Suzana Ljepava “Bura”

Vapaj se ne čuje, vješto se krije

osluškuje svoje srce

zaćutala bura, pritajila se

poslije svega, sve što je raznijela

bistra osjećanja je ostavila.

Noć je otela iz pepela

nježno, slomljena krila pridržala

dok je nad njom u tišini bdjela istina

srce joj  snagom planine oporavila

na koži  opekotine zacijelila.

Kroz noć zvuk violine odjekuje

sada, bura hukom poručuje:

„Ostavi u juče ruševine, pogledaj,

strune nebeske i strune violine

noćas su se sjedinile.“

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Ivica Kesić “Stihovi na lomači”

Noćas ću spaliti sve svoje pjesme,

premda ih pisah brižno i dugo,

jer svaki put kad ih prelistam,

ćutim gorčinu i ništa drugo.

                       .

Svaka mi je kao teški kamen;

u svakoj mi dio duše grca.

U  njima su biljezi života moga,

na rubu ih suza iščupah iz srca.

                           .

Kroz stihove moje marširaju hrabro:

ljubavi i sreća, radosti i tuge,

otisci sa duše, proplamsaji snova,

potrošeni dani, strasne noći duge…

                          .

Kome danas treba prah života tuđeg…?

Nije li mu dosta i vlastite muke?

Stihove ću stoga da zapalim svoje,

i od svega krišom da operem ruke.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković: Aldous Huxley”The Alien”

A petal drifted loose

From a great magnolia bloom,

Your face hung in the gloom,

Floating, white and close.

                  .

We seemed alone: but another

Bent o’er you with lips of flame,

Unknown, without a name,

Hated, and yet my brother.

               .

Your one short moan of pain

Was an exorcising spell:

The devil flew back to hell;

We were alone again.

            .

T U Đ I N A C

           .

Latica jedna otkinuta skliznu

s velikog cveta magnolije,

tvoje lice visi gde tmina je,

lebdeći, belo i blizu.

Izgledasmo sami: ali drugoga

naklonost spram tebe sa usnama od plamena,

nepoznat, bez imena,

omražen, a brat moj i pored toga.

                      .

Jedan tvoj jecaj bola kratak

dok je čin isterivanja duhova tekao:

đavo odlete nazad u pakao;

ponovo sami bejaše svršetak.

                         .

Sa engleskog prepjevao  Milan  Drašković

 

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Katarza”

Izgorjela je prošlost pod lavom emocija.
Ostao je samo sivi pepeo
kojeg vjetar na svojim krilima raznosi.

Neka.
Odnosi i bol iz nutrine.
Tišina je zavrištala preglasno,
a onda utihnula i progovorila jezikom koji razumijem.
.

Mutna voda i dalje teče pored mene,
ali ja hodam po suhom.
.

Katarza je sveprisutna.
Osjećam je poput predstave
postavljene na prašnjave daske pozornice.
Kulise od starog jada padaju,
zavjesa se diže nad pepelom.

Ja nisam samo publika koja gleda posljednji čin,
ja sam glumica koja skida masku
i tekst prepušta tišini.
.

Drama je gotova.
Pljesak je utihnuo.
Pozornica je čista.
Širim krila poput Feniksa
jer ponovno sam rođena,
ponovno živim.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Novi roman Marije Juračić “Krvavi porub Opatije”

U ediciji izdavačke kuće REDAK objavljen je novi krimić hrvatske spisateljice Marije Juračić koji je temeljen na stvarnim, još aktualnim događajima. Njezini junaci Ika Ekl i Ninno Ritzi istražuju ubojstvo direktora Hrvatskog skijaškog saveza koje se dogodio jednog opatijskog jutra u njegovoj opatijskoj vili. Budući da je direktor bio optužen za pronevjeru tridesetak milijuna eura, naklonost javnosti prema njihovoj istrazi nije dobrohotna. Inspektori su znali surovu istinu. Ljudi su smatrali je da je direktor dobio ono što je zaslužio. Za njih to nije bilo ubojstvo koje treba riješiti, nego spora, ali dostižna kozmička pravda koja je stigla lopova zato što je prevario stotine obitelji. Građani su ubojicu u svojim komentarima potajno slavili kao modernog osvetnika, dok su Iku i Ninna promatrali kao okoštali sustav koji zastupa pogrešnu stranu. Za Iku  zakon nije bio stvar simpatije ili problem žrtvina morala. Direktor je bio obično đubre, bogatun koji je sagradio carstvo na tuđoj nesreći, ali dopustiti da njegovo ubojstvo prođe nekažnjeno značilo bi otvoriti vrata potpunom kaosu. Ako ulica počne krojiti pravdu, onda njezina policijska značka više nema nikakvog smisla.

Ovaj napeti primorski krimić ima psihološki opravdane motive, klasne razlike, upečatljiv lokalni govor i sjajne detektive koji prate tragove logike i forenzike. List po list otkriva pokvarene tajne jedne muljaže koju je sustav omogućio.

Spoj zaplijenjenih milijuna, tajni s bazena, jednog baletnog studija i jedne kobne mrlje na pojasu bijele, mondene haljine držat će čitatelje u neizvjesnosti do zadnje stranice.

Knjigu možete naručiti ovdje: https://webknjizara.hr/…/krvavi-porub-opatije-marija…/

Mihovila Walner

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Priroda”

Vjetar mi govori tvojim imenom,

more mi piše tvojim očima,

a cvijet što vene

uči me kako se voli

bez odgovora

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts