U sjeni sazrjelog suncokreta U krajičku oka, na rubu svijeta Stanovao je duh izričite potrebe Onaj što je uvijek želio samo tebe
Arhiva > listopad 2012
susret
SUSRET Zaleđen pogled. (tišina) Oči u očima kiše. (tišina) Samo srca grme i uspomene bledoća jede bez reči ostajemo dok slike u nepovrat blede. (tišina govori) Nema reči. (samo tišina) (i poneki tihi jecaj duše )
Žigica Ljubavi
Zavolio sam te jedne hladne jeseni kada su kišne kapi nosile ljubavne prste budućnosti među naše nožne opijene zagrljaje,
Što ako te zaboravim
Kada jednom odeš sa obećanjem da se vraćaš što ako te do povratka zaboravim ako riječi šaptane na uho izčeznu, ako dodiri ruku tebe ne osjete pa ostanem hladna bez osmjeha.
Vrč Od Voska
Milostinjom oblačnih riječi Dopušten mi je povratak u budućnost Ne nosim sa sobom ništa Osim misli na tebe draga Knjigu zavjeta svete komore Sa površine slanog mora.
Zato što
U hipu prešla je sobu, tijelom otvorila vrata mirnoćom vojnika stala ispred ogledala nekoliko dugih trenutaka zurila u vlastiti odraz. A onda je snažno pljunula po sred , točno po sred vlastitog lica . Neobično laka vratila se pisaćem stolu Samo tren je bio dovoljan i već je pisala : ZAŠTO?
uništi već uništeno
Listaš moje tuge skupljaš suvenire iz mojih očiju nenajavljeno kaplješ između ničeg i mene a ja ti dozvoljavam da se zaneseš krivom cestom u pogrešno vreme.
zaustavi me
Zaustavi me u kapima kiše. (tvoj sam otisak) Zaustavi me u čežnjivoj noći. (tvoj sam odjek) Zaustavi me. (pre nego ti kažem zbogom)
Uvijek kada kiša pada
Kiša pljušti, cesta duga pred njim svijetla, mokra pruga. Dugo vozi, teško gleda nešto je na putu sprijeda. Eno tamo pred tunelom neka žena sva u bijelom rukom maše, prijevoz traži. Putniku su sati draži što u društvu kratit može.
Blagovanje ljubavi
Ja i ti pomičemo granice svemira, san godinama željen pretačemo u javu samo nama i tajanstvenoj noći znanu.