Putnici svakodnevnog leta Tajna riječ spava u planini, U endemskoj pustinja cvjeta, Prate prepelice u tišini Putnike svakodnevnog leta.
Arhiva > veljača 2013
Sunce na dnu mene
U prvom redu tik do očiju sjene svečana straža postrojena u predvorju duše ne može nitko do mene usne mi tvrde više ne umiju osmijehom da se opuste suze mi ustajala voda otkad te nema sunce iz protesta leži na dnu mene
Utisnuti u mrak
Utisnuti u mrak Probudio sam se jutros opet star I svirao je limeni orkestar. Ko leptir usred paukove mreže Oči beznadne u postelji leže…
Kartica
Opet beštimaješ, grubo te je čuti ajde čini kuco, više se ne ljuti. Da ti trošin šolde bez stida i mire zar u mene nimaš baš nimalo vire.
Predah
Predah Prospi kosu po mom čelu, Tu se jedno more gužva, Ne postoji za to spužva, Breza mazi mrtvu pčelu.
Za šaku sjećanja
Za šaku sjećanja prevrnuti ću temeljito svaki kutak svijesti tražeći u njima one trenutke sretne kad tebe željela sam sresti.
