Sazidana ljudskost u meni. Vješto poslagane igle U mašinu koja šije živote Onako kako se prirodi prohtije.
Arhiva > listopad 2012
Udičarenje
Otac i sin danima s hridi u more zabacuju udice svaki svoju potom se umire i šuti hrid otac i sin more i ribe
Ružan dan
Nekad, u davnim vremenima, prošli smo tim putem nas dvoje u nekoj izgubljenoj noći dok klatio se mjesec sporije od srca sto tuklo je po drumu u cipelama izlizanih potpetica Nosila si šal od kašmira i mirisala na kutiju drvenih bojica a ja sam usporavajući korak u daljini vidio more djetinjstva gledajući tvoje oči U […]
Jesam li još
Jesam li još uspomenom tu zastala u tvome naručju, jesu li još moje ruke svijene oko tvoga vrata i grle li te nježno dok u tijelu plamti vatra. Jesu li to tvoje usne okusa mandarine i čekanja moje lice prekrile poljupcima nade,osmijeha i blistanja. Jesam li još uvijek ja tvoja najdraža fatamorgana na dalekim horizontima, […]
SanjamLjetoToSveto
Dok je hladna zima Kada se na moje prste samo snježna pahulja prima Ja sanjam ljeto, ljeto to sveto, bokove vrckave Dame koje šeću same
GusarUsamljenogMora
Kružila je jezikom po usnama propupalim, upitno bludnim. Prizivala me u skladnost buđenja Sunca, prvi dodir čovjeka sa Ženom. Iz očiju je bljeskala prema hridi kao usamljeni svjetionik Ljubavi. Vatreni plamen realnosti.
Sretan ti rođendan mama
Rekla bih, jutros: „Sretan ti rođendan mama“. Malo bi popričale o vremenu, o jeseni i poslovima koje još moraš napraviti. Pitala bih te kako si stvarno? Uvijek si krila masnice od pada, a bilo ih je, nismo znali, nismo vidjeli, prekasno smo saznali. Rekla bih jutros: „Poželi nešto posebno mama“. Nisi imala puno želja ili […]
SrceKaoČokolada
Ne snalazim se na jastucima jutra Bilo je vrijeme utrobe, svodova Zapaljeni brod na obali stenje Ne tone, a opet ga nema