Mi smo dvoje a jedno dve senke stakla željne da se dodirnu sa jedne strane prozora. Mi smo dve maske jednog lica dve kapi koje klize jedna uz drugu željne da se dodirnu u jednoj tački da se spoje u jednom krugu. Mi smo dvoje a jedno jedno a dvoje.
Arhiva > srpanj 2012
nemir u duši, pjesnik bez stila
Odlazim, vjerujem u ono što je uvijek bilo jače od mene Ideali navođeni ljepotom ženskog tijela Nečujno kako sam i došao
Zapivajte noćas
Zapivajte noćas pismu onu od starine neka srce snažno kuca nek se topi od miline. Zašumite noćas vali u u puntarskoj vali nek se čuje samo galeb i ribar što mrižu vadi.
Previše povjerenja
Postarija Petra prebiva pokraj pustoga parka. Ponoć prošla. Petra priprema postelju pa posljednji put pred počinak posluša postaju Posušje. “Poruka pučanstvu. Prije podne policiji pobjegao provalnik, polulud, preopasan. Potrebna pozornost.” Preplašena Petra pozatvara prozore pa provjeri portu. Protrne.
dodir
Rezovi po koži tanki duboki telo šareno vlažno tek obojeno. Prsti se napinju klize pletu mrežu bude čulnost hoće dušu izvajanu od tvog dodira. Ruke osete pod kožom si skrojena za moje telo bez mere a po meri samo moja lutka bez lica prsti te znaju odaje te dodir u dodiru jagodica.
povlačim se
Povlačim se u tišinu lišća u sekundu starog sata samo da bi bio tvoj neko. Krijem se iza kiša u kapi uzdaha samo da bi se zvala mojom. Povlačim se u pesak rose u akord duše samo da bi pio miris tvoje kose. Krijem se iza ogledala u izmišljenim iluzijama samo da bi ponovo bili […]
Zabranjeno voće
ne smijem željeti podijeliti sa tobom usne što od istog poljupca boluju tvoja sanjarenja i želje čiji sam nedjeljivi dio ne smijem ušetati u tvoje nemirne snove kojima me noću dozivaš i budiš niti se odazivati otkucajima tvojeg srca strasti i slabostima ispisanim u svakom tvojem pogledu ne smijem gledati tvoj […]
ding bez donga
Zarobljen u kutiji u kojoj sat uvijek otkucava, ding bez donga Zaboravio sam da imam vremena tek toliko da ju poljubim, postanem vizionar duše u koju joj je prah karata izgorio
Plavuša
Procvjetalo proljeće. Praskozorje. Pristanište prepuno pučana. Pristiže parobrod. Pristaništem prolazi prekrasna plavuša. Privlači poglede. Plavušine potpetice pjevaju prelijepu pjesmu. Petar promatra plavušu pa priđe:“ Putujete?“ pita Petar. Putujem, prozbori plavuša pa ponikne pogledom. Plavuša plaho pogleda Petra pa polako pođe prema palubi parobroda.
