ZADNJI PLES Otplešimo sada taj ples rastanka Da osjetim još jednom srce kako ti kuca I neka drži još ta zadnja nit tanka Mrežu ljubavi koja godinama puca. Prstima mi prođi nježno kroz kosu I zavedi me očima sto nevjerstvo kriju S usana mi skini zadnju mednu rosu I pusti ih da još jednom čežnju […]
Arhiva > svibanj 2012
ljubavnik kao nekad
Strast prosipaš mojim plahtama bijelim, šuštavim, žureći cilju obećanom. Želim te zadržati usporiti, želim te osjećati dugo, strasno kao nekad. Trebam tvoje ruke željne dodira, željne topline moga tijela. Želim osjetiti kako ti jagodice na prstima drhte dok kožom mojom klize, a ona sva naježena kao za zimskih noći hladnih. Želim te kao ljubavnika, kao […]
Sjeta
Osjeti moju tužnu misao u začetku i stavi prste na moje usne preko njih nek ne pređe u riječ nek se ne prometne jer mogla bi izazvati kišu tu je blizu tik ispod trepavica
Crni plamen
Načeo me život, načeo svaka bora tvoje zloće znak ali ja te volim beskrajno kao Boga, pakao i mrak.
nepovezano vrijeme
Hajde ukradi mi nevinost zadnjeg obrambenog zida između biti i nestati u ovom svijetu rušilačkom, nasilnom. Kao da oduvijek čekam Grubost kojoj sam izmicala urođenim lukavstvom žene, a sada znam dolazi, dolazi sigurna da skinut će sve sa mog života. Oljuštiti me, razbiti ljušturu kojom sam bila zaštićena, razbiti kao orahove ljuske u pred božićno […]
Osvrt na Duškovu pjesmu “Testament svilene bube”
Testament svilene bube testament večeras ljubavi moja ja ti pišem sve svoje ispjevane rime ostavljam bivšim kad kucne čas da kleknem pred svevišnjim ženske kletve iz notesa njegovog izbrišem grijesi moji uzletjet’ će vjetrom sutrašnjim da l’ ću poželjeti u jugu ljetnom da pomirišem ugarke njihove dok ti pričam da za tebe dišem ili ih […]
Jasne misli
Tako su naše svečanosti bile nekako teške opterećane redosljedom usiljenost je vrebala ispod četiri noge stola nevidna osjetna iznuđujući svu ozbiljnost i nategnutu opuštenost tako je bilo i jest u nizu jasnih misli o tome
Noć
Spustila se noć sanjivih maštanja, u kojoj se mrijeste zvijezde na morskom plavetnilu neba Želje, kao padobrani maslačaka raznesene ljubavnim livadama mjesečinu u njedra sakrile da osvijetle put čežnji Misli u davninu poniru, kao ponornica nečujno putuju ispod vrleti svakodnevnih potresa da izrone u nočima kao ova, i srebrom mjesećine u pjesme se ušuljaju.
