Ti pamtiš kako sam bosa trčala Bolunjskom šumom zbog izgubljene oklade, kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama samo da čuje naš smijeh.
Arhiva > kolovoz 2012
Prenoćište strasti
odlaziš prosjakinji ljubavi u prenoćište strasti da udijeliš darak milosti i prepustiš se potpunoj slasti
Usnama šutjeti
živjeti ćemo na suncu mjesec će nam ležaj biti svaka zvijezda će nas opijati glazbom tame rosa će nas jutrom darovati obećanjem
Tvoje riječi
Tvoje su riječi utrnule ferale i nema više zvijezde one male što bila je svijeća u srcu tame i sjala je tajno za sanjare same.
vetar si ti
Jutarnja tuga i miris cimeta niotkud izazvan podriva dahom tvoje odsutnosti sva moja čula ustreptala nemirna skrivena između dva dodira ostavljena u noći olujnih vetrova kao smrt dolazećeg i život odlazećeg sna. Vetar si ti između dva zagrljaja što traju dugo u tebi u meni između tebe i mene u jednoj duši što poslednji put […]
Nije li prekasno
Nije li prekasno Danas je bremenito bešćutnošću olovno teško.Vrijeme se valja u teškom tustom zraku. Umjesto žustrih koraka njišemo se između dva jada: misliti ili ne misliti Slabost nam je neizvjesno te se tako i jedno i drugo čini besmisleno. Prečesto se uzdamo u zvjezdoslovlje tražeći naznaku dobrog . Rijetki se okreću sebi, suočavajući se […]
medonosno za kasnije
Traganjem za stranicama vječnosti Zagasita magla se topi u ustima anđela Praštam sebi grijeh prošlosti Još uvijek ju ludo volim
jutro je prosulo sjaj po tvom licu
Osluškujem, Tvoji se koraci tiho uspinju Ranim jutrom u moj dom Dok još snovi noćašnji Lebde lagano iznad postelje. Dolaziš prepun čežnje Kao dječarac razigran i željan U zagrljaj što spreman te čeka. „Ostavi brige ispred vrata“ Molim tiho, bez glasa, Dok osmjeh te moj pozdravlja. Jutro je danas opet Prosulo sjaj po tvom licu, […]
nit koja nas spaja
Nisam vješt kao zmaj Koji riga vatru samo iz zabave Odjeven u ljetni plašt Vjetar me nosi u Svemirsku maglicu Gdje očekujem susret Sa drevnim posjetiocima Koji su davno posjetili Zemaljska prosječna bića