smokve sam dragoj donio zrele smokve s toploga juga nije ih jela draga moja samo je gledala smokve zrele udisala miris njihov i na kraju tiho zaplakala
Arhiva > rujan 2012
Buktinja
Prošla su već desetljeća otkako je tvoja ljubav na raskrižju odabira u suprotnom smjeru otišla . U meni još dogorjeva buktinja od radosti i nježnih dodira. Danas padinom tuge spuštam se do očaja. Panj ushita na spomen tvog imena ostao je tinjati mislima ugasiti se neće za sva vremena, izgorjela su sva dobra nadanja u […]
Žig
Utiskujem ti htijenje kao žig posred čela ne pitajući te za dopuštenje promatraš me pogledom-pitanjem ne-razuma odlaziš obilježen ispraćam te s mišlju podupirem i rasterećujem tvoja ramena
neko je požeo žito
Krik i vapaj pod mesečevim srpom rasipa se krv poževenih stabljika u ruci krvnika razjarenih srdbom zlatnog zrna zbog koga seku lome nevino žito.
Ocu
Otišao je a da nas nije obavijestio o tome jedne jeseni u susret zvijezdama preko pokošenog polja Prolaze behari ljeta se tope , zime dolaze i u prošlost propadaju kroz vječnost Bježeći od nepostojanja smisljam stihove kao kovač zakivam ih u drvo života i kisnem sam na proljetnjoj kiši
Svemirska Propast
U oazi pustoši jedan čovjek slijedi san skriven u nutarnjem džepu budućnosti. Ponekad ishitreno želi biti točan u svemu. Izgleda, pogriješio je zbog sebe.
Bijelo cvijeće
bijelo cvijeće nježna draga moja u rukama nosi crnim plaštem ovijam ramena drage moje da ne zebe draga moja bijela draga moja u dvorcu kamenom
Quo vadis
Kada na put pođeš ništa ponijet nećeš. Tek plam duše tvoje osvijetlit će tunel kojim si prolazio kada si dolazio u ovaj život s pitanjem: Quo vadis, domine? Quo vadis, čovječe?