Svu patnju i bol svijeta privila sam bliže srcu grijući je kao slavuj jaje ono kukavičje podmetnuto,
Arhiva > prosinac 2012
*
ne marim za priče jezika zlobnih svojim putem uzdignute glave idem pogledi cinizma ostaju iza mojih koraka zakopani udarcem pete samo zbog jednog žalim nisam te znala voljeti više nego ti mene 19.12.2012.
VP. 1519/8 Sarajevo 71002
Polazi autobus s perona br. 5 za njim, još dugo, mnoge ruke mašu na stanici se i dalje gura svijet odlazi autobus s perona br. 5
Ne znam
Jesen uzmiče jedan za drugim listovi opadaju, a divlje guske, tamo negdje, spremaju se na put
Gdje sam ja
srebrna putanja mojeg kretanja utire trag u sivilu prostora bez vremena dotičući te mirnog i pomirenog lišenog svijesti o ljubavi misli o sreći uplašenog vlastitih snova i mojih očiju koje ti pogledom govore o nagovještaju olujnih vjetrova rušenju kula od svjetala u novu provaliju koju si šutnjom rascijepio dok zgrčenim pesnicama iskazuješ protest nastojeći […]
LetimičnostTrenutka
Zatvoren dragulj rastrošnog uzimanja Pospremanja i davanja Zagledana krilata neman krade me
VitezSretnihNoćenja
Skoro će zima moja mila. Utopljen u gorčinu hladnoće čekao sam te u pustoj ulici zatrpanoj bjelinom pogleda.