U gluho doba noći bude me sjećanja na djetinjstvo koje miriše na jabuke što dozrijevaju u komšijskoj bašti
Arhiva > travanj 2013
Baobab i netopir
Postoji drvo što naopako živi Krošnja mu pod zemljom, korijen u zraku, Navikava se svijet na taj rast krivi Čarobni mu plodovi zriju u mraku.
Kako da ti kažem
Sjećaš li se kako su prozori ovoga grada svijetlili dušama sretnih ljudi? I sve je bilo nekako jednostavno, lako i ljudski.
Raspoređene misli
Rasporedila sam sve svoje misli na svaki dan po jednu, da tebi u susrete hrle i svaki te dan grle nježno. Sve tvoje rijetke riječi pažljivo i sjetno sakupljam, u posebnu škrinju spremam iz koje neće moći ispariti nego će vrijedan lijek za umornu dušu ostati. Kada starost tijelo obgrli, godine oči zamagle, brige […]
Ne plaši se
Ne plaši se to je samo bol Nastala iz nemoći S njom ćemo morati Jer nismo uspjeli smijehom je razmrviti Osloboditi lica i nit vodilju kojom ljubav je stizala Od tebe do mene I obratno U vremenu koje se nije mjerilo