Ne boj se, draga, uvijek imaš mene Lahor koji njiše ta zlaćana klasja, Kada nebo pada poput ogromne sjene Plavo oko dječaka iz nebuha zasja.
Arhiva > svibanj 2013
Um
U mirna jutra podobna um traži i nalazi odgovore prije sunca razotkriva i pokriva nejasno jasnim sit miruje sam sebi dovoljan
Poklon
Poklanjam ti veći dio svog zvjezdanog neba i onu zvijezdu što sreću nosi da ti snove nježnošću plete.
Zaustaviti suze
živim po svome apsolutno nedužna za greške kao kišnog jesenjeg jutra probuđena iz sna s ulaznicom ispred vrata novoga dana kako bih susrela sreću
Dok čekam
Prostote i ljepote razasute neoprezom usana gusto zastiru predvečerje nesigurno okliznulo se preostalo vrijeme čekam hrpimice strmoglavljuju se zvijezde zadrhtim pročelja netko za tren oboji ljubičasto sumrakom zadivljena još čekam i dvojim ako odem neće me naći ako ostanem neće doći
Katakombe poezije
U katakombe moje ti donesi cvijeće možda ga zavolim, možda mi se svidi voštano, bijelo sa mirisom svijeće odbija me sudba, privlače prividi. *
U zavjetrini duše
Ne daj mi da noćas uronim u more I na tvojim usnama otkrijem koralje, Ugasi sve zvijezde što na čelu gore, Samo ću htjeti još dublje, još dalje.
