Noćas se smijala u snu grleno glasno dužinom kičme mjeri visinu zida klizeći njim prema dolje dlanom razlama vlastitu težinu zaustavlja tijelo u čučnju i glasno odahne neki dio nje je sagorio još ne zna koji
Arhiva > lipanj 2012
srešćemo se jednom
Jednom moraćemo se sresti tad ostavićemo tragove na cesti da nas sete na susret taj a do tad samo me traži i čekaj.
More
Daruj mi klas žita s tvojih ravnica da ga moru nosim. I kada me more pita čija je to žrtva ja reći ću: Ah, ništa to sanjar jedan samo u snu skita i sanja more.
parfem kože
Negde u nekom juče osetim miris blag esenciju tebe nedorečenu kap na vratu parfem kože ispucale snene.
san u kojem Bog sanja
Skrio sam se u okviru jedne slike Bože ne kidaj mi korice života Ruke su jake A tijelo se kreće po skliskom putu Nema više noći koje sam Lako prespavao
daljine
Pusti da te nađem u krošnji bagremova rascvjetalu i mirisnu žudnjom umivenu možda i ti čezneš a ne umeš reći da te neko iskreno i u snu voli kao ženu. Satima slušam tvoj šapat i ne znaš koliko bole dodiri tišine kad ne znam da li si moja ili postoji još neko opčinjen tim osmehom […]
dopustila si da ljubav uđe u tebe
Pokušao sam te osvojiti pjesmama. Nisi se dala. Pokušao sam te slomiti šetnjama po parku. Nisam uspio. Vodio sam te na putovanja po Svijetu. Nikako. Tek kada sam otkrio draži. Sjela si na prvu klupu u mome vrtu. Gledala me, zaustavila vrijeme. Razodjenula. Obrijala.
