Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici
Arhiva > listopad 2012
Lažem sebe
Lažem sebe da ne sanjam te dok tvoje stope skrivajući se pratim. Miris tebe u snove mi često svrati pa lažem sebe da proljeće miri iako je jesen i hladan sjever piri.
KOLORITNE AŽDAJE
Mirisna torba kriomice je ukradena Pokloni u njoj bili su namijenjeni Za tužne i u kostima nestašne
Crna rupa
Negdje u središtu Kumove slame bez pompe i galame Crna rupa stoji. Ni vrijeme niti prostor u njoj se ne broji.
Ritual
Novine, kava Vijesti jutarnje. T i mi ljutit Prenosiš sadržaj, Ja u glavno ne slušam. Gledam te Sretna. Volim te, Voliš me, Dovoljno za jutarnju kavu U dvoje. Meni, bez novina. 18.10.2012.
Nas dvije
Obje nas boli tebe tamo a mene tu ista bol hoćemo li ovaj put progovoriti ispljunuti je kao gorku sol il ćemo je opet progutati stišane svaka svojom šutnjom po tko zna koji put iz zbirke “DODIRI”/08
koraci kojih se sećam
Stajala je ranjena i pomalo grčevito širila ruke a onda je tiho rekla nešto nalik reči “zbogom” i pala duboko duboko. Niko se nije okrenuo niko nije zastao niko odgovorijo niko,ni eho njenog glasa se nije čuo. Nestala je pod vodom zauvek umivena jutarnjom rosom. Ponekad čuje se ono “zbogom” u noći kad nirvane prođu.
Ona od jučer
Ja nisam više ona od jučer što je besciljno sijala tugu kolodvorima glave pognute pod teretom životarenja, očiju zamagljenih od suza i nesanice i bezbrojnih pitanja Bogu ,zašto? Nisam ona od jučer što mrvice ljubavi kao prosjak na uglu ulice prosi, u čijoj kosi zaustavlja se vjetar pa nemirima misli poji um pretijesan za brige […]
