Ja sam odjek onog juče ovog danas i onog sutra. Bezimeni otisak prve kiše. Tvoja oluja i onda kad me nema više. Tačka sam mrlja neminovnosti samo trag bledog postojanja suze u oku iskrivljenih linija sna besmisleno besmislena imaginacija treptaja.
Arhiva > studeni 2012
Bilo je dana
Bilo je dana kad sam mogao po vodi hodati i golim rukama vatre gasiti Bilo je dana kad sam padao u ponor bez kraja
Školjka njeno ime šumi
draga školjku mi je dao da u njoj svoje ime čujem a ja imena svoga više ne znam
Noć u vinogradu
One rane jesenske noći mirisao je vinograd na zrelo grožđe i okus tvojih usana poljupcem strasnim u moje utisnut.
Noćna pjesma
Budim se noću, u praznoj postelji, sam na kraju svijeta i mislim na dane kada si ostavljala mirise svoje kože na mojim čaršafima,
Tragovi pjesme
izniknu kao mlada biljka kišnim kapima dotaknuta na stazama posutim vlatima nježnih trava rađaju se kao pupoljci najljepših ruža zeleni i bijeli u boji zlatnog voća
Noć je prošetala ulicama
Noć je prošetala ulicama i prosula zvjezdani prah po restoranima Na malom trgu, uz pjesmu cigana, ja sam žalio za dobrim danima
Peron vlaka za tugu
Dug je peron vlaka za tugu uvijek je pun novih lica sumorna, siva, tu uz prugu ugasle oči, nesreće klica.
Breza
Drhturi samotna jedna breza na vjetrometini desetljećima, na vrhu pustog brijega. Lišće je na počinak poslala krupne kapi kiše slijevaju se golim bijelim granama, kao da suze teku za pupoljcima onim mladim proljetnim. Magla gusta najčešći joj gost s kojom šapćući prebire sjećanja, gavrana poj jedina joj glazba što čuje u ispletenim gnijezdima mada bi […]
