Zora čipka ovješena o prozor uporno traži budno lice ono već podno ulice odmiče vjetar mu korak zapliće
Arhiva > rujan 2012
Odlazimo u istinu
da se tuga dijeli kao zrno istine meni bi podarili najveće jer budim se uz zvuk kiše
Crno-Bijeli Film
Tišina između tebe i mene. Odsjaj neobuzdane želje. Kamenčići nam iz očiju ispadaju. Poslagali smo se Kao vjetrenjače novih avantura Ili vjetar sve zameće U svoje džepove hladne.
Crne vode
Trošni pramac broda sada magle vuku galebu na provi pocrnjelo krilo horizont je blizu, vidim crnu luku ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.
drama
(Ove su oči ubrane sa polja možeš li u njima sačuvati kap kiše dok se ne vratim i ponovo procvetam iznad oblaka tiho,najtiše)
Moji prijatelji pjesnici
Voljela sam Sergeja, Matoša i Lorku. S njima sam se budila i bdjela gradila sam i život i snove čitajući sva njihova djela.
Samo je oči zatvorila
pokrio sam dragu moju tankom mjesečinom bijelu dragu moju crnom žudnjom sam pokrio
Ne slijedi me
Ne slijedi me ljubavi više nisam vrijedna tvoje sjene korake mi broje uspomene. Ne briši mi suzu tuge oči ne poznaju suze druge, ne tjeraj mi tijelo staro da treptaje nove čuti ni srce da nadu neku sluti. Ne slijedi me sjeno sjetna nećeš sa mnom biti sretna traži neko sretno biće što te ispod […]
Šutnja
U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisasmo sonet na orahovom listu i spustismo ga u zelen ćup da kad sve prođe izlista u nekoj bašti
Miris
U meni miriše poljubac prvi onaj koji je budio ženu otkud sad to što li mi je taj uljez širi mi zjene podastrem trepavice duplo sito zanjišem prosijem ostalo ništa osim mirisa nije smijem se samo se glasno smijem