U izdanju knjižare Redak izašla je zbirka pjesama Aljoše Đuguma Refleksije. Predgovor Duša čovjekova žudi ljepotu. Opterećena genetskim kodom zaborava o vlastitom identitetu, zarobljena u fizičkom tijelu, nejasno se sjeća svoje prave naravi, nepotpuna, izlomljena između jave i sna.
Arhiva > srpanj 2013
Opraštam životu
Opraštam ti živote što sužanj dosade postala sam nesvjesno čekajući trenutke promjene i dobro znane riječi one uhu ugodne.
Moj je otac radio noćne smjene
Prati me svježina košulje koja je uvijek mirisala po jorgovanu u jutrima na kraju noćne smjene prati me mekota tvoje ruke
Živim pristojan život mene
preživjet ću nekako ću isplivati iz hladnih voda slijepa za sve oko sebe u očaju što se uvukao pod krila ja ne vidim izgubljenost u snu
Oprost za grijeh
shvati jednom zauvijek čista riječ ne zapinje u grlu vlagom umrljane duše ne čekaju u redu za pakao već za ono što su učinile, a nadaju se oprostu i kako Sveta voda sve opere
