Uvek je bila daleka nežna tiha žena koja ume da čeka.

Pročitaj cijelu poeziju

U oku mu spava more duša tiha luka umorno je ludo srce starog morskog vuka.

Pročitaj cijelu poeziju

Ako slučajno mi se dogodi da ponovo sretnemo se mi u nekom gradu usamljenosti na ulicama mladenačke ljubavi dotakni mi lice nježno uzdahom neka toplina tvog uzdaha otopi led u zamrlim venama. Pogled uputi mi neprimjetan da uhvate ga samo moja oka dva sunce što zbog njega tada zasja neka isuši jezero prolivenih suza.

Pročitaj cijelu poeziju

Klizim po dahu u tvoju mrežu dodira dok se prelama miris strasti mrseći požudu prosutu po tjelima . Ponirem gladan tebe opora žudnja toči tjelima odaje te uzdah u kosu upleten skita višnja u rukama zrela. Nestajem obojen tintom duše zaneseno rasipam strasti natapajući usne u tvoje tjelo postajem čuvar tvog uzdaha.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja u kope, ti u špade sada cila varoš znade da si grintav priko mire u te više niman vire.

Pročitaj cijelu poeziju

Vidio sam dugu šarenu lijepu kao parče sna zaljubljenog dječaka.

Pročitaj cijelu poeziju

Moje bijelo jedro opet bura tuče tvoj umorni vranac ravnicom se vuče. Vrijeme naše, mili, kroz prste nam bježi mene mori sunce, kod tebe već sniježi.   Naši pravci nikad ukrstit se neće što jurimo brže, daljine sve veće.  

Pročitaj cijelu poeziju

Tiho pijem te žedan svake kapi žudnje tvoje. Teško odolevam gutljaju kao zemlja raspucana radosti života. Teško izviru nade uzvodno od dodira čežnje moje. Tiho pijem te iz svoje kože kap po kap.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja ne znam ljubit kao lahor nježno u srcu mome cvrkut nećeš naći i tek što sreća obasja ti čelo već će za obzor kao magla zaći.   Tražit ćeš sunce, anđeosko krilo blagost i sreću, nebeski dah ničeg tu nema, tu vjetri pušu sve su to snovi, sve je samo prah. . Marija Juračić ” […]

Pročitaj cijelu poeziju