Šutim noć priča bez prestanka u cik zore rastadosmo se dan sve budniji ja sve pospanija
Arhiva > listopad 2012
Premosnica
Slatki zalogaj otrgnut iz cika zore škrto čuvam cijeli bogovetni dan bešćutan je svijet a dušu ne dam
Za mene
Za mene ne moraš skidati zvijezde s neba. Nemoj mili, ne treba. Biti će dovoljno da okopaš vrt očistiš put kad snjegovi zabijele.
Smisao Ljubavi
Stižu li tamne sjene pod okriljem suza Anđela Osakaćena ruka piše putopis života ocvaloga Zajahale su vile divlje konje zlatom prelivene Nema puta koji nismo zajedno prošli, u smijehu Sudbina je za druge kovala smisao ljubavi, ima li nas
More me čeka
More me čeka. Moje more me čeka. Tisuću planktona upalilo je svijeće vlasulje- to morsko cvijeće raspršilo je boje.
Kad sve prođe
Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime […]
Tri dunje
Na rasklimanom starom ormaru u kući mog sretnog djetinjstva tri dunje mirisne stoje što staračka ih ruka mog dragog oca gore stavi,
Vrijeme
Ne pita za smjer sigurno ne luta apsolut zabrane ne poznaje dopušta da se broji i kazaljkama da ga mjere
Privid
Slučajno – namjerno dotičeš mi ruku u prolazu otrpim dodir ježim se sitno gusto iznutra kao u sred zime a ti ti si sav od topline što mi je oko mene nikoga nema