već dugo je ne viđaju, kažu ni pod staru smokvu ne dolazi i ne pamte točno od kada je nema. na klimavoj klupi u vrtu tek ponekad mačka zadrijema. a ona, sama, zaboravljena, prebire stare, požutjele slike. najednom vesela vriska joj ozari umorno lice. eno ih, sigurno opet beru zelene smokve i gađaju se, sad ću ih… ku-ku, ku-ku, sa oronulog zida oglasi se stara ura i vrati je u stvarnost. oh, 11 i 30 je, vrijeme kada dolazi poštar. polako drhtavom rukom otvara stare, klimave škure i čeka. danas će sigurno donijeti glas… ma samo da su dobro, tiho prošapću blijede usne.
15 komentara za "11 i 30"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.