Arhiva > svibanj 2012

Dezorjentirana

Nesvjesna prohujalih godina, kao stoljetni hrast zatreperim preostalim korijenjem ljubavi. Sve nedaće svoje žudnje u pjesmu sam pretočila hraneći dušu ostacima sjećanja. Sva svoja uzaludna čekanja na granici jave i bunila u uzdahe tihe sam zaogrnula, pa lutam životom dezorjentirana od točke izronjenog postanka do utoka u more nestanka.

Pročitaj cijelu poeziju

Priznajem ti

I bi jedan razgovor izmedu mene i tebe, spontan , iskren i bi rečenica koja se  izdvojila i nametnula. Rečenica koja se taložila  vremenom, kristalizirala se  te  postala jasna, opako jasna.

Pročitaj cijelu poeziju

tvoje priče 2

moja priča nema kraja jedan tren iz raja smokva na zalasku Sunca sjaj u oku skrivenog patuljka što ležerno slaže slova u rimu

Pročitaj cijelu poeziju

Polomljene misli

Lutam istim ulicama kao pjesnik psovke novi asfalt, isti smrad isti bludan prljav grad.

Pročitaj cijelu poeziju

Mogla bih

Mogla bih ti se podati ove večeri ranjiva i snena samo zbog uspomena. Tebi  koji za mene ubijaš i zmaja tebi koji misliš da su vrata raja uvijek širom otvorena za sve duše kada sam Sotona u potiljak im puše.

Pročitaj cijelu poeziju

ZLOBA

  U bezglavom  žednom trku cijelo stado za tren je na pojilu piju i nikad više neće prvi je susjed ljubomorom zatrovao vodu

Pročitaj cijelu poeziju

Pokloniću ti svoje sjećanje

Pokloniću ti svoje sjećanje na  grad od koga sam se oprostio jedne noći uz bljesak munje i grmljavinu kao da je zauvjek Pobjegao sam od zla i od laži noseći u koferu svoje djetinjstvo i svoje snove ponavljajući u sebi Ovaj grad je svuda nema druge ljubavi

Pročitaj cijelu poeziju

Je li Leone Glembay pozitivan lik

Miroslav Krleža ” Gospoda Glembajevi” * Stoji Leone Glembay pred portretima svojih predaka i morbidno uživa u vlastitoj iskrenosti: “Ja sam u ovoj kući prolaznik, meni ove slike govore stvari mnogo tamnije od jedne zdravice!  Za vas onaj Glembay drži u ruci crkvu, a za mene krvav nož! Kako za koga! Was habe ich gesagt? […]

Pročitaj cijelu poeziju

tihe riječi

Tama se uvukla kao tat odnoseći ostatke svjetla iz oka koje već godinama ugaslo nikoga ne gleda i nikoga ne vidi Svaki odlazak prerano stiže stisne nešto ispod rebara a kažemo bolje je tako jer boli gledati noć u očima bez suza godinama   18.04.2012.

Pročitaj cijelu poeziju

aždaje i gušteri

Zasvijetli u meni Nema više govora Samo vrijeme koje curi A zaborav se igra očima razbojnika

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts