Arhiva > ožujak 2014
Raste smeće u proljeće
„Evo zete, čitam kako naši ljudi nemaju ni malo tolerancije i kako nisu spremni žrtvovati se za napredak. Čak ne žele pokorno poslušati aktualnog ministra koji im je naredio da moraju pomoći siromašnoj Makarskoj u zbrinjavanju njezinog otpada.
Svjetlonoša
Popuštaju uzde razuma sve sramno u mislima zatomljeno otkotrljalo se nizastranu olakšala za težinu crnila sunce sam suncu okrenuta radosna svjetlonoša nudim riječ u oko slijepog je zadijevam sigurna on osjeća
Sujeta mora
Ima dana kada bih te zamijenio čvrstim tlom pod nogama dugim spavanjem i pjevom nekih drugih ptica.
bojiš se nas
Razuzdana noć po tišini se ravna u jedan osmjeh zgužvan mojim akordom sna. Mjesec dugo umjesto kiše kiši iluzijama ptice ne žureći u javu razmaženih koraka skitnice. A ti olistala u smaragd suze hraniš se apsurdima mog sivila i bojiš se bojiš nas.
Rastu plaće
Moj zet je nepopravljivi optimist. Njemu je čaša uvijek napola puna. Nije meni mrska ta njegova osobina, ali nervira me kada zanemaruje činjenice i vjeruje u društveni oporavak zemlje na temelju čarolije i crne magije.
