Putujem inercijom lutalice, tragača u stalnoj slutnji trenutka i vremena što čeka mog koraka hod. Lutalica domu i tuđini kao gost stalni, svemu ja putnik sam kofera praznih. Tek poneki list ostaje slovom umornim prisiljen nositi lutanja misli mojih kroz vrijeme gradova u tuđini. 03.10.2013.
Arhiva > listopad 2013
Balavi puž
Sjetiš li se nekada balavog puža na leđima je malu kuću digao zar da te brine pored bogatog muža da li je sporo i do sreće stigao.
Dopusti mi nerazum
Korak za korakom pokrivam udaljeno sustižem tišinu ona blago šapuće mi vrijeme pokoravam otpore strahove i slutnje neka mi služe dok dopuštam miru
Gdje idu usamljeni ljudi
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone
Šapat usamljenih ljubavnika
Godine opasnog življenja razdvojile su naša srca Sve nijanse ljubavi i strasti koje smo uživali do posljednjeg daha leže u kutijama uspomena Naše misli imaju različte frekvencije, susreću se, ali se ne dodiruju Samo Mjesec, ta stara obješena svjetiljka, kao i prije hiljadu godina, osluškuje šapat usamljenih ljubavnika
Sanjala sam
sanjala sam vrt zeleni i u njemu postavljene stolove i bijele tanjure čaše i cvijet netko je zaboravio staviti na stol za kojim će ljudi blagovati vino piti s njima neću sjesti zdravicu neću slušati neću se smijati smijehom sitosti što piće traži jer samo prolazim kroz noć
Života kod
U umu našem zaključana šifra kód znan, a negiran ključ koji vrata u dubini svijesti otvoriti može.
