovi moji, noću se opiru,

bitkama novim,

tijelo i dušu mi razdiru…

Pročitaj cijelu poeziju