Predgovor Sve prolazi, sve je trenutak. Brišu se i najdublji tragovi. Nestaju negdje u mraku vremena. Duboko svjesna krhkosti postojanja, Marija Juračić piše svoju petu zbirku pjesama Stope u pijesku bilježeći krhkost ljudskog trajanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Odmah tu iza usne možda malo niže po sredini grla ili još dublje tik do ili posred srca ugnijezdile se iluzije govorite tiše preplašiti će te  mi ptice bez njih ne letim svijetom  

Pročitaj cijelu poeziju

Proljetno jutro razbacalo misli Skuplja ih pero kao brižna kvočka, Čvrsto su ga prsti na vjetru stisli Ispod oblaka traje moja točka.

Pročitaj cijelu poeziju

Ti, da ti što me malo znaš za mene najljepše ljubavne pjesme biraš,

Pročitaj cijelu poeziju

kasno je večeras zapaljena je posljednja svijeća kroz omaglicu vidim plamen a ono što ne uspijem sada izreći njezinim plamenom će dogorjeti

Pročitaj cijelu poeziju

  LIST ISPOD LISTA DO NEKAD KAMEN NA KAMENU U STEPENICAMA ZAUVIJEK NI ISPOD LISTA NI ISPOD KAMENA NEMA MJESTA A HTJELA SAM SKRITI SEBE OD SEBE

Pročitaj cijelu poeziju

Noćima me podkradali lopovi talili potajno moje znano u neznano zidove sobe mi lomili i razlomili bjelinu

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Ona je sam zanos koji Zemljom hoda Zakrivljuje kuglu, labuđe vratove, Nevinost gipka (nespremna da se poda)  Skuplja podanike, priziva ratove.  

Pročitaj cijelu poeziju