Danima kiši siva je soba oprano lišće mračno doba. * Danima kiši i ljude tuku dolazi janje na vrata vuku. *
Arhiva > srpanj 2012
vreme je protiv nas
Kap jedna kapi dve sapiru u nepovrat u nedogled snove. Kap po kap krvari dane sate sekunde u oku. Sipi ostavlja bare prazne napola pune a pesak propada nestaje kune. Kap uz kap klizi slika rađanja mladosti starosti života smrti. Vreme kaplje kap,kap,kap,po kap protiv nas.
opomena
Ostavljam trag mojih osećanja na ovoj beloj hartiji da me uvek bolom seti kad vidim te. Ostaće duša moja na ovoj belini urezana mastilom u bolnoj tišini godine će proći a tuga ne stari ostarićemo samo mi i spomenari. Ostavljam krvav trag mojih snova na papiru istine zaboraviće vreme i čas ostaće samo tragovi da […]
Rano s proljeća
Nekako rano svakog proljeća moja nostalgija je najveća probude se tada nenadano u meni slike šuma, livada i voćnjaka zelenih. Procvjetaju u srcu zaboravljene ljubavi što mladost su srećom hranile vedre noći bez sna nemirima punile. Nekako svakog proljeća, godinama kad jutrenja zore tiho se bude sunce kao blistav zlatnik nebom se diže zatrepere u […]
pepeo jedne ljubavi
Malo nas je ostalo tek jedna sekunda tišina i poneki pogled sanjalački dečački. Malo nas je ostalo ispod trenutka u zagrljaju stare ljubavi. Strah me je da vetar ne odnese ovaj pepeo prosut drsko očajnički u noći još jednog mimoilaženja.
svezala si me svojim uzdahom
Rekao bih: ”Sve je bilo bijelo oko mene”. Bolni krik, povik zvijeri. Park ispunjen ružinim laticama. Išao sam s mišlju; danas je zadnji dan u otkucajima mjeseca. Pokucao sam. Nitko se nije javljao. Ušao sam. Iza paravana naziralo se predivno žensko tijelo.
umorna je duša
Umorna je duša danas i sutra će biti na kraju dana prazna sama mrtva tvoja. Umorna je duša napuštena lepljiva kriva poražena nebitna kao da nije živa kao da nije moja.
