Vjetar se je prehladio
Skinuo je cipelice
Ostavio ih sred ulice
Cijeli dan bos je bio.

Sada kiše ,nos ga peče
Nitko se s njime igrati neće.
Zašto ? Poslušajte sada !
Samo provjerite, da se vjetar
Iza ugla ne prikrada.

Apćiha , apćiha
Kiše vjetar, poput kiše
Kosti ga sve bole
Ne može ovako više

-Prehlada me ulovila!-tužnim i promuklim glasom će vjetar,iz grma plavog jorgovana-A tako mi je dosadno ! Htio bih se igrati ! Kašljem, kišem…Apćihaaa,- jada se dalje,brišući nos. –Nitko se danas ne želi sa mnom igrati .Aaapćiha… Ha! Eno list me čeka na grani ! –pojurio je vjetar prema obližnjem drvetu i pozvao listić da se poigraju .
-Listiću, hajdemo se igrati ,bilo kako, samo da se igramo !-navaljivao je vjetar.
Žuti list je bio jako pospan ,ali je ipak pristao na igru.
Krenuvši sa igrom, vjetar odjednom kihne- Aaapćihaaa!-toliko silno je kihnuo da je otrgnuo list sa grane,te on odleti i nikada se više vratio nije.
-Joj, joj! Pobjegao je od mene . Neće se sa mnom igrati ! Aapćiha… -Jadikovao je,šmrkavi vjetar, vrativši se u grm . Malo je odrijemao ,pa se odjednom trgnuo ugledavši prašinu na putu. –Možda bi se ona htjela igrati sa mnom!-pun nade pomisli vjetar. –Prašino , bi li se ti poigrala sa mnom?Meni je jako dosadno , a i ti samo ležiš tu na putu. Prašina ga je sa veseljem pogledala i rado prihvatila poziv ,jer joj je bilo dosadno . Uhvatili su se za ruke i potrčali ,kad odjednom … -Aapčihaaa!- kihnu ponovo vjetar ,a prašina se razleti na sve strane.
Ostavši ponovo sam ,vjetar je tužno zaplakao. Sa neba ga je ugledao bijeli ,pahuljasti oblačić ,pa ga dozvao.-Vjetre, dođi ,poigrajmo se! Sav radostan , vjetar je poletio u susret oblaku . Naganjali su se cijeli dan . Odjednom se oblak umorio i počeo znojiti , pokupio je prehladu od vjetra.- Apćihaaa…