19 srpnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
DIE ERDE IST EIN WENIG VERRÜCKT GEWORDEN
.
Die Erde ist ein wenig verrückt geworden,
hat sich gedreht nach Süden und Norden,
sie wollte mal ganz anders liegen,
und Flüsse begannen flussaufwärts zu fließen
mit Murmeln und Fließen.
.
Dann hat sie sich ordentlich ausgestreckt,
weil Altersschwäche in den Knochen steckt.
Ein kleiner Berg ist ganz geschwind gefallen
ins Meer, wo die Wellen sind,
er brachte die Flut geschwinden
und änderte das Klima im Winde.
.
Dann hat die Erde laut geniest,
dem Mond zugerufen,
der sie begrüßt: „Was starrst du mich nur von Ferne an,
komm ein bisschen her, du Mann!“
.
Der Vulkan ist wütend hochgesprungen,
hat sich an eine Klippe geschwungen:
„Eine Party ganz ohne mich?
Oh, verrückte Frau, wie wunderlich!
Ohne mein großes Feuerwerk
gibt es keinen Weltuntergang am Berg.“
.
Und die Erde lacht und freut sich sehr,
wärmt ihre kalten Hände am Meer
und wundert sich ganz staunend im Nu:
Wo sind bloß all die Menschen, wo?
.
Pjesmu Marije Juračić Zemlja je malo šenula na njemački jezik prepjevala je Spomenka Krebs.
Pročitaj cijelu poeziju
19 srpnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Iznova thanatos zavlada-
eros kao sluga, nevidljiva.
Buniš se, poput djeteta –
mrštiš, dok obrva zatitra.
Ništa ti više ne odgovara,
lomi te staklo (ne)poraza.
Prepoznajem tek avet, buka
-blagu tišinu defragmentira.
Trgni se, smisao te doziva –
ne čuješ ga, beznađe diktira.
Pročitaj cijelu poeziju
18 srpnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
I’m a waiting tide
of the full moon.
The wave washes away
memory rocks
like the light of doubt
the reason.
Free the word
from the point
of the brief illusion.
We get lost
in the unbridgeable
distance
of hands
that touch each other.
TVOJA ME NOĆ PREPLAVLJUJE
Plima sam koja čeka puni mjesec.
Val ispire stijene sjećanja
poput svjetlosti sumnje
kada briše razum.
Oslobodi riječ iz točke kratkotrajne iluzije.
Gubimo se u nepremostivoj udaljenosti
rukama
koje se dodiruju.
Pročitaj cijelu poeziju
16 srpnja 2026
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Uncategorized
I opet joj je pogled odlutao u daljine,
prizivajući sjećanja.
Sjedi sama na stijeni,
osjećajući kako joj kamen blaži vatru u tijelu.
.
Sjedi je pored mora,
ase Sunce utapa u tirkiznoj površini,
ostavljajući purpurni trag na nebu.
Zvijezde se polagano pale…
Iskričava svjetlost navješta mirnu noć.
.
Tišina…
Samo pokoji val tugaljivo miluje obalu,
dok u borovima cvrčak gudi svoje posljednje akorde.
.
Barka se lagano klati,
dozivajući je da je ponese tim smirajem,
da joj ublaži ranu na duši.
Ta barka ih je nosila, ljuljuškala ih nošena tihim povjetarcem.
U njenom zagrljaju su snivali pod zvijezdama.
U barci je ostalo pola njenog srca.
.
Tu noć…
Pamtit će tu noć,
kada joj je rekao da se čuva.
Kada je njegova suza zastala na pola puta,
a riječ ostala u neizgovoru.
Pamtit će bol i čežnju
koje su joj oklop odjenule.
.
O, sudbino…
Kako je teško biti sam u najljepši suton!
Kako je teško buditi se sa slikom na jastuku,
nedodirim jutarnjim.
Kako je teško tražiti ga,
a naći samo prazninu…
Sudbino, okrutna si !
.
Suzana Marić
Pročitaj cijelu poeziju
16 srpnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
-
Naša proslavljena košarkašica od prsnog koša pogodila tricu.
-
Prerano sam objesio kopačke na klin. Pa sam sad izvisio.
3. Golmanske kao i boksačke rukavice imaju svoj vijek trajanja.
-
Ofsajd nije priznat jer je zastavica pomoćnog suca bila poderana.
-
Zaigrali stolni tenis na švedskom stolu.
-
Da bi sportaš dobio snagu u rukama, mora ju stvoriti najprije u glavi.
-
Pravi je sportaš dotaknuo nebeske visine kad je podignuo trofejni pokal.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
16 srpnja 2026
Autor: julija
Kategorije: Socijalna
Kakvi smo danas postali ljudi,
svako svakome na prvi pogled sudi,
a nitko ne zna što se u nečijem srcu krije,
ali suditi…to teško nikad nije!
.
Kad vidiš krupniju osobu,misliš:
” Vidi kakav je, koliko jede”,
i često tvoje misli i bez riječi uvrijede,
a ne znaš, možda ga bolest muči,
a on ne govori ništa, već u njemu teška bol čuči.
.
Kad u prolazu vidiš osobu mršavu do kosti,
prvo što ti na pamet padne:” Bože, zašto se ne dovede u red?”
zašto umjesto da uključiš pamet,
sudiš na prvi pogled?
.
Do tebe tužan beskućnik sjedi,
a tvoj pogled pun je bijesa,
u tebi osuda odmah bez pardona:
“Sigurno pije pa ne zna gdje mu je adresa”.
.
Zašto mu okrećeš odmah leđa,
umjesto osude, ruku mu pruži,
očima često ne možemo vjerovati,
već onome što osjetimo u duši.
.
Kad vidiš osobu povučenu, da samo šuti,
neka ti prva misao ne bude:” Kakva čudakinja je to”,
ne znaš što živi u srcu njezinom,
možda je baš danas nešto slomilo.
.
Ne znaš, čovječe dragi, zato ne sudi,
zar je tako teško saslušati?
Ne okreći glavu, jer ne možeš znati,
sutra i tebi može teški teret na put stati!
.
I od tebe mogu okrenuti glavu,
kao što si od nekoga okrenuo ti,
i tebi mogu suditi
kao što i ti nekome sudio si.
Pročitaj cijelu poeziju