Ruže crvene Ptica je na grančici Tmurni oblaci  

Pročitaj cijelu poeziju

Znaš li draga da li je ludost utočište u očima sanjara ili se samo mesečina budi šapatom zaljubljene žene. Srešćemo se opet negde krenuće muzika naših pogleda kao pred kišu uzburkaće se tišina. Čekaću te u vazduhu svakog novog svitanja kao deca poljubac prvi drsko na usnama. Možda si ti već nečija ja to ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Posle svega pitam se da li još postojim jesam li ja još ja da li sam onaj stari od pre pre nego si otišla. Posle svega što je bilo pitam se zar je vredilo sve ono ono što smo gradili godinama ostaviti zbog ponosa. Posle rastanka malo se šta ima reći gotovo ništa krivi smo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Okrenuta leđima zidu s pogledom na zvijezde  .Iščekujem . uzalud je bijeg. u prazno bih htjela a praznog nema jer svagdje su misli. Ne mogu nikud od sebe. Predajem se onom nevidljivom osjetilnom što pokreće  sve u meni. Usne popuštaju stisak ruše se zapreke, navir u tankom mlazu donosi glas. Tiho šaputanje.  Zapisujem. Započinje pustolovina […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sto puta sam danas umrla ogoljela mi  duša kostur ljubavi je ostala sakupljač uspomena sam postala. Još uvijek si dio mog uzglavlja tihi jecaj mog uzdaha hodaš kroz mene kao utvara mračnim hodnicima bivših svjetova. Svaki dan se rađaš iznova kao feniks iz pepela ja zbog toga greška sam postala bijele ptice najavljuju mi dan […]

Pročitaj cijelu poeziju

Hvatam neuhvatljivu tebe zaneseno tražim korak više gubim dah dok srce pleše poslednji tango kiše. Padaju kristalne niti klizi haljina negde u struku sklapam mozaik tebe miriše duša tvojih ruku. Prosipam pogled u pogledu kao da hvatam korake snene svetlucaju staklene perle dok plešu maske zaljubljene.

Pročitaj cijelu poeziju

Kažem sebi nije važno a dobro znam da važno mi je voleo bi da razumeš moja ćutanja bar jednom kad se sretnemo.     Živimo svaki put ispočetka ne plašimo se kraja,već čekanja zagrli me da te sanjam i ove noći ispočetka.       Lakše je osuditi nego razumeti postoji u nama nešto što […]

Pročitaj cijelu poeziju

Poša je na zadnji vijađ ruzinavi stari brod sobon nosi bure, juga zrno smija, more tuga.

Pročitaj cijelu poeziju

Većina nikad ne spozna bit vremena kraćeg od trena između dva otkucaja srca u kojemu bljesne misao čvrsta jasna biserno bijela nasuprot svemu sama neobično smjela pomiče s mjesta kad više baš ništa ništa više ne bih htjela

Pročitaj cijelu poeziju