Kada su tenkovima došli na naš prag pošao si bez riječi i nije mogla da te spriječi ni majčina suza ni vapaj žene
Arhiva > studeni 2012
Sjena
Dan kada se budi i vatrena kugla iza planine se diže luta gradom velom zaklonjena snena zamagljena, muza jednog romantika, njegov vječiti kamen spoticanja i uporni podsjetnik nespokoja. Ljubav njegova u stopu je prati sjene njene u kalendaru uspomena ne može i neće zauzdati. Pleše gradom opčinjena tangom ljubavnim ples zavodljivi i prkosni njegove oči […]
SvijetliTrenutakVremena
Nakon dnevne terapije bijesa Savršenstvo luduje horizontima Kojim su zasijane sjemenke budućnosti
Sve dok oči moje
Ne gledaj u nebo dok žarko sunce sije, ni u zvjezdano kad mjesec zlatan ti se smije. Ne gledaj u dubine mora plava ni povrh vrhova što snježna im glava.
reč zbogom
Umire ljubav tiho sa lišćem i kišom mutnom. Magla se rađa. Izvarničene suze cede naš bol u jednu sliku i jedan mol. Hladno je. Vreme nestaje dešava se to i nama prolaznost usred kraja predaleko a preblizo od zagrljaja. Gole grane ostaju srce je reklo zbogom.
Carstvo
draga pun se mjesec smije hladna je ova noć poda mnom ponor dubok ponor smrti stijene oštre nazubljene strah zatvara oči moje on o carstvu govori
Uvijek znaš kako
Jutro u napetosti prolazi, a riječi lete ubojite s obje strane. Vikala bih iz svega glasa ali korist koja li je? A onda me smiruješ dobro poznatim načinom. Dolaziš me stisnuti čvrsto, onako kako volim. Tvoje su ruke kao sigurna luka siguran vez od svih oluja i dan se osmjehom nastavlja. 15.11.2012.
