1. DIO Tišina se uvukla u dim moje tek zapaljene cigarete Plakao bih, ali suza nemam sledile su se u istini moje pjesme
Arhiva > travanj 2012
Tragovi sjećanja
Ja sam stranac u svom rodnom gradu za koji me, još samo, vežu tragovi sjećanja kojima se vraćam u vrijeme kada smo bježali iz školskih klupa i u starom parku sanjali o dalekim putovanjima Te dane, kada smo bili nedužni, voljećemo u uspomenama pretvarajući ih u legende Nerado govorim o tome komadajući svoju biografiju popunavam […]
Iskra čežnje
Iskra čežnje pala je iz tvog oka na moju dušu i ostavila trag koji nisu mogli da izbrišu ni mamurna jutra ni srebrene kiše Svemir je mijenjao oblike bez nekog posebnog razloga tužne pjesme su putovale svijetom tražeći grad iz kojeg nema povratka A ja nemam kud da odem jer imam sve u tvom osmjehu
Ima bit
Ima bit da je ništa sve što ti nudim ima bit da je slabost ova snaga moja kojom te ljubim ima bit da je bolje da sve prešutim da slutim samo slutim i šutim
kao kap krvi na ruci
Kao izgubljena knjiga Postoje one riječi koje bježe i one koje se naslađuju neuspjesima drugih
O vrednovanju poezije
Mnogi autori žele čuti stručno mišljenje o vrijednosti svojih pjesama. Postoji li uopće stručno mišljenje, tko ga može dati i koliko ono vrijedi? Književna kritika procjenjuje pjesme uglavnom temeljem subjektivnog viđenja, ali je u povijesti književnosti toliko puta bila grubo demantirana da bismo ju mogli smatrati ozbiljnim instrumentarijem procjene.
Nemoj meni govoriti
Nemoj meni govoriti, dušo zalud svijeće, šampanjac u čaši tiha glazba, mene sve to plaši zalud cvijeće i pogledi naši. Mene mame ponori i magle neke kiše, neke druge ruke nemoj, mili, nemoj dobar biti suze moje neću moći skriti.
