Nemoguće : dok noću kiše liju i zvijezde kad u očima plamte baš tebe prepoznam od kapi sviju tvoj treperavi sjaj – odnekud znam te !
Arhiva > srpanj 2013
Zaboravljeni grad
Ugašena jesenja slika noć, buljimo u snježni prizor izgubljene boje dva lika jedan pokvareni televizor…
Zapisujem
Tišinu jutra raspori grmljavina ostavljajući jeku kao kad se para ljetna haljina zakvačena za trn grma u gustišu gdje se ljubav razigrala.
Bol tišine
Neka čudna, bolna tišina kao poljubac smrti uvukla se među nas. Boli me u svakoj pori kože njena beznadna praznina. Slutila sam dolazak tišine bol i patnju da sprema osjećala sam, unatoč svemu zatekla me nespremnu monopol u mislima zauzela okove oko srca stegnula i stisak ne popušta. Želim je,silno želim netragom odagnati onim obečanim […]
Gđa Fee
Sasula se na pola puta natjerana da traga za mrvicama života zbijena u nepomično nedodirljiva danu noći glasu optočena mirom u stolici kraj prozora brojila je oblake i ptice preostale nezbrinute u biserna slova po sred stranice više ne piše i sve pliće diše da se ne čuje kad se stolica zaljulja
Za Dražena
Još morem djetinjstva u snu duboku plovi brod vječno mladog Kapetana i treperi kroz tihu suzu u oku zemlji najsjajnija Zvijezda dana.
Večera
Za stolom privid i crvenokosa žena među dlanovima joj komad kruha i grožđe pored njezinih nogu miruje pas
