Arhiva > rujan 2013
Podne
Sunčani sat podcrtava podne za onog koji vrijeme mjeri ono što bi i što sad jest gradu lice otkriva cijelo polovica dana prošla je mimo mene u meni hlad drugu darujem tebi bezimenoj tebi koja nema ništa od mojeg ništa
Dodir
Noćas sam dodirnula Smrt. Oprezno, vrhom jagodica. Nosila je masku voljenoga lica. Bila je tako vrela a ja, onemoćala tijela zagrlila sam Smrt čvrsto i nisam joj dala da umre.
Ptica u kartonskoj kutiji
Nasloniš li lice uz prozorsko staklo dok vjetar češlja još uspavane breze možeš li reći da te proljeće taklo i da ono osjeća tvoje lepeze. *
Osmijeh
Meni osmijeh ne treba nosim ga stalno na usnama zaleđenog od proljeća. Šetali smo zajedno umivenim obalama potoka,
Čuješ li me lane moje
ni za slobodu kroz otvorena vrata neba ne bih te mijenjala želim tišinu ukrasti vjetru kada utihne potpunu tišinu na mjestu označenom suzama nevine ruke da me zagrle čuješ li me lane moje?
Osmijeh
Meni osmijeh ne treba nosim ga stalno na usnama zaleđenog od proljeća. Šetali smo zajedno umivenim obalama potoka, zapletali grane vrbama,
Čudotvorne kapi
Jedna kapljica s nalivpera sad je na papiru crna točka i druga pada iz istog smjera bjelina ih skuplja kao kvočka.