Postoje noći koje se pamte, u posebnoj škrinji brižljivo pospremljene, one što vilinskim prahom su posute i čaroliju prosipaju pod zvijezdama.
Arhiva > studeni 2012
ZalogajKanibala
Što god želiš, bit ću Duh u crnoj boci Pjesma koja se nikada ne upamti Šećer koji nikada nije probao tortu
Život je kazalište
Bajka je što vidiš, ništa tako nije jedno lice plače, drugo već se smije. Opsjenar sam tuge i šarade majstor publika sad ide, evo pada zastor.
Dodir djeteta
Na putu za Jeruzalem sreo sam umornog čovjeka kako luta kroz noć pustim ulicama bez igdje ikoga
Doživljeno
U ravnici koja uzbuđuje noć se nemušta spušta na vjeđe oko mene zbog mene opipljiv drhti zebnjom zrak
Zovu je ljubav
Negdje tamo iza daljine gdje oko stremi u visine stanuje ona vječno sanjana nikada ne odsanjana, ona što nemir kao bisere prosipa, kao grešnik pred oltarom molitve, ona što je svakom znana rijetkima darovana da treperenja izaziva. Negdje tamo iz horizonta stoluje i mrvice dijeli, ako imaš sreće dobiti ćeš i kruh cijeli ti budi […]
Ponekad sanjam snjegove
Ponekad sanjam snjegove bijele tišine, ženu u crnom zanesena bijelim, slutim bjegove tvoje, moje, u životu burnom.
MojeSrcePurpurno
Zar ti je srce plakalo? Želim ti obrisati tu crnu suzu sa tijela. Učiniti te Božicom mraka, u jednom trenutku ćeš bit kao sjajna zvijezda nebesko plava. Nemoj omatati tugu u okvire samoće. Pusti me, želim ti prići, za ruku nježnu uhvatiti.
NaStoliciRazdiobe
”Nemoj biti tek plamičak duše Neka te princeze jeseni služe Ostavi tamna ogledala po strani Neka odraz bude kao i lani”
