Htjela bih ti reći da te jako volim ali ne znam riječi riječi ljubavne.
Arhiva > svibanj 2012
Samo ti znaš
Na staklu moga prozora gasnuo je dan sakupio sam hrabrost i krenuo tragom starih pjesama u jednu ulicu kraj rijeke da čujem tvoje korake Jer samo ti znaš za moje loše dane samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca samo ti znaš kako more tuge u jednu suzu stane samo ti znaš tajni prolaz ispod […]
sve je baš…
Osmjehom ispratim korake tvoje Čuvajući mirise tijela Među šuštavim plahtama, Na jastucima, u bjelini postelje. Lijeno se protežem Sretna, Ispunjena mirom I tvojim pogledom zadovoljstva. 09.05.2012.
Osvrt na pjesmu Ivice Grgića ” Ludi mjesec”
Ludi mjesec U zimskoj noći punoj bijelog inja dozivam te kroz daljine snene u peći vatra već polako tinja i na zidu čini razigrane sjene. U sjenama tražim obrise ti tijela tako si bajna i lomna u struku dok vani sije mjesečina bijela prepun čežnje k tebi pružam ruku.
baciti dlaku
Žuta prostorija, drveno lišće Uz trnovite izdanke ruža. Skučenost u rupi bez dna. Sklupčanost, možda smo mi to i htjeli.
Varljivo
Svaki je dan više manje isti izuzev onog u kojem pristajem biti dijete ono koje mjesečevim korakom išeta iz zbiljnog / nitko ne vidi kako me nema/ uživam jednostavnim ljepotu stvarnu i onu mišljenju po povratku mirnije grlim svoju zrelost i prevare
što je što
Nešto vrlo zanimljivo, bar meni što me je potaknulo napisati slijedeće. Bila sam inicijator zanimljivog događanja koje će se održati uskoro, ali ja neću biti prisutna iz nevjerojatnog razloga. Kao eto mali pjesnik bijah u zatvorenoj pjesničkoj grupi na FB-u. U samom početku rada FB-a sam otvorila profil, a nakon nekog sam ga vremena zatvorila […]
Osvrt na pjesmu Songfordeada ” Tragovi na dnu mora”
Ne vidimo suze tuđe Jer naše boje strah Gdje je to drevno oruđe Da se ne desi planetarni krah
Ljubav se iselila
Bila je ruka što vrata otvara bio je prsten od svjetla bila je ona koja pristaje pozvana sad nosi ispranu košulju luđakinje stvarnost – osinjak širi se posred njezina lica nisi je znao voljeti bilo je premalo pa je nije dotaklo i previše pa je silinom ubilo smijeh je njena poražena jeka ona čeka
samo zvijezde
Dodirnuli smo najmračniju točku vrata pakla s tobom sam dotakla pokucavši ušao si lako ja u strahu od njih se odmakla.
