Čovjeka i psa na ulici gledam troše godine uz zvuke gitare jednom prođe jedna, a drugom sedam tako čupavci lutaju i stare.
Arhiva > listopad 2013
Napetost
Mrvim dan opipljivo napet govoreći neumorno nepristojno glasna sitno i nebitno smirujem miruje do nevjere podalje od mene krošnje stišale šuštanje vlastitih grana rasuto zeleno sakupljeno trave svile tijela u san mir u muk me satjerao kroteći napetost
Prvi studeni
Pokisnuo grad, tonu obale studen je, glad – ptice bi zobale a molitvom sad ruke probale samo pronaći mir na Sve svete.
Kada utihne mjesečeva sonata
Kada iz dvorišta odlete sve ptice iz očiju brzo izreži taj prizor neka ljubav nudi svoje zadnje lice samo kreni dalje, razbij retrovizor.
Pođi drugom stranom ulice
Sama dotakni svoje lice kao da ga netko koga želiš dotiče veseli se jer imaš sebe osjeti da postojiš podigni pogled pobjednice da ne bude kao jučer danas pođi svijetlom stranom ulice
Malo drukčija
Pokrij me snagom svojom pa neka moja slabost bude privid za oko svijeta svojom ljepotom po meni se rasplini pa neka mi moja nesavršenost manje smeta svojom me mirnoćom ogrni pa da spokojno hodam cestama među ljudima da me njihova oholost ne dira da budem iznad svega ista samo sigurnija i malo, malo drukčija.
Vaga
Vaga postoji za sve živo nešto je lakše, nešto teže a opet možda tumači krivo ovaj svemir bez ravnoteže. *
