Dugo nas režu krilca balkonskih muha Crne domine olujni vjetar slažu, Sva treperi od ushita trava suha, A žedne se usne u tišini lažu. Ljepljiv je talog prašine prošlih ljeta I već duboko zavučen ispod kože, Čeka nas bol prokleto čistog svijeta Kapi što nas dijele dok se ludo množe. Oči žene opet svijetle prije […]
Arhiva > svibanj 2013
Stara poruka
Srce ko tuba istisnutih snova U tankom tragu već zapiše nešto, Nek ništa novo nema pjesma nova Opet me čitaš – i bolno i vješto.
Trag od mene do mene
Jutros trošim tišinu bez nakane jasne kao noć prije mene misli nema savršeno potroših tišinu zadovoljna jer ovo što osjećam ovo malo trag je od mene do mene
Pod kišobranom
Oblaci, skitnice sive nad gradom snovima kiše. Pod tvojim kišobranom tijesno i toplo.
Smiješni poeta 20
Što si misli ova teta da je odličan poeta pa nam samo fraze nudi kao da mi nismo ljudi.
Nisam stigla il nisam znala
Da napišem pjesmu o trenutku kad u boli rađa se cvijet ma tko će uhvatit tren ne stigoh ne znadoh uzalud htijenje ljepota me pretekla praskom me na pola presjekla nehotice dok se rasipala u laticu se rasuta sitna utkala bez riječi me ostavila
Po povratku iz Padove
Ostavila sam sjenu svoju sjenu sitnu skrivenu u utoru kamena na prostranom trgu prije odlaska iz grada noćas kasno – rano pospana nesigurna je li vrijeme istina
