Proljeće plače Kiša, vani sijeva
Arhiva > svibanj 2012
Osvrt na poeziju Faize Haračić Helje
U vremenu globalne kaljuže kada čovječanstvo sve više tone u neskrivenu pohlepu, bezdušnost, neosjetljivost, kada se svaka ljudska kvaliteta važe čvrstom valutom, kada dezorijentirani čovjek baulja od jednog lažnog idola do drugog, u tom i takvom svijetu poremećenih vrijednosti stvara Faiza Haračić Helja svoju poeziju koja se čini da dolazi iz nekog drugog, ljepšeg, iskrenijeg […]
XXX
Pretačem boli dodir leptira nježan glazba u zraku . Ptica na lipi miris zrakom putuje lijek za dušu. Sunce se žari kišobran kišu sluti neven se smije.
Nas sada nema
Zamisli dušo da nas nema više za godinu koju može tako biti iz svoje tame slušati ću kiše i svoju ljubav neću htjeti kriti.
Ljubav moja si ti
Ja sam stranac u svom rodnom gradu za koji me, još samo, vežu tragovi sjećanja kojima se vraćam u vrijeme kada smo bježali iz školskih klupa
Takvo jutro voli Marija
Jutrima oko pet neopterećena snom na žalu što u more uranja glavom započinje dan žureći da ispred sunca sakupi šaputanja razlomljene osmijehe rasparene dodire komadiće tvrde tišine i nekoliko zrna soli što pokloni joj more kad ruku u njega uroni e takvo jutro baš voli Marija
Škuribanda
Nađi neki mirni kutak gdi je škuro, svita nima nije važno ča je trdo nije važno ča je zima.
možda to i nije uobičajeno
Zaogrnula si me svojom Pancirkom ljubavi Možda to i nije uobičajeno Ali, osjećam se sigurno