Molim vas jednosmjernu kartu i prazno mjesto pored mene rezervirajte mi cijeli kolodvor za vlak koji polazi u ponoć
Arhiva > prosinac 2012
“Povodanj dobrog zla” Darka Dautovića
Lirska proza Darka Dautovića Darko Dautović je pjesnik posebne pjesničke imaginacije. Njegova lirska proza „Povodanj dobrog zla“ je istovremeno intelektualna i senzibilna, ali se taj intelektualizam i senzibilitet ne sukobljavaju, ne egzistiraju jedan pored drugoga, nego se prožimaju i čine cjelinu, tvorevinu uma kojemu je jasan ustroj života i koji taj život oslikava u cjelini […]
Obična ljubavna pjesma
Ja ću ostariti pokušavajući da odstranim naslage bola, koje su godine nataložile na mojoj duši
ČačkalicaSreće
Zastao sam na obdaništu stvarnosti Nekih drugih, dugoročnih pjesnika. Nevidljiva ruka me je održavala Dok sam hodao Pijanom ulicom
Izgubljen dan
Stjerana u kut na kraju dana Ispred bezrazložnog strahu Zgrušale se neizgovorene riječi Tijesno im u meni A već iscurio dan Mirim se Osjećam spas-san
Kako da ju volim
Vlad samuje često draga moja velika je kula a odaje prazne kako da ju volim kako da ju štitim kada tek s mjesecom njoj ja mogu doći
JedanIstinskiRazlog
Pronašao sam put do tvoga srca. Bio je zmagljen i trnovit. Kao kava gorka crna što mi se meškolji u šalici požude.
KaoPoganin
Za vremena kasnog popodneva oči sklopljene Uzde se stežu One što ga kao kišnu zvijezdu vežu
Ne ostavljam
na mjestu gdje diše tuga ne ostavljam cvijeće na mirisnoj knjizi izvezenih slova utiskujem stotinu godina ljepote upijam tvoje ime u tišini plamena u bojama snova na mjestu gdje zima toplinu ima ne ostavljam ledene polumjesece škrtog pogleda srca udiše tvoj dah u tišini plamena jer srce što kuca posve blizu tvog srca udiše […]
Ne daj me
Ne daj da me sobom odvedu one ciganske čerge sretne što daljinama u susret jure, ni da me zanesu pjesme sjetne kraj ognjišta što slute ljubav.