Nesvjesna prohujalih godina, kao stoljetni hrast zatreperim preostalim korijenjem ljubavi. Sve nedaće svoje žudnje u pjesmu sam pretočila hraneći dušu ostacima sjećanja. Sva svoja uzaludna čekanja na granici jave i bunila u uzdahe tihe sam zaogrnula, pa lutam životom dezorjentirana od točke izronjenog postanka do utoka u more nestanka.
Arhiva > svibanj 2012
Priznajem ti
I bi jedan razgovor izmedu mene i tebe, spontan , iskren i bi rečenica koja se izdvojila i nametnula. Rečenica koja se taložila vremenom, kristalizirala se te postala jasna, opako jasna.
tvoje priče 2
moja priča nema kraja jedan tren iz raja smokva na zalasku Sunca sjaj u oku skrivenog patuljka što ležerno slaže slova u rimu
Polomljene misli
Lutam istim ulicama kao pjesnik psovke novi asfalt, isti smrad isti bludan prljav grad.
Mogla bih
Mogla bih ti se podati ove večeri ranjiva i snena samo zbog uspomena. Tebi koji za mene ubijaš i zmaja tebi koji misliš da su vrata raja uvijek širom otvorena za sve duše kada sam Sotona u potiljak im puše.
ZLOBA
U bezglavom žednom trku cijelo stado za tren je na pojilu piju i nikad više neće prvi je susjed ljubomorom zatrovao vodu
Pokloniću ti svoje sjećanje
Pokloniću ti svoje sjećanje na grad od koga sam se oprostio jedne noći uz bljesak munje i grmljavinu kao da je zauvjek Pobjegao sam od zla i od laži noseći u koferu svoje djetinjstvo i svoje snove ponavljajući u sebi Ovaj grad je svuda nema druge ljubavi
Je li Leone Glembay pozitivan lik
Miroslav Krleža ” Gospoda Glembajevi” * Stoji Leone Glembay pred portretima svojih predaka i morbidno uživa u vlastitoj iskrenosti: “Ja sam u ovoj kući prolaznik, meni ove slike govore stvari mnogo tamnije od jedne zdravice! Za vas onaj Glembay drži u ruci crkvu, a za mene krvav nož! Kako za koga! Was habe ich gesagt? […]
tihe riječi
Tama se uvukla kao tat odnoseći ostatke svjetla iz oka koje već godinama ugaslo nikoga ne gleda i nikoga ne vidi Svaki odlazak prerano stiže stisne nešto ispod rebara a kažemo bolje je tako jer boli gledati noć u očima bez suza godinama 18.04.2012.
aždaje i gušteri
Zasvijetli u meni Nema više govora Samo vrijeme koje curi A zaborav se igra očima razbojnika