Zaspala, opijena proljećem. Na proplanku mladosti snom dozivam sjećanje. U magli slike su raspršene samo jedna strši van plavetnila suncem kao aureolom obasjana, to je slika jednog sanjara koji plavetnilom ne korača on boji se ljudske zlobe mača zato samotan daljinama luta tražeč plavom sjećanju puta, onom što riječi pjesmama daje akorde skladne srca širi i […]
Arhiva > ožujak 2014
Nametnuta pjesma
Silujem pjesmu, ne sviđa mi se čin ni nadahnut nije, ni skladan, ni fin Kao Kamov kada na svijet pljuje i moj stih želi da viče i psuje.
Nemoj mi reći
Nemoj mi reći da je isto poznato jutros te ljubim drugačije osmijeh ti u lice zbijam zbunjujem te još te usnom tražim da si moje nisam sebična samo te jutros volim drukčije
Gazela:Prema svjetlu
Putovati putem prema svjetlu Jednim pravim što vodi prema svjetlu Cvijet u dubokoj šumi iz tmine za svjetlom vapi Leptir u tamnoj noći putuje prema svjetlu
da ćutimo
Noćas travom te travim da ćutimo nebom te plavim da ćutimo šumim te poezijom da ćutimo budim se da ćutimo u dvoje.
Tugaljiv besmisao
Dobrano osiromašena jer stvarnost je nedostupna kradljivica tapkam za svojim mislima rubom razuma svjesna opasnog odbojno i zamorno zapišti zatomljeni dio srca poput noći u kojoj bura puše način kojim budi zamrlo postaje izvjesno noćas ću sanjati beskraje ispred mene i zaboraviti naslov pjesme
