Premećeš naranču iz ruke u ruku po ne znam koji put
Arhiva > travanj 2013
Miris tvojih koraka
Nisam vidjela koji je to cvijet u mome vrtu glasno uzdahnuo. Sjene noći omotale su boje. .
Prepuštanje
Više nisu jasni putokazi a ceste su samo ceste sve nekud vode spuštam umorna koljena na zemlju do odmora i sve što nosim teško svoje izuvam cipele nogama tijesne zagazim bosa van ruba ceste poljem pratit ću nebo pa gdje god da me odvede i onako mi je sve jedno
Kruh za život
Reci mi kad dan se gasi da li to suze oči, ili nebo zemlju gasi. Reci mi kad sazviježđa nestaju da li na horizontima jutrenja tvoj osmijeh nestaje i skriva se i kugli nebeskoj mjesto ustupa.
Ne – dodir
Uvučem pogled kriomice u drago lice pogled miruje i miruje drago lice i mirujemo dok se ne – dodirom dotičemo
Kliše na kliše
„ Kakvo će vrijeme biti sutra ? “ To pitaju djelomični znanci U tišini i predugoj stanci Kad im je neugodno iznutra.
Svitanje
Prepuštaš me ulici dok mrvičasto pomalja se jutro perači ulica svjedoče o skorom dolasku dana ružmarin i lavanda stješnjeni u pukotini kamena zamirišu jače puneći mi nozdrve prštim smijehom u inat zašušti moja košulja od htijenja tijesna pomakni se stojiš na putu suncu
