Sama dotakni svoje lice kao da ga netko koga želiš dotiče veseli se jer imaš sebe osjeti da postojiš podigni pogled pobjednice da ne bude kao jučer danas pođi svijetlom stranom ulice
Arhiva > svibanj 2012
Srcem oslikan šal
Postoje neki trenuci i pogledi koji pale sve u nama vatri na izdisaju krade se zadnja iskra dostatna za neki novi plamsaj u sivkastom danu pomisao na prvotni plam od mene učini vatromet a dan sivilo prikriva srcem oslikanim šalom
baklava od oraha
Ljubav srca svoga ne mijenjam ni za treptaj Sunca Ona me nagriza, ja se cijedim Ona me sladi, usnama što griju kao sočne baklave
Kao ljubav
Ne kradem više riječi iz svojih starih pjesama ponašam se racionalno oblačim čizme od krokodilske kože
Nekako, baš u sumračje
Nedostaje rame uz moje razlog za razmicanje zastora rastvaranje prozorskih krila kako bi se zagledali u cvatuće grane i u dosluhu jednodušno udisali miris što dostiže vrhunac nekako baš u sumračje
Noć…
Dolaskom tamne jahčćice Noći usuđujem se otvoriti kapke priuštiti zjenama posljednju zraku dana . Toliko toga je ostalo negdje između sutona i noći – nedorečenog, nikad izrečenog Svaka ta misao, čežnja i želja vise negdje rastrgane između neba i zemlje, između mojih nemogućnosti i htjenja . . straha da se ne […]
Sanjarenje
Kada mjesec pučinu dotakne i prospe srebro preko njene pjene na bijelom žalu uvijek možeš vidjet dvije nepomične, zagrljene sjene.
Tišina
Ponekad, kad probude se vode i zamiriše bagrem bijeli pronađem staze što do srca vode pređem liniju što noć od svjetla dijeli Tišina, tišina me ispraća I krenem, tako, putem kojim se rijetko ide slijedim tragove do grada sjećanja na putokazu tvoje ime piše Tišina, tišina me ispraća Na dlanu nosim usnulu zvijezdu skrivam je […]
Zašto ne nosiš rukavice
Jutros su ti ruke bile hladne spoznaja kratka jaka dok si ih među moje stavljala hladnoća me doticala ti si već odlazila sitno ti je tijelo zamicalo među kostelama samo sam prošaptao dušo zašto ne nosiš rukavice načas si se okrenula kao da sam ti pitanjem rame dotaknuo
