Egon je stigao kasno uvečer. Donio je hrpu namirnica i strpao ih u Ikin hladnjak. Bio je umoran od puta i ukočen od sjedenja na podu pretrpanog münchenskog aerodroma. Let mu je bio otkazan zbog pojave misterioznih dronova koji su dolazili niotkuda i nadlijetali aerodrom. Zrakoplovi koji su trebali sletjeti u München, odmah su preusmjereni u druge zračne luke, a 17 polaznih letova s münchenskog aerodroma odmah je otkazano. Tako je na tisuće putnika ostalo čekati. Raspoloživa sjedeća mjesta odmah su bila zauzeta i Egon je imao sreću da se spustio na pod uza zid pa se barem imao na što nasloniti. Pokušao je Iki poslati poruku, ali mu to nije uspijevalo. Kada se, konačno, nakon dugih sati čekanja i neudobnog leta – jer se jedna pozamašna gospođa nasadila stražnjicom i na njegovo sjedalo – domogao Zagreba i svog automobila, javio je Iki da dolazi.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Voljeti znači nositi križ

od želja, snova i suza skriti,

živjeti znači gorjeti tiho

za ono što nikad ne biva blizu.

.

Ali ja biram tu bolnu zvijezdu

što vodi srce kroz mrak i led,

jer bez te vatre, bez tebe,

ni pjesma nema svoj svijet.

Pročitaj cijelu poeziju

Okrijepih srce na umoru,

zalud iluzijom o ljepoti,

da usahne na dekoru,

dok plovi ka golgoti.

 .

Kobna zrnca anomalije,

srcu mome aritmije ,

u očima mi iskri sila,

oko srca mrtva žila.

 .

Ponovljeni loši dani,

obećaše smrtno tijelo,

praznom grobu, puno crvi,

i dolasku očekivano,

radost novoj strvi.

 .

U tišini i bez buke,

u gnjiloći sladostrašća,

izrasle su lijepe žuke,

mirisa uspavljujuća.

 .

A crvu tromu i moj prija,

sarkofag od drva gnjila,

jest će truplo iluzija

dok nastaje kohezija,

dok ne postanem trulo žilje,

crvlji rasad anomalije.

Pročitaj cijelu poeziju

 Ako te ispunjava ambicija, upornost, skromnost,  disciplina i marljivost,

možeš uz svekolike poteškoće polučiti uspješnost za biti prvi.

E, da se nije poslije više mjeseci života u “osami” vratiti u svakodnevnicu i živjeti u njoj.

Koliko se boje neba mogu oslikavati u moru?

Modrina mora izvire iz neba.

Kako je na većim dubinama more više sivo, a boja neba je istog plavetnila?

Je li se zato kaže “sinje more”, zbog njegove boje na velikim pučinama i dubinama?

Nepisano je pravilo da nasljednici rijetko nastavljaju obiteljski biznis te kako muški iz kraja „Poskokovih“ većinom odlaze „ulaštvo“.

Cijeli život, stalno se dokazivati te isto izgorjeti kao obična žigica.

Treba oprostiti svima i onima koje najviše voliš. Ipak je „kuća Očeva“ važnija od „Ladanjske kuće“…

Pročitaj cijelu poeziju

Uzduž kućnog pejzaža znak dubokog jedinstva,

pletisanka stihova i Knjiga prstenova,

iz zvučnog letopisa svakidašnja molitva,

odjeci Začar-gore i dalekih bogova.

                             .

Osveštane daljine pri božjim večerima,

duž bešumne stranice noćno razlistavanje,

sred tamne harmonije tren gonjen čemerima,

kroz unezveren pejzaž beznađa svladavanje.

                          .

Sa planine vetrovi na ponoćnim stazama,

u vrtu sa krošnjama znak ruže mozaika,

senovita muzika za pesme u pesmama.

                                 .

Na talasu vremena začarana paleta,

tragom samocitata za čaranje jezika,

kada zaživi Knjiga slova iz drugog sveta.

Pročitaj cijelu poeziju

Ako ranim jutrom prvi sunčev trak

proviri ti drsko kroz kestena grane,

nemoj ga tjerati, to je možda znak

da duša te moja gleda s druge strane.

                           .

Ako palog lista vjetar ti pronese

mirisnom posteljom drhturave sjene,

ne čudi se kada tijelo ti se strese

što si među njma prepoznala mene.

                        .

Ako poznaš moje korake u noći

i u mrak te povedu oči  polusnene

strpi se , ne žuri, taj privid će proći.

                          .

Jer ja više nisam tvoga sunca trak,

niti duša moja tvojim sjajem sja…

i ako  vidiš me, to više nisam ja.

Pročitaj cijelu poeziju