Brojim do deset pa počinjem da dišem ovaj vazduh koji ima ukus sjevera Uzimam olovku i počinjem da pišem,
Arhiva > veljača 2013
možda besmisleno putovanje
Slušam iluzije kao najjače note slepog kompozitora tražim tvoje dodire dok srcem osvajam svaku žicu pogleda praznog a punog zavodim nekog drugog nebitnog ne tebe.
Kako-zašto
Kako-Zašto Slijediti snove je lako. Kako? Zatvori samo sanjarske oči u plavetnilo neba uskoći. Zašto? Da jezdiš nasmiješen, slobodan kroz vedar,sunčan dan. Pisati? Da sjećanja u spomenare nizati u starosti da imaš nad čim uzdisati. Ljubiti? Srcem svim,onog tko srce ima i ljubav daruje tek rijetkima.
Snomorica
Mučiš se s tim teškim koferima zašla već duboko u noć nesvjesna da si u njoj . Razasuti oko tebe ostavljeni tebi i moraš ih ponijeti ,i prvi i drugi i treći maleni . Ojećaš moranje ali ne uspijevaš se pomaknuti, Opuštaš tijelo i odustaješ a znaš kako slijedi kazna za neuspijeh za nemoć.
Demoni
Nenadano spopali me demoni oni što su se nastanili u meni pa đavolju igru u meni igraju i strune srca stalno diraju.
Albumi
Sklopim oči i slike krenu ispod vjeđe poneke mi osmjeh mame, sjećanja bude. Neke su sasvim jasne, a neke puno bljeđe u čudu mislim dal’ zato što listam ih rjeđe?
