Te je zime Moskva još bila crvena Lenjin besramno izložen a duge su nam sjenke pratile korake.
Arhiva > kolovoz 2012
ljubicom me svojom zoveš
Jutro Tvoj glas tih Šapat O ljubavi mi govoriš Nedostajem ti Kažeš Sasvim tiho Mogli bi te čuti Zašto nas je ljubav U ne vrijeme pronašla Odluke su bolne Stalno ih odlažemo Teško je Neizvjesnost opterećuje A hrabrost smo prognali Tvoj glas Šapat Ljubiš me Ljubicom me svojom zoveš A mač sudbine Iznad ljubavi naše […]
Ciklusi
Opet si došao, nakon dva vijeka pred mene si stao tada bila sam starac umorne duše a ti djevojka mlada.
Ciklus minijatura – Vitraji duše
V. prilaziš mi točno označenim nacrtom s namjerom da ogoliš ovu dušu od vitraja pod izlikom kako si privučen spektrom boja koje isijava ali prije nego i riječ izustiš dobro odvagni svako slovo jer ćeš zapravo sebi darovati svoju izgubljenost i beznađe
Posebna pjesma
Ramazan miriše našom čaršijom i duša želi da bude čista kao ova hartija čiju bjelinu skrnavim riječima ukradenim iz misli mladog derviša koji se, zagledan u mladi Mjesec izvijen nad gradom, iskrada iz tekije i pušta papirnatog zmaja da leti umjesto njega, sanjajući tople i drhtave oblike, vatrene ulice na kojima se živi do posljednjeg […]
Kada se nebo zatvori
Kada se nebo zatvori a stvari ti loše krenu osjetiš u trenu kako se život rastače. A tebi se smije,a tebi se plače.
Razglednica Sunca
Osmjeh osumnjičene osobe Nestalno, nestvarno, neobično Misteriozna moja mapa Nestaje, nemoćno, neprolazno
Žena u crvenome
Ona je moja Žena U crveno odjevena, kitnjastog repa Ljubio bih ju i kad bi ljubav bila slijepa
Pjesma u krletki
razveseli me igrom riječi osmjehom svojim da ne budem tužna tvoja pjesma što me liječi nikada nije bila ružna
Probudi me ako zauvijek zaspim
kad vrijeme znak neba mi ponudi kradljivac pješčanog sata molim te budi razbij ga od oblak što želi me kriti barem još bljesak uz tebe želim biti