Ne progovarajući otimaš priliku mojem govoru braniš igru mogućnost rasterećenja balasta s lijeve strane tijela a zadovoljila bih potrebu nadahnućem olakšavajući brzi protok težini
Arhiva > rujan 2013
S Matošem o nekim stvarima
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi, O, taj puk što dnevno veći slijepac biva, O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi, Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Na trenutak zalupa
Negdje u tišini ledenog kalupa kao da nešto na trenutak zalupa i razliju se kapi crvene boje u snijegu gdje počiva srce moje.
Opet more
Puštam moru da se penje od prsta i gležnja preko vretenasatog lista do koljena hladno je hladnim porobljava tugu stjenicu gnijezdeći sol u njoj prisiljava je na popuštanje pada mi na dlan ruku uranjam u val koji oslobađa još dugo pijesak trpi dva moja mokra stopala
Majka
Da si pao u boju, sine moj, ja bih tiho plakala. Skrivala bih suze i nosila ruže na tvoj grob. U tihi bih ti suton pričala o životu, o moru koje si nosio na zlatne ravnice i koje je negdje ostalo u tebi.
Samoća kao zrak
Ne puštam svjetlo u malu sobu dovoljno zraka za moj dah ima katkad oživim u tihom grobu blizak sebi i predalek svima.
Učitelj
Moj učitelj učitelj sunce dok stojimo skupa na mjestu gdje smo razom isti gdje nema sjene uzmak iz nesigurnog ne dopušta jer kako bi no upornim otkrili ljepotu svitanja
Oblak
Umrijeti ću noćas i otploviti u nepovrat sa kapima ove hladne kiše koja neumorno lije nudeći jesen umivenu kao kramar bezvrijednu sitnicu.
