Punim se tajno tajnom a čim te sretnem odajem ti je
Arhiva > svibanj 2013
Boje ljubavi
Nekada si nalik moćnoj krijesnici Što me svjetlom vodi kroz knjigu života, Probude se u meni ruski pjesnici Srce se plaštom mudrosti omota.
Potrošena zrnca
Mrtvo biserje oko labuđeg vrata Sve skrbno prebire livadna vila, Još potrošena zrnca pješčanog sata Pamte rosu kad je ogrlica bila.
Imam
Ja nosim zvijezde u očima kao luči u labirintima podzemlja i nosim u duši dugu taj vječni nagovještaj sreće. U vedrini osmijeha skrivam livada rascvetalo cvijeće bojama što mame let leptira.
Ako budeš dolazio
Ako budeš među nas dolazio ne čini to ovjenčan sjajem uzvišen i moćan jer sva će vrata za tebe biti otvorena. Ulice će mirisati na smirnu i tamjan zlato neće biti dovoljno dobro da te podvore. Rub tvojeg skuta će cjelivati a pogledi će biti smjerni. *
Prozor
Puno su se puta ove skale našle u mojim pjesmama . Dok ih polako savladavam one mi pružaju nevidljiv otpor pada mi to na pamet. Tako razmišljajući stigoh do prve vidilice .
Ponekad
Ponekad se sjećam lukova jednog mosta zagledanog u nebo kao duša ciganska i liježem u postelju uz muziku koju volim
Živa kada plače
Nekad me u noći rana zateče Ona bez imena i porijekla, Tu sirotu suzu puštam da teče Pa prizna što nijedna nije rekla.
Celestina
Nju treba pamtiti zbog blagosti blage u očima zbog nježnosti nježne u rukama zbog osmjeha što joj porobljuje lice ona se ne buni ona se smije zbog vremena što se skupilo u ramenima i svih pređenih koraka