Zadar me je dočekao raširenih ruku. Sjetio se našega smijeha i odjeka mojih potpetica po Kalelargi.
Arhiva > rujan 2013
Bijelo prostranstvo
Ispred mene leži prostranstvo snijega pod njim stihovi zapomažu za pomoć srce zaspe ispod bijelog stijega kada svane zora , ali tek je ponoć…
Graditelji
Podigosmo zid od neizgovorenog visok sad jedno drugom ne vidimo oci ni slucajno ne može se desiti slucajno
Nigdje
Vjetar nasrće na tišinu i razlama je u razlomljenom ostale riječi nijemost grabi zalogaje ušne školjke – gluhe traže izgovori se
Kamen i ruže
Kamen je kamen – uz korov ili ruže hladan se budim kraj neznanih tjelesa nekad se osmjehnu i ruku mi pruže često me prokunu munjama nebesa.
Obična mala ljubavna
Varam li opet slijedeći umu neuhvatljivo vjerujući u dostizanje dok dan odmiče razmjenjujem misli sama sa sobom mijenjam sumorno za vedro i danu prije sna oblačim radosnu košulju
Svjedoci
Ptice kamen i val sunčani trak i breza pregib tijela i kaplja tako lako sanjarim pred vama tek možda za malo ćemo se sresti opet i drugačije spoznati se dublje zagrliti se ne dirajući se odista možda se ništa desiti neće a možda posvjedočite koliko puna je misao moja
