Utkana u studen uvele mi duše
boraviš u meni kao tiha tajna
moj si lahor što ravnicom puše
pri srcu draga i sveta kolajna.
.
Noć je opet utrnula zvijezde
sjajna se Luna za oblakom skriva
na mom se nebu ni ptice ne gnijezde
tek miriši mirta preko pustih njiva.
.
Mjesec je ovdje dalek, bez sjaja
za lugom u tami snene ruže venu
u ovoj noći sjete i tuge bez kraja
ja žudim vidjet makar tvoju sjenu.
.
Ne budi dušu, ne zavodi sjenu
pusti je da sanja u svom svijetu tihom
gledaj u meni  tek daleku ženu
osmjehni se  nježno i daruj me stihom.
.
Već zorom zvijezde nad poljima gasnu
rasute mi misli kolaju u san
snivam te daleku, kao jelu krasnu
i plavu ti kosu, meku kao lan.