Suzana Marić “Kataraza”

Izgorjela je prošlost pod lavom emocija.
Ostao je samo sivi pepeo
kojeg vjetar na svojim krilima raznosi.

Neka.
Odnosi i bol iz nutrine.
Tišina je zavrištala preglasno,
a onda utihnula i progovorila jezikom koji razumijem.

Mutna voda i dalje teče pored mene,
ali ja hodam po suhom.

Katarza je sveprisutna.
Osjećam je poput predstave
postavljene na prašnjave daske pozornice.
Kulise od starog jada padaju,
zavjesa se diže nad pepelom.

Ja nisam samo publika koja gleda posljednji čin,
ja sam glumica koja skida masku
i tekst prepušta tišini.

Drama je gotova.
Pljesak je utihnuo.
Pozornica je čista.
Širim krila poput Feniksa
jer ponovno sam rođena,
ponovno živim.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Novi roman Marije Juračić “Krvavi porub Opatije”

U ediciji izdavačke kuće REDAK objavljen je novi krimić hrvatske spisateljice Marije Juračić koji je temeljen na stvarnim, još aktualnim događajima. Njezini junaci Ika Ekl i Ninno Ritzi istražuju ubojstvo direktora Hrvatskog skijaškog saveza koje se dogodio jednog opatijskog jutra u njegovoj opatijskoj vili. Budući da je direktor bio optužen za pronevjeru tridesetak milijuna eura, naklonost javnosti prema njihovoj istrazi nije dobrohotna. Inspektori su znali surovu istinu. Ljudi su smatrali je da je direktor dobio ono što je zaslužio. Za njih to nije bilo ubojstvo koje treba riješiti, nego spora, ali dostižna kozmička pravda koja je stigla lopova zato što je prevario stotine obitelji. Građani su ubojicu u svojim komentarima potajno slavili kao modernog osvetnika, dok su Iku i Ninna promatrali kao okoštali sustav koji zastupa pogrešnu stranu. Za Iku  zakon nije bio stvar simpatije ili problem žrtvina morala. Direktor je bio obično đubre, bogatun koji je sagradio carstvo na tuđoj nesreći, ali dopustiti da njegovo ubojstvo prođe nekažnjeno značilo bi otvoriti vrata potpunom kaosu. Ako ulica počne krojiti pravdu, onda njezina policijska značka više nema nikakvog smisla.

Ovaj napeti primorski krimić ima psihološki opravdane motive, klasne razlike, upečatljiv lokalni govor i sjajne detektive koji prate tragove logike i forenzike. List po list otkriva pokvarene tajne jedne muljaže koju je sustav omogućio.

Spoj zaplijenjenih milijuna, tajni s bazena, jednog baletnog studija i jedne kobne mrlje na pojasu bijele, mondene haljine držat će čitatelje u neizvjesnosti do zadnje stranice.

Knjigu možete naručiti ovdje: https://webknjizara.hr/…/krvavi-porub-opatije-marija…/

Mihovila Walner

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Priroda”

Vjetar mi govori tvojim imenom,

more mi piše tvojim očima,

a cvijet što vene

uči me kako se voli

bez odgovora

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Treba nam mir”

Ovom svijetu treba mir,

sunčeva zraka ljubavi da sja,

da ljudi poštuju jedni druge,

da nitko nikoga ne dira.

                  .

Čemu oaza boli i patnje,

kakav je to svijet bez sjaja,

u kojem samo sivilo živi,

tuga bez ljudskog zagrljaja?

           .

I samo nebo plače od silnih raketa,

okrutnih zvukova bolnih sirena,

dok ljudi čine zlo jedni drugima,

 budućnosti nikakve nema.

                      .

Treba nam mir, da zamiriše svijetom,

da u ljudskim srcima zauvijek živi,

zašto da zbog nečije oholosti,

stradaju ljudi koji nisu krivi?

                        .

Zar dijete koje je počelo živjeti,

zaslužuje živjeti u raljama pakla,

bez prilike za djetinjstvo sretno,

što raspuklo se poput stakla.

                       .

Uključite ljudi, mozak više,

pustite ovaj svijet da živi, da diše,

vaši ratovi ne zanimaju nas,

zato za mir dižemo glas!

                    .

Kamo će vas odvesti vaša zloća?

Samo ćete na dno pasti,

nemate pravo oduzimati osmijehe,

niti djeci djetinjstvo krasti.

                       .

Boriti ćemo se na načine sve,

da svijetom ljubav zamiriše,

da gorke suze iz očiju nestanu,

da besmisleni ratovi više prestanu.

                .

Mir nam svima treba,

bez njega sve je prazno,

prestanite oduzimati nečije snove,

ne dopustite da bude kasno.

Pročitaj cijelu poeziju

Gordana Tešanović “Haiku”

zamak duhova

doziva pokoljenja –

jaukom vjetra

 .

lutamo nebom

a nismo riješili

poruke Zemlje

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Haiku”

kad sve utihne

jave se glasno ptice

strofom o miru

                 .

u jednom gradu

jesenjim ruhom žuti

pod lampom lipa

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts