Tvoj osmijeh dušo više ne pomaže osta pusta kula,otišle su straže kraj spuštenog mosta srušena su vrata nagorio kamen, nema niti tata.
Arhiva > rujan 2012
Rezignacija
Ma ni misliti ne mogu stjerana u šupljinu dana koje se i ptica kloni jer tu nema mjesta zamahu krila osupnuta mirujem
San
draga je moja u san utonula san drage moje mekan je i plav oblaci san njezin čuvaju bremeniti kišom i olujom šute ptice da dragu moju ne probude san drage moje mekan je i plav.
Ona ne zna
ona ne zna koliko miris kose njezine boli koliko snova u očima nosi tim očima kojima opčinila me kojima vezala me za skute svoje tim očima zelenim urokljivim stidljivim besramnim očima dragane moje
Ispisana istina
Nije vrijeme lakmus da ga izrežem na komadiće ili misli koje želim odagnati daleko, a još im šapate čujem. Nije vrijeme čarolija za izgubljeni razum što dvije sjene spaja kao lutke s kojima se vjetar poigrava i dodiruje ih peludom ljubavi, ali im ne dozvoli, da polete zbog istine.
Grozdovi Svježeg Traga
Tvoj svijet bezbrižnih snova zavoli sam. Gledao prema morima mjehurića što je stvarala duša koju sam brižljivo čuvao u kutijici uzdaha. Ptico leptirice, šareni odsjaju na asfaltu vrućem putujem napetim preponama do paperjastih iglica.
Više nisam sanjar
Sa prvim znacima nadolazeće jeseni stigle su mi vijesti o tebi otvarajući nepročitane stranice moje prošlosti iz vremena kada sam krao tugu iz svog srca vjerujući u priče o dobrim vilama i vitezovima iz zaboravljene zemlje Više nisam sanjar ja prodajem snove slatke snove za umorne duše koje stoje na straži ispred nebeske kapije
Pjesma
Napisat ću ti pjesmu koju će čitati zaljubljeni. Biti će to pjesma od bola crnja mekša od sna.
