Hodajući noću snom onako iznenada mimoiđe me slika znana sa dalekih horizonta. Iz magle iza prostranih vidika diže se obris srcu znan što slikama životnim, ostao je zatrpan. Iskradam se iz neposloženog albuma, lebdim iznad razbacanih fotografija, jednu izvlačim vidokrugu bliže na njemu isti lik mašti znan što u podsvijesti duboko je uklesan. Dozivam te […]
Arhiva > svibanj 2012
Frane
Frane Prepoznah u povijenom ramenu i koljenu u teškom hodu skutrenu brigomoru samo je kratko podigla pogled prema gore ima nešto medu zvijezdama otrgnuto njezino tako tiha iz vidokruga išcezla umjesto nje ispracam zalaske i slušam sumrake
S gutljajem kave
Nije zazvučalo krasno pitanje trabam li što promjeniti upućeno nikome otužan bi izostanak jeke moram progutati vlastite misli s gutljajem kave iz tankobridne šalice /bilo je to otmjeno vrijeme /
Kuda odlaze mačke
Dugo me dugo, gledao u oči moj žuti mačak morao je poći. On je znao, a i ja sam znala u tome trenutku srce bih mu dala.
zar baš uvijek
uzdah zadovoljstva čekaš kao ritual nakon strasti dok se ruke tvoje odmaraju na mojim bedrima, a osmjeh obasja polutamu sobe.
Rima u poeziji
Na našoj književnoj sceni ne jenjavaju polemike o pitanju je li bolje poeziju pisati vezanim ili slobodnim stihom. Svaka strana stoji ukopana u svome rovu, iznosi svoju argumentaciju, nedostatke one druge strane i ne vidi da ljepotu poezije možemo naći i u jednom i u drugom načinu pisanja.
Međa
Dotakneš među što dijeli prsa napola otvaraš vrata besputnici ptici na kamenu međašu borova smola od mene u tebi ptica od tebe u meni usna
Potrošena
Cijeli život postojiš, opstaješ naslonjen na moju samoću misleći kako sam čvrst oslonac koji se nikad slomiti nemože. Ja krhka, slaba, potrošena glumeći čvrstu vodilju, nisam sigurna da ću izdržati. Popustili čvrsti potpornji postojanosti. Pohabali se konopci svakodnevnih strpljenja, što su čvrsto privezanu me držali za kopno svakodnevne rutine. Ne vidaj mi rane srećom raspast […]
Poezija i istina
Ako priznamo da je poezija umjetnost, onda moramo prihvatiti činjenicu da ona nije stvar kolektiviteta, da je ona duboko individualan čin, da istina u poeziji nije normativan pojam.