Večeras kasnim na sastanak s tobom žurim a kao da u mjestu stojim oteščala ispod tereta što ga na me uprtiše
Arhiva > kolovoz 2012
jutros je dan
Jutros me dan dotakao prostranstvom lepotom rukom od oblaka budnošću zaspalog širinom voljenog životom tek rođenog.
Užareni kamen
u izlogu tražim svoju sjenu poglede nestvarnih ljudi što bacaju užareni kamen na zrcalo moje duše
Ako me voliš
Dugo je i neobično moje putovanje do tebe ne odustaj od mene strahom se pitam hoćeš li me prepoznati dodirom s dna podići hoćeš li moći uplašen praznim odustaješ iza tebe ostali rasuti kristali vedra je noć
Mali, Crni Bombarder
Moje pobude su samostojeće Često visim na tebi Kao šišmiš Niti vidim, niti čujem Urotu sa krticama rujem
San mojih misli
nikada nisam mogla pomisliti da će doći dan kada se duša odvaja od tijela i ostaju samo granice postojanja putem nebeskog svoda i zvjezdanim stazama kada me povede pružena ruka
Vrijeme
Vrijeme guta i grize i prostor i ljude. ** Vrijeme nikuda ne bježi. Ono u nama leži i čeka svoje vrijeme.