Zašto ti pišem pismo kada bih sve što želim mogla reći gledajući te prekrasne oči boje badema? Vrijeme. To nesmiljeno vrijeme koje krademo trenutak po trenutak u vječnoj želji za više, za duže, za još bar malo.
Arhiva > listopad 2012
RadničkaKlasa
Nema nas, ipak tu smo u jutru što se tek budi Ostavljeno pismo što ga vjetar nosi dolinom Mraka Stvarnost dobiva žute prste od duhana, gluhoća se nazire Interesantno je to što neke škola učini ljudima A druge zvijerima, u crnome fraku, s misli Bog je jedan ali mi smo jači od njega
Noćas meni nije stalo
Noćas meni nije stalo kuda ideš, koga žudiš noćas želim tako malo noćas mene dušo gubiš.
Slika u kamenu
Hladnim usnama dodirujem stijenu oštrih vrhova a htjela bi njenu hladnoću imati u sebi prodrijeti ranu u srcu i ruke sklopiti u molitvu od pogleda se sakrivati,
Lastavice
spremile se lastavice na svoj put da lete cvrkutale jutros rano samo da nas podsjete na svoj način cvrkutale kao da svađu prave a zapravo su samo htjele da nas pjesmom razvesele jedna reče do godine kad vas želja mine evo opet našeg leta s drugog kraja svijeta druga reče ne dirajte […]
Teška vremena
Nije ovo vrijeme smijeha vedrih nota,ljubavi, grijeha. nisu ovo dani i godine za spomenare i pjevanje najljepših ljubavnih balada.
PostajemJauk
Nisam svetac, slagao sam iskrenost postojanja Sitničavost udara u apokaliptičnu bocu kraha Minimalno tri puta sunovrati tugu sanjaju a vidovnjak laže
fali mi
Fali mi šapat tvoj kad mi dušu smrve tuge i ćutim a jecam setom kiše ugušen da bi voleo druge .
