https://view.publitas.com/foi/diskurs-br53/page/1
https://drive.google.com/file/d/1f4hiPbcMmq3G6ORRaEvxlILKrdg3jIhn/view?usp=sharing
Marko Jareb “Idrenja po Maštraladi”
Di ide bracera
Tote mora ići
I kaić
A ići će
Dok ima drva
U gori
I dok ima
Starih kalafato I maranguno
I ki znaju raditi
Sa štuko i stupo
I potrti Braceri
I kaiću
Ku glavu
I ki madir
Oli kovidur i opase
I ki mankul
Tako je to
U kraju
Di su vrulje
Puntini
Pličaci
Vale
Pulentade
Bure
Juga
I idrenja po maštraladi
Spomenka Krebs “Slikaričin šapat/ Das Raunen der Malerin”
Kad vjetar oboji riječi jeseni,
ja prepisujem pjesmu lišća.
U tom trenutku izlazim iz vremena—
Ne čujem ništa od svijeta,
Tonem u partituru listopada.
.
Moje pero ne crta slova,
crta zvuk crvene i zlatne boje.
.
A kad vjetar pogleda preko mog ramena
i pita o značenju mojih tragova,
tada je moje platno jedini odgovor.
.
Žuto. Crveno. Tišina.,
Das Raunen der Malerin
.
Wenn der Wind die Herbstworte wählt,
bin ich nur noch Ohr für das Gesang der Blätter.
In diesem Moment trete ich aus der Zeit –
ich höre nichts von der Welt,
ich versinke in der Partitur des Oktobers.
Mein Stift zeichnet keine Buchstaben,
er zeichnet den Klang von Rot und Gold.
Und wenn der Wind über meine Schulter sieht
und nach dem Sinn meiner Zeichen fragt,
dann ist meine Leinwand die einzige Antwort.
Gelb. Rot. Schweigen.
Ulomak romana Marije Juračić “Roj”
Egon je stigao kasno uvečer. Donio je hrpu namirnica i strpao ih u Ikin hladnjak. Bio je umoran od puta i ukočen od sjedenja na podu pretrpanog münchenskog aerodroma. Let mu je bio otkazan zbog pojave misterioznih dronova koji su dolazili niotkuda i nadlijetali aerodrom. Zrakoplovi koji su trebali sletjeti u München, odmah su preusmjereni u druge zračne luke, a 17 polaznih letova s münchenskog aerodroma odmah je otkazano. Tako je na tisuće putnika ostalo čekati. Raspoloživa sjedeća mjesta odmah su bila zauzeta i Egon je imao sreću da se spustio na pod uza zid pa se barem imao na što nasloniti. Pokušao je Iki poslati poruku, ali mu to nije uspijevalo. Kada se, konačno, nakon dugih sati čekanja i neudobnog leta – jer se jedna pozamašna gospođa nasadila stražnjicom i na njegovo sjedalo – domogao Zagreba i svog automobila, javio je Iki da dolazi.
.
Ankica Biskupović “Romantičarska sudbina”
Voljeti znači nositi križ
od želja, snova i suza skriti,
živjeti znači gorjeti tiho
za ono što nikad ne biva blizu.
.
Ali ja biram tu bolnu zvijezdu
što vodi srce kroz mrak i led,
jer bez te vatre, bez tebe,
ni pjesma nema svoj svijet.
Milan Janković “Anomalija”
Okrijepih srce na umoru,
zalud iluzijom o ljepoti,
da usahne na dekoru,
dok plovi ka golgoti.
.
Kobna zrnca anomalije,
srcu mome aritmije ,
u očima mi iskri sila,
oko srca mrtva žila.
.
Ponovljeni loši dani,
obećaše smrtno tijelo,
praznom grobu, puno crvi,
i dolasku očekivano,
radost novoj strvi.
.
U tišini i bez buke,
u gnjiloći sladostrašća,
izrasle su lijepe žuke,
mirisa uspavljujuća.
.
A crvu tromu i moj prija,
sarkofag od drva gnjila,
jest će truplo iluzija
dok nastaje kohezija,
dok ne postanem trulo žilje,
crvlji rasad anomalije.
